Dvije i po godine porodica Milikić iz Bara čeka da joj država saopšti kako je stradao njihov sin Aleksa. Sedamnaestogodišnjak je u Podgorici posljednjii put viđen 13. decembra 2009; tada je kao jedan od okrivljenih u predmetu protiv Mirsada H. Lukolića i Veselina D. Bujića, zbog pucnjave i tuče ispred kafe bara “Koloseum” u Baru 12. maja 2008, bio štićenik Centra “Ljubović”.
Nije se pojavio na suđenju koje je bilo zakazano za 17. decembar 2009, a njegovo obezglavljeno tijelo, pored kojeg je bila glava, pronađeno je 20. marta 2010. igrom slučaja u jednoj od vrtača iznad bjelopoljskog sela Zaton.
“Iznad udoline Vitača, jednoj djevojčici iz susjednog sela koja je tuda šetala sa porodicom, otkotrljala se lopta u udolinu i po nju je pošla njena majka. Pronašla je u toj uvali dubokoj deset metara Aleksino tijelo prislonjeno na balvan ispod kojeg prolazi potočić, prekrštenih ruku, a glava je bila pored tijela sa promjenama koje se nijesu slagale sa promjenama na tijelu. Nedostajao mu je kompletan vrat. Bio je obučen u tuđu garderobu, čarape su bile navučene preko nogavica trenerke, jedna patika mu je bila na nozi, druga je pronađena osam metara iznad, na makadamskom putu. Jakne nije bilo, a to je bilo zimsko vrijeme, minus 17 stepeni. Na njegovom tijelu nije bilo tragova smrzavanja. Jakna je nekoliko mjeseci kasnije pronađena u šumi kilometar i po iznad Vitače, okačena na drvo, izgleda da je promijenila više vlasnika”, ispričala je „Vijestima“ Aleksina majka.
Milikići su utučeni zato što se nadležni i dalje ne izjašnjavaju šta su uspjeli da istraže u ovom slučaju. Ne žele da pominju imena osoba koje su direktno uključene u ovu misteriju, vele da je dovoljno što ih znaju istražni organi.
Prema riječima majke, Aleksa je 13. decembra 2009, kada mu se gubi svaki trag, napustio Podgoricu sa drugom iz doma, kod kojeg su 25. decembra iste godine pronađeni Aleksina SIM kartica i lična karta.
“Prema riječima tog mladića, oni su krenuli u Bijelo Polje, navodno na slavu kod dvojice braće koju Aleksa nije poznavao, a pri tome je prvi put bio u tom gradu. Po listingu koji je radio MUP prema signalima kartice sa repetitora Bijela Rada, zna se da je Aleksa 14. decembra ujutro već bio u toj kući u Bijelom Polju”, priča Aleksina majka.
Ona se s njim posljednji put čula telefonom 12. decembra, dodaje da je prema listingu 13. i 14. decembra kartica „po cijeli dan“ bila aktivna. Zabilježen je i kontakt sa njegovom djevojkom koja ga nije čula, već su se „javljali momci kod kojih je otišao, govorili su joj da dođe, da joj Aleksa priprema iznenađenje“.
“Poslije toga se više nijesu javljali, iako je telefon zvonio. Zvala sam ga i ja, no kartica se isključuje. Aleksin posljednji poziv sa te kartice je bio prema bjelopoljskoj policiji na broj 122 i to 14. decembra 2009, u 16.25 časova, bila je otvorena linija punih 36 sekundi, ali bez ikakve priče, preko repetitora Obrova koji obuhvata i mjesto gdje je pronađen i kuću u koju je doveden”.
“Od tada je kartica ugašena, uzima je njegov drug koji ga je poveo u Bijelo Polje i koji se 15. decembra vraća u Podgoricu. On je ne uključuje deset dana tokom kojih mi šaljemo SMS poruke na Aleksin broj, stalno smo dobijali povratno saopštenje da poruka nije isporučena, a onda 24. decembra u 23.30 časa dobijamo izvještaj da je poruka isporučena, odnosno da je SIM kartica aktivna”.
“Tih deset dana smo mislili da je eventualno sklonjen radi davanja izjave na Višem sudu u slučaju pucnjave kod 'Koloseuma'. Poslije pronalaska SIM kartice i objave Aleksinog nestanka, braća iz Bijelog Polja su njegovoj djevojci poslali i-mejl u kojem je pitaju da li želi da joj pošalju Aleksinu duksericu za uspomenu. Taj i-mejl je predat podgoričkoj policiji, kojoj je i djevojka dala izjavu. Nakon pronalaska tijela, dukserica je nađena prilikom pretresa kuće te braće”, objasnila je Aleksina majka.
Aleksina jakna pronađena je na ovom mjestu nekoliko mjeseci nakon tijela
Porodica je 25. decembra 2009. u 8 časova prijavila policiji Aleksin nestanak i tada kreće potraga za njim: privode se svi sa kojima je imao kontakt, braća u Bijelom Polju i mladić koji ga je tamo poveo.
“Taj drug je rekao da je, kada se probudio, primijetio da nema Alekse i jednog od te braće, poslije se taj brat vratio i rekao da su pošli da kupe bureke, a to je bilo u 6.20 ujutro, i da je Aleksa pobjegao u Srbiju, uzevši dokumenta. Međutim, ta su dokumenta kasnije nađena kod momka iz Doma. On je, takođe, dao izjavu da je u toj kući ostala Aleksina jakna koja je pronađena šest mjeseci kasnije u šumi. Njegovih farmerki koje je nosio nema, ništa nije ni nađeno u njegovim džepovima, kao da je dignut sa spavanja ili presvučen”, nastavlja majka tragičnu storiju.
Ona naglašava da i dalje zvanično ne znaju da li je Aleksa ubijen. Smrt je, kažu, stavljena pod stavku nasilna, „ali nije rečeno kako je uslijedila“.
Prema istim navodima, obducent dr Dragana Čukić se nije izjasnila o uzroku smrti, niti kako je došlo do odrubljivanja glave, a ni na pitanja istražnog sudije u Bijelom Polju Draga Konatara o uzroku smrti „nije bilo konkretnih odgovora“.
“Sudija Konatar je dao Tužilaštvu predmet iz kojeg do danas nijesmo dobili nikakve informacije. Čak smo na svoju inicijativu išli u Bijelo Polje, nosili sve podatke kojima smo raspolagali. Međutim, jedini odgovor koji smo dobili prošlog februara bio je da nemaju dovoljno dokaza da su određena lica izvršila krivično djelo koje im je stavljeno na teret. Još nam je rečeno da dođemo i podnesemo krivičnu prijavu ukoliko sumnjamo na određenu osobu. Ništa poslije toga nije rađeno, od sudije u međuvremenu nijesu traženi nikakvi nalozi”.
“Nije rađen poligraf privođenih i osumnjičenih, niti se obducent izjasnila. Nema ni supervještačenja, jer istražni organi to nijesu još tražili. Čuvaju se uzorci tijela u Kliničkom centru, mi smo pristali na ekshumaciju, ali i dalje - ništa. Obraćali smo se i direktoru policije, ali nije bilo odgovora. Čekamo i nadamo se da će konačno istina izaći na vidjelo”, zaključuje majka Alekse Milikića.
Smrt objavljena na Fejsbuku
“Aleksino tijelo pronađeno je 20. marta 2010. godine oko 13 časova, a uviđaj je trajao do 21.30, kada je poslato na obdukciju u Podgoricu. I porodica i javnost saznali su da je to Aleksino tijelo dan kasnije, 21. marta.
Na internetu na RIP grupi Fejsbuka braća iz Bijelog Polja objavljuju Aleksinu smrt u 19.14 časova istog dana kada je pronađen i dok je još trajao uviđaj. Kako su znali da je riječ o Aleksi? Svi ti podaci su dostavljeni tužiocu, snimila sam tu Fejsbuk stranicu”, kaže Aleksina majka.
Tužilaštvo odgovorilo majci
U Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju “Vijestima“ je rečeno da je 28. januara 2011. godine upućena obavijest Aleksinoj majci Slavici Milikić, da nema činjenica i okolnosti koje bi upućivale na zaključak da se neko određeno lice, povodom smrti njenog sina, osnovano sumnjičilo da je izvršilo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.
U obavijesti, koju je Slavica Milikić prema dostavnici primila 31. januara iste godine, navedeno je da, ukoliko ona smatra za potrebno, može izvršiti uvid u spise i kompletnu dokumentaciju te ukoliko ocijeni da u predmetnom događaju ima elemenata krivičnog djela, može pokrenuti postupak.
Bonus video:
