Dentalni implantati su, od predstavljanja sistema oseointegracije 1985. godine, dobili i dobijaju sve veću popularnost. Glavne indikacije za njihovo postavljanje su slučajevi krezubosti i bezubosti, tj. slučajevi gdje hvale neki ili svi zubi.
Velika popularnost i veliki broj pacijenata čiji se problemi rješavaju implantnom terapijom, neminovno dovodi i do povećanog broja komplikacija.
Komplikacije implantne terapije kreću se od frakture protetičke nadoknade, pa sve do potpunog gubitka implanta.
Kako se implantna terapija sastoji od hirurškog i protetskog dijela, to i komplikacije mogu biti hirurške i protetske:
1. Hirurške komplikacije – ove komplikacije mogu biti lakše, gdje spadaju otok i nelagodnost nakon hirurške intervencije, koje se normalno javljaju par dana nakon nje. Mnogo težu komplikaciju predstavlja loše postavljen implant. Ova komplikacija nastaje usljed lošeg planiranja ili nedovoljne stručnosti hirurga.
Oseointegrušući implantati, koji se danas najčešće koriste, najbolje podnose pritiske koje se prenose aksijalnim putem. Ukoliko dođe do lošeg postavljanja implanta, povećavaju se lateralne sile, koje mogu dovesti do gubitka implanta.
Pored ovoga, loše postavljeni implanti otežavaju naknadnu protetsku rehabilitaciju, tj. otežavaju dobijanje prirodnog izgleda zubnog niza.
Brzi rad i prisustvo infekcije takođe mogu dovesti do gubitka implanta.
U prvom slučaju brz rad dovodi do veće temperature u kosti. Ovo za posljedicu ima da se u rani stvara fibrozno, a ne koštano tkivo, koje je neophodno da bi se implantat primio u kosti.
U drugom slučaju, prisustvo infekcije dovešće do odbacivanja implanta.
2. Protetske komplikacije – u većini slučajeva ova faza implatne terapije prolazi bez komplikacija ukoliko se ona pažljivo isplanira i kada se velika pažnja obrati na detalje. Međutim, pored ovoga komplikacije se ipak dešavaju.
Jedna od komplikacija predstavlja lom protetske nadoknade. Ovo se najčešće dešava usljed tankog sloja materijala od kojeg je napravljena nadoknada.Druga česta komplikacija je slabljenje zavrtnja koji povezuje nadoknadu sa implantom (negdje se koristi zavrtanj, a negdje cement).
Pored ovih, treba navesti još jednu vrstu komplikacija, a koja u potpunosti zavisi od samog pacijenta.
Ovdje prije svega mislim na održavanje implantata.
Ukoliko se ne vodi stroga higijena, veoma lako može doći do infekcije periimplantne gingive.
Ova infekcija se lako širi u područje spoja implanta i kosti, i kao rezultat dolazi do gubitka implanta.
www.mojstomatolog.net
Bonus video:
