Podgorica – Sud nije povjerovao iskazu suvlasnika Splendida Žarka Radulovića, koji je dao svjedočeći u procesu za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, jer je ovaj “netransparentno” pričao, plašeći se za svoj život.
To, između ostalog, piše u presudi optuženima za ubistvo visokog policijskog funkcionera Šćekića, za koje su Saša Boreta, Ljubo Bigović, Ljubo Vujadinović i Milan-Čila Šćekić, osuđeni na ukupno 120 godina zatvora.
Branioci osuđenih, pred novogodišnje praznike podnijeli su žalbu na tu presudu, tražeći da Apelacioni sud njihove klijente oslobodi od kazne.
Predsjednica specijalnog vijeća sudija Biljana Uskoković napisala je u presudi da vjeruje iskazu Radulovića, ali samo onom koji je dao specijalnom tužiocu Stojanki Radović.
Radulović je u istrazi, pred tužiocem, kazao da je motiv za bombaške napade na Splendid bila iznuda, kako bi njega natjerali da kupi kuću Nikole Borete koja se nalazi tik pored tadašnjeg gradilišta hotela.
On je, međutim, na suđenju rekao da mu nije poznato ko je postavljavao eksploziv na gradilište Splendida i da mu ime Ljuba Bigovića ništa ne znači.
“Sud nije prihvatio iskaz Žarka Radulovića kada je navodio da mu nije poznato ko bi mogao postavljavati eksploziv na Splendid, da mu ime Ljuba Bigovića ništa ne znači, te da je to ime prvi put čuo kada se počelo pominjati po novinama, i da nikada nije imao nikakve prijetnje, a pogotovo ne od Bigovića. Po mišljenju suda, razlog za ovakvo svjedočenje nije zabrinutost svjedoka da pred sudom iznese neka saznanja do kojih je došao, a koja bi mogla biti i neistina, nego očigledno rezultat njegove bojazni da transparentnim svjedočenjem ne ugrozi kako svoj život tako i život lica koja su mu davali navedene informacije i pokušaj da 'amnestira' sebe u očima optuženih”, piše u presudi.
To je, kako se navodi, ocijenjeno imajući u vidu njegovu izjavu sa glavnog pretresa od 16. oktobra 2007.
“Tada je Radulović rekao da misli da je ugrožen život jednom broju ljudi zahvaljujući specijalnom tužiocu, iz razloga što su, imena tih ljudi koji su mu davali informacije, saopštene javnosti, a obzirom da se tokom postupka pokazalo da su informacije do kojih je došao Radulović o učešću optuženih Borete, Bigovića i Kožara u podmetanju eksploziva na hotel Splendid bile tačne”, piše u presudi.
Sud je kao najpotpuniji iskaz naveo svjedočenje Radulovića kod specijalnog tužioca 14. februara 2006. kada je rekao da je siguran da je podmetanje eksploziva na Splendid izvršeno od Kožara, Borete i Bigovića.
Tada je objasnio da je, nakon druge eksplozije, tu informaciju dobio od Mirka Subotića, koji mu je rekao da je pozadina eksplozija iznuđivanje novca od ovih optuženih.
Advokati osuđenih, u žalbi na presudu, podsjećaju da je Viši sud uporno odbijao dokazni predlog odbrane da se sasluša svjedok Subotić, koji je, kako piše, u pojedinim iskazima Radulovića, figurira kao izvor informacije o postojanju reketa.
“Podsjećanja radi, u drugim iskazima Žarka Radulovića, kao izvor ove informacije figurira niko drugi do sada pokojni Slavoljub Šćekić”, piše u žalbi.
U presudi piše i da je iskaz Radulovića, u skladu sa iskazom zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića. Objašnjava se da je i Vlaović imao slična saznanja, koja je dobio neposredno od Borete i koji mu je tokom zajedničkog boravka u zatvoru rekao da su on i njegovi drugovi Bigović i Kožar u ljeto 2005. organizovali i podmetali eksplozive na hotel Splendid.
Branioci, međutim, u žalbi navode da je odbrana na Sudu osporila i izjavu Vlaovića, nazivajući je lažnom.
Čila Šćekić optužen je da je iz 30. avgusta 2005. godine rafalom iz heklera ubio Šćekića, a da ga je Ljubo Vujadinović čekao u džipu. Oni su osuđeni na po 30 godina zatvora. Na istu kaznu osuđeni su i Bigović i Boreta, zbog podstrekavanja ove dvojice na ubistvo i pokušaja reketiranja suvlasnika hotela Splendid Žarka Radulovića.
Alan Kožar osuđen je na šest godina i 10 mjeseci zatvora zbog krivičnog djela iznude u pokušaju i produženo krivično djelo izazivanje opšte opasnosti.
Obavezuju li tužioca odluke suda?
U žalbi koju su podnijeli branioci osuđenih za ubistvo Šćekića, advokati Branislav Durutović, Dragoljub Đukanović, Dragoslav Ognjanović i Danilo Mićović predlažu i alternativno rješenje - da Apelacioni sud ukine presudu Višeg suda, zatim otvori glavni pretres i, nakon što se izvedu svi dokazi, donese “jedino moguću odluku - oslobađajuću presudu”.
Branioci tvrde da su žalbu uložili zbog bitne povrede odredbi krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja... “Iz krivično pravnog galimatijasa same optužnice došlo se do situacije da je činjenični opis krivičnih djela koje se optuženima stavlja na teret, kretao u dijapazonu prinuda – iznuda, pa je na taj način ostavljeno sudu da po principu slobodnog izbora odabere ono što mu se u trenutku odlučivanja učinilo najprikladnije za osuđujuću presudu.
Tužilaštvo je na ovaj nedopušteni i nezakoniti manevar nastojalo da prikrije krivično-pravnu kvalifikaciju za krivično djelo iznude, na kojem se istrajavalo tokom čitavog toka ovog krivičnog postupka.
Specijalni tužilac je neposredno prije davanja završnih riječi, izvršio posljednju izmjenu, te dopunu optužnice, iako je cjelokupan tok ponovljenog postupka bio vođen u skladu sa ranijom optužnicom – presudom, a koja je djelimično ukinuta, i to za krivično djelo prinude u pokušaju podstrekavanjem. S pravom postavljamo pitanje da li odluke Apelacionog suda na bilo koji način obavezuju specijalnog tužioca, a pored navedenog i sam Viši sud kao prvostepeni.
Za sve vrijeme trajanja ponovljenog postupka, egzistira optužnica kojom se tvrdi da su optuženi Bigović i Boreta, djelujući u okvirima elemenata organizovanog kriminala, s umišljajem i sa namjerom podstrekli druga lica na izvršenje krivičnih djela, a to je izvršenje iznuda u pokušaju i izazivanje opšte opasnosti, iz čega je navodno proistekao novi cilj, a to je ubistvo pripadnika MUP-a Crne Gore.
Šta ovakva krivično-pravna postavka znači osim ako ne stavljanje na teret optuženima krivična djela iz člana 401, (zločinačko udruživanje) za koja su pravosnažno oslobođeni ranijom odlukom Apelacionog suda Crne Gore”, navodi se u žalbi.
Galerija
Bonus video:
