Znate li nekoga ko se uklapa u svako društvo, na koga se uvijek možete osloniti, ko će vam uvijek pomoći, dati svoje vrijeme, pažnju, osmijeh i lijepu riječ? Takva osoba nikad neće reagovati neočekivano, niti ćete od nje doživjeti neugodnost.
No, kada se nađe u okruženju u kojem se može opustiti, počeće da iskazuje svoje nezadovoljstvo i frustraciju - jer ne ostvaruje što bi htjela.
Mnogi ljudi rano u djetinjstvu shvataju da iskazivanje onoga što žele nije uvijek prihvatiljivo i da za to mogu biti kažnjeni, no shvataju da za određeni, prihvatljivi oblik ponašanja mogu biti nagrađeni – kroz ljubav, odobravanje i slično.
No, svako želi da bude prihvaćen, stoga nesvjesno odustajemo od sebe i svojih potreba. Počinjemo da se ponašamo onako kako se od nas očekuje, jer mislimo da će nam to osigurati prihvatanje.
No, kod nekih je ljudi potreba za prihvatanjem naglašenija, pa time gube svoju ličnost do nivoa kada je na svjesnom nivou nisu u stanju iskazivati. Sve što ti ljudi čine motivisano je njihovom podsvjesnom potrebom da ih okolina prihvati, no u krajnjem upravo ih to i sputava u ostvarivanju onoga čemu teže.
Takvi će ljudi rijetko imati mišljenje ili neće imati hrabrosti da prvi iskažu stav, plašeći se neodobravanja okoline, no kada se kolektivni stav profilira, gotovo će se uvijek prikloniti mišljenju većine, a ako im nešto smeta – na to će rijetko kad glasno prigovarati. Kada će nešto i reći ili tražiti, takav glas neće se ni čuti, jer će se doslovno stopiti u glasovima drugih.
Takvu osobu niko zapravo neće istinski cijeniti, niti će je u bilo čemu doživljavati ozbiljno. Svi će znati da je njeno mišljenje labilno i da se na njega može uticati, da ona oko ničega neće praviti probleme, stoga će u svemu (pa i u priznavanju kompetencija) ostajati trajno neprimijećena.
S druge strane, ljudi koji se uprkos svemu usuđuju biti što jesu – koji su uspjeli da se odupru pritisku da budu isti i da čine kako se od njih očekuje; ljudi koji slijede svoj put i ne plaše se reći šta misle, uživaju ogromno poštovanje drugih.
Njihovo se mišljenje cijeni i njihov se glas čuje, a drugima ne pada na pamet da im kradu vrijeme i energiju. Naravno, takvi ljudi neće biti omiljeni ili shvaćeni (k)od svih, i uvijek će postojati oni koji njihov stav i način života neće odobravati, jer će se njime osjećati ugroženi.
No, ni oni sami svoj status neće izgraditi preko noći, već će često morati proći kroz period "buntovništva", i suočiti se s rizikom odbacivanja. No, tada će shvatiti da postoje mnogi njima slični, koji i sami traže put i njihovu različitost doživljavaju kao inspiraciju i podsticaj.
Različitost i samopoštovanje proizašlo iz hrabrosti da se ona izrazi u svim oblicima, temelji su na kojima se gradi harizmatičnost, a upravo to je kvalitet koji otvara vrata koja su drugima - onima koji idu niz struju, zatvorena.
www.hortusmentis.com
Bonus video:
