U Nacionalnoj galeriji u Londonu otkriveno Ticijanovo djelo

Fraskatore je ljekar koji je identifikovao i dao naziv sifilisu, a njegov portret je obogatio značajnu Ticijanovu kolekciju
60 pregleda 2 komentar(a)
Ažurirano: 16.01.2013. 15:10h

U podrumima Nacionalne galerije u Londonu otkriveno Ticijanovo djelo

Portret Đirolama Fraskatorea, djelo jednog od najvećih majstora Ticijana, ponovo je otkriveno u depou Nacionalne galerije u Londonu, prenose svjetski mediji.

Fraskatore je ljekar koji je identifikovao i dao naziv sifilisu, a njegov portret je obogatio značajnu kolekciju djela ovog umjetnika u Galeriji. Ticijan je slikar svih slikara, piše Gardijan. Njegovo savršeno oko je bilo ispunjeno senzualnošću.

Đirolamo Fraskatore je istraživao i boginje i brojne bolesti ali je pisao i poeme

S vremena na vrijeme je slikao ljepote Venecije, koja je u to vrijeme poznatija po svojim kurtizanama nego turistima i spomenicima, (naravno, tada je bilo seks turizma, kao što je i opisao Tomas Korjat 1611. u svom putopisu Coryate's Crudities).

Jedan posjetilac Ticijanovog atelja pored Velikog kanala je 1520. godine tvrdio da je slikar bio iscrpljen od spavanja sa svojim modelima - tvrdnja koja se slaže sa njegovim entuzijazmom kojim je slikao žene.

Ali, njegovo ime sada može da bude povezano sa drugim, bolnijim aspektom seksualnosti u renesansnoj Italiji. Na novootrkivenom portretu je lice doktora koji je dao ime najstrašnijoj seksualno prenosivoj bolesti tih vremena - sifilisu.

"Kako je moguće da je sahranjen u podrumima Nacionalne galerije jedan Ticijan"

Đirolamo Fraskatore je istraživao i boginje i brojne bolesti ali je pisao i poeme pa se u jednoj od njih po prvi put pominje ovo oboljenje. Italijani su je nazivali Francuska bolest, jer su je francuski vojnici prenijeli u tu zemlju 1494.

Ona je raznosila lica i tijela, a još jedan je portret istog doktora u Nacionalnoj galeriji koji je naslikao Lorenzo Kosta nastao kao zahvalnost na liječenju i tretmanima. Da li je moguće da je Ticijan plaćao za lijek protiv sifilisa portretom?

Ako jeste, to ne bi bila jedina uzbudljiva stvar u vezi s njegovom slikom koja je tek otkrivena u podrumu Galerije.

"Kako je moguće da je sahranjen u podrumima Nacionalne galerije jedan Ticijan", pitao se Nikolas Peni direktor Galerije.

Djelo velikog majstora

Portret se nalazi u Londonu od 1924. godine ali su samo ovog mjeseca Burlington Magazinu, kustosi i vodeći stručnjaci tvrdili da je riječ o djelu velikog majstora. Njega je Galeriji poklonio Ludvig Mond koji ga je kupio 1895 od Tomasa Vorda.

Portret je visio godinama u donjim prostorijama, zaboravljen, ali je sada postao dio glavne kolekcije i izašao na svjetlost dana. Sada je to treća slika od ovog velikog renesansnog majstora koju je ova galerija od 2009. stavila na svoju listu. Druge dvije, “Diana i Aktaeon” i “Diana i Kalisto” su kupljene za milion funti.

Ticijanov portret Fraskatorea je prepoznat slučajno u prašnjavom ćošku i nije koštao muzej ni centa. Ovo znači da sada Nacionalna galerija ima najbolju kolekciju Ticijanovih radova na svijetu – posjeduje, već “Bahusa i Arijadnu”, srceparajući Uskršnji pejsaž Noli me Tangere i portret čovjeka sa plavim rukavima.

Direktor galerije ističe da je i na ovom portretu Ticijan pokazao majstorstvo u detaljima

Peni, pak, koji ne mari za to da bude prvi kaže da madridski Prado takođe ima nekoliko Ticijana, ali Gardijan smatra da je on samo skroman. Kako je ova slika tako dugo ostala neprepoznata? Peni smatra da je pošto je lice na njoj bilo nepoznato, malo po malo udaljavana u mračnije djelove i da je tada proces počeo sam od sebe.

Kustosima nije bila zanimljiva, nisu je čistili, uramljivali, pazili sve dok stručno oko istoričara Pola Džonajdsa nije palo na zaboravljeno djelo. Nkaon laboratorijskih i stručnih provjera , potvrđeno je da se radi o Ticijanovoj slici.

Fraskatoreov portret je tokom vjekova oštećen, ali je nakon čišćenja izašao na svjetlo veoma upečatljiv i jasan lik. Pozadina je problematična i Peni priznaje da je zamršena arhitektura prava zagonetka.

Direktor galerije ističe da je i na ovom portretu Ticijan pokazao majstorstvo u detaljima.

"Nije glava ono što čini ovu sliku predivnom, već krzno", rekao je on.

I zaista, magličasta mješavina bijele, zlatne, braon i crne, virtuozna gotovo apstraktna izvedba ima svu Ticijanovu magiju.

Bonus video: