Olimpijske igre su naš san

Njih dvojica, Filip sa 12 godina, a Nikša sa 11, već su postigli veoma zavidne rezultate i osvojili brojne medalje
146 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 06.01.2013. 10:28h

Svakog dana dvojica dječaka iz crnogorske prijestonice, Filip Radović i Nikša Vujanović upornošću i željom koja dolikuje mnogo iskusnijima od njih, hrle ka sjajnoj sportskoj budućnosti.

Ovaj dobro uigrani tandem malih majstora pingponga, dio je najstarijeg stonoteniskog kluba u Crnoj Gori - STK Lovćen sa Cetinja.

Njih dvojica, Filip sa 12 godina, a Nikša sa 11, već su postigli veoma zavidne rezultate i osvojili brojne medalje.

Njih dvojica za “Vijesti” pričaju zbog čega su izabrali baš ovaj sport, ko su njihovi idoli, kakvi su im planovi za budućnost…

Pažnju crnogorske sportske javnosti Filip Radović je skrenuo na sebe još prije nekoliko godina.

Počeo je da trenira sa sedam godina i za kratko vrijeme uspio je da se “ugura” među 16 najboljih igrača Evrope u svom uzrastu.

Odmah je bilo jasno da je u pitanju veliki talenat, kojem ni hendikep, nedostatak jedne šake, ne predstavlja problem da osvaja najsjajnija odličja za svoj grad i svoju zemlju.

O Filipu se čulo širom Evrope, a nedavno je o njemu za “Vijesti” govorio i legendarni jugoslovenski i hrvatski stonoteniser Dragutin Šurbek.

"Ljubav prema stonom tenisu je potekla iz kuće, jer je moj brat Nikola trenirao stoni tenis i prateći njega, ja sam se zaljubio u taj sport", priča Filip i stidljivo nabraja svoje uspjehe, kojih je bilo puno kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni.

"Osvojio sam veliki broj medalja, ali bih posebno izdvojio 3. mjesto na takmičenju u Beču, na kojem je učestvovao veliki broj država iz cijelog svijeta. Zatim 2. mjesto u Mađarskoj, te 6. mjesto u Belgiji na turniru “TOP 16”, na kojem je nastupilo 16 najboljih igrača Evrope", kaže ovaj mali-veliki stonoteniser.

Svi ti uspjesi, međutim, samo su početak, jer Filip uporno trenira kako bi pokušao da izbori učešće na Paraolimpijskim igrama 2016. godine u Brazilu.

"Volio bih da svoju zemlju predstavljam na Olimpijskim igrama i nadam se da ću u tome uspjeti - ističe Filip, kome je uzor baš jedan osvajač olimpijske medalje. – Naporno treniram i radim, a čovjek kojem se posebno divim u ovom sportu je Njemac ukrajinskog porijekla, Dmitrij Ovčarov, koji je osvojio bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu", zaključuje Filip.

Odnedavno, rame uz rame sa njim, crnogorski stoni tenis, i van granica naše zemlje, brani Nikša Vujanović.

Tek godinu mlađi od Filipa, i on je u sportske vode ušao sa sedam godina, i poput Filipa, razlog je bio stariji brat.

"Stonim tenisom sam počeo da se bavim sasvim slučajno, iz želje da pobijedim starijeg brata Luku, koji zbog moje loše igre nije htio da igra sa mnom. Poslije samo tri mjeseca, sve se promijenilo, pa on nije htio više da igra sa mnom jer sam postao mnogo bolji od njega", priča kroz osmijeh Nikša.

Pokazalo se da je njegova želja bila ispravna, jer do sada je bio višestruki prvak Crne Gore u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji.

"Ekipni sam prvak međunarodnog turnira u Varaždinu, osvajač devet medalja u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji sa međunarodnih takmičenja. Bio sam učesnik same završnice dva evropska prvenstva i dva puta najvećeg međunarodnog turnira “Zagi Ping”, nabraja svoje uspjehe Nikša, poput klupskog kolege Filipa.

I on ima svoje uzore, kao iz topa navodi dva imena - Timo Bol i Koki Niva (možda i zbog toga što su obojica ljevoruki, baš kao i Nikša), a onda govori o željama.

"Moji planovi za budućnost su isključivo vezani za još veći i bolji rad, jer jedino tako se mogu nadati mojim prvim medaljama sa evropskog prvenstva. Ipak, moja najveća želja je da jednog dana predstavljam moju državu na Olimpijskim igrama", kaže Nikša.

Filip i Nikša, dječaci koji su postali sinonim za pingpong u Crnoj Gori, to nijesu postigli pukom srećom.

Naprotiv, naporno treniraju svakog dana po dva sata, a pred neko važno takmičenje i po dva puta dnevno.

U svemu tome, naravno, posebne zasluge pripadaju njihovom treneru Čedomiru Damjanoviću, kome, kako kažu, duguju zahvalnost za sve uspjehe koje su do sada ostvarili.

Njih dvojica nam odaju tajnu da im treninzi i veliki broj turnira i takmičenja oduzimaju dosta vremena, zbog čega često izostaju iz škole.

"Naši nastavnici, ipak, imaju razumijevanja za nas, pa uspijevamo da i pored toga budemo dobri đaci", uglas kažu Filip i Nikša.

Inače, njihov Stonoteniski klub Lovćen prije nekoliko godina obnovio je rad sa mlađim kategorijama, što je omogućilo dječacima i djevojčicama sa Cetinja da pokažu šta umiju i šta mogu.

Predsjednik kluba, Branko Banja Kaluđerović, u dogovoru sa bivšim saigračima Čedomirom Damjanovićem i Veskom Lipovinom, donio je odluku da obnove rad sa mlađim generacijama, iz razloga što je na Cetinju stoni tenis zapao u dugogodišnju krizu.

"Za relativno kratko vrijeme, intenzivnim treninzima mladi stonoteniseri Lovćena došli su do zavidne igre sa celuloidnom lopticom. Nakon dvije godine rada, stigla je i prva titula prvaka države za mlađe kadete u ekipnoj konkurenciji, (Nikola Radović, Filip Radović, Veljko Gazivoda, Nikša Vujanović, Ivan Lagator, Stefan Ojdanić i Aleksandar Marković). Ovaj uspjeh je bio prekretnica za još bolji rad", ističe trener Čedomir Damjanović.

Godinu kasnije, mladi stonoteniseri Lovćena postižu veliki uspjeh, postaju prvaci države u četiri starosne kategorije: najmlađi kadeti (Filip Radović, Nikša Vujanović i Dario Hočko ), mlađi kadeti: (Nikola Radović, Filip Radović, Veljko Gazivoda, Nikša Vujanović i Ivan Lagator).

Zanimljivo je da su isti igrači, iako mlađi od konkurencije, dominirali u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji.

"Takav uspjeh u muškoj konkurenciji još nijedan klub u Crnoj Gori nije postigao. U sezoni 2011/12. odbranjene su sve četiri titule. U pojedinačnoj konkurenciji titule su osvojili Nikša Vujanović (najmlađi kadeti) i Filip Radović (mlađi kadeti i kadeti), koji je u sezoni 2010/11. postao prvak u tri starosne kategorije (najmlađi kadeti, mlađi kadeti i kadeti), što do tada nije pošlo za rukom nijednom crnogorskom igraču", ponosno navodi uspjehe svojih pulena Damjanović.

Lovćen sjajan organizator

Pored uspjeha u takmičarskom dijelu, STK Lovćen je uspješan i u organizaciji turnira i kampova za mlađe stonotenisere.

Na Cetnju je u saradnji sa Evropskom federacijom (ETTU) održan “Regional eurokids kamp Montenegro 2012”.

Ovaj događaj je organizovan na jako visokom nivou, zahvaljujući angažovanju svih članova i prijatelja kluba.

Zbog svega toga, klub je za sljedeću godinu dobio organizaciju generalnog “Eurokids kampa”, tako da će biti domaćin za takmičare iz preko 20 zemalja Evrope.

Apel sponzorima

Pored velikih uspjeha na domaćoj sceni, mladi stonoteniseri Lovćena postižu jako dobre rezultate i na međunarodnim takmičenjima.

Prvu međunarodnu medalju osvojio je baš Filipov brat, Nikola Radović, na JOOLA kupu 2009. u Novom Sadu.

Međutim, Damjanović kaže da je za međunarodna takmičenja potrebno dosta sredstava, zbog čega apeluje na nadležne da povedu računa i o njihovom klubu.

Koliko se do sada “vodilo računa”, možda najbolje pokazuje podatak da je STK Lovćen najstariji crnogorski klub, osnovan 1952. godine, te da od svog postojanja pa sve do danas nije imao sponzora.

Ako sagledamo sve uspjehe ovih dječaka, bilo bi dobro, zbog Filipa i Nikše, ali i svih drugih dječaka i djevojčica iz ovog sporta, da se na njihovim dresovima u budućnosti nađe i još poneki natpis, osim njihovih imena i rednih brojeva.

Galerija

Bonus video: