Petar Božović: Poslije filma "U ime naroda" pola Beograda nije pričalo sa mnom

Čuveni glumac priča o svom životu i karijeri, te otkriva zašto više ne želi da igra negativce i šta savjetuje djeci
1609 pregleda 41 komentar(a)
Petar Božović, Foto: Luka Zeković
Petar Božović, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 27.12.2012. 13:41h

Proslavljenog glumca Petra Božovića javnost je, posebno ranije, poistovjećivala sa njegovim ulogama. Tako su ga često gledali kroz role u filmovima “Braća po materi”, “Ljepota poroka”, “Sile u vazduhu”, “Boomerang”. Međutim, doajen jugoslovenskog glumišta u razgovoru za Vijesti pokazao je da u privatnom životu nije ni nalik siledžiji kakvim su ga smatrali. Duhovito i kroz osmijeh, Božović priča o ulogama, kinematografiji, svojoj ženi Snežani...

Posljednji njegov angažman bio je epizodna uloga u filmu “Artiljero”, zbog koje je na nedavnoj premijeri u Beogradu dobio najveći aplauz. Iako kritika nije bila naklonjena ovom ostvarenju, Božović otkriva da je “Artiljero” jedan od rijetkih njegovih filmova koji je pogledao.

"Ne gledam svoje filmove, stekao sam tu naviku od “djetinjstva”. Opario sam se kada sam prvi put gledao nemontirani materijal, iako su mi savjetovali da to ne radim. Bio sam toliko razočaran sobom, ko zna šta sam o sebi mislio, valjda kao i svaki nadobudni i narcisoidni glumac.

Tako da sam rano rekao sebi “ako ćeš da se baviš ovim, zaboravi gledanje”. Je li mi lijevi profil bolji od desnoga, pa do gubljenja kose i šta ja znam... Kako li je tek glumicama?", pita se on.

"Ovo sam otišao i odgledao. U filmu mladi ljudi imaju glavne uloge, veoma aktivne, naturščići su što se kaže. Meni su bili sjajni. Inače, kad pročita scenario, čovjek nema takav utisak – dovođenje Vidića u Zvezdu, pa dva sina, pa zvezdaši obijaju Partizanove prostorije, otac koji je ostao bez žene... Međutim, ispod toga pojavljuje se društveni milje. Dopalo mi se što je prva lopta samo navlaka da se vidi ono ispod", objašnjava Božović.

Za razliku od Holivuda, na ovim prostorima danas se rijetko nađe glavna uloga za glumca iz starije generacije. Ovaj fenomen Božović objašnjava:

"Manje nas angažuju jer sve je manje starih autora. Mladi pričaju o mladima i to je normalno. Kinematografija nam je baš skromna. U Crnoj Gori da nema požrtvovanog rada Nikole Vukčevića ne bi bio ni tog filma. Bio sam ljetos po najvećoj žegi i snimao, nešto što treba da se radi dva dana i dvije noći, završili smo u duplo kraće vrijeme. To govori pod kojim uslovima se danas prave filmovi", priča Božović.

Pola Beograda nije pričalo sa njim

Ipak i pored teške situacije u kinematografiji, glumci biraju koje će uloge igrati, pa je bilo onih koje je Petar odbio.

"Zašto ne bih odbio nešto što se kosi s mojim unutrašnjim bićem? Odbijao sam uloge zbog istorijskih neistina, a neke zbog negativnosti lika. Ne bih više u životu igrao negativca, kao recimo u filmu “Lepa sela, lepo gore”. I danas kada pomislim na taj lik muka mi je", mršti se Božović koji je u dugogodišnjoj karijeri imao dosta uloga nasilnika i uopšte negativaca.

"U početku mi nije smetalo što mi daju sve takve uloge, ali kasnije jeste. Ako se date jednom žanru previše onda to neminovno utiče na vas. Pogledajte Al Paćina na šta liči. On je iznuren tim mafijašima. Može sad da glumi muža i dobrog oca, ali mu prosto ne vjerujete. Nego kažeš “Huljo jedna šta si sve radio, a sad si kao dobar otac” - objašnjava on ističući, da publika često glumce poistovjećuje s ulogama koje igraju.

"a mnom nije govorilo pola Beograda poslije Živkovog filma “U ime naroda”. Ozbiljno. Ljude sa kojima sam uveče bančio, ujutru sretnem, ja im se javim “Ej, kako si”, a oni meni samo kratko “Zdravo Petre”. Pitam “Šta ti je bre”, a čovjek mi kaže “Mrzim te kao Njemca”. Onda ga upitam da li je normalan i jesam li ga uvrijedio nešto, a on mi kaže kako je u međuvremenu gledao film", prisjeća se Božović.

Bio nedodirljiv

Istaknuti glumac iza sebe ima preko 200 uloga, a za najdražu izdvaja rolu Nikole Tesle.

"Mnogi će izdvojiti Živkove filmove, što je apsolutno tačno. Ja sam preko njih dobio dosta drugih uloga. Mislim da ni ljudi ne bi imali takvo mišljenje o meni, da nije bilo tog dijela sa Živkom. Ali on sam mi je rekao da smatra da je Tesla najbolja uloga u jugoslovenskom filmu, a ako je to Žile rekao ja se slažem s njim".

Posljednjih nekoliko godina radi se dokumentarac o Božoviću. Pitanje da li je snimanje pri kraju, Božovića je nasmijalo, pa je šaljivo kazao:

"Tek smo u tri vijeka stare ere. Kad uđemo u novu eru znaćemo gdje smo. Mada, mislim da u ovom milenijumu neće biti završen", šali se Božović.

U tom dokumentarcu o njemu pričaju mnoge njegove kolege, dok je glumica Neda Arnerić otkrila kako je bila zaljubljena u njega.

"Tada je bilo normalno biti zaljubljen u mene (smijeh). Da mi neko danas kaže da je zaljubljen u mene zapanjio bih se. U to vrijeme, (smijeh), ja sam bio nedodirljiv", tvrdi on.

Ne laži, ne kradi, ne špijuniraj

U mnogim intervjuima Petar je isticao da kada je došao u Beograd nije mogao da potone zahvaljujući savjetima koje mu je dala tetka Vida.

"Kad sam išao u osnovnu školu, svako jutro bi mi tetka Vida ponovila da ne kradem, ne lažem i ne špijam.

Ne uči se to da bi se bilo kome dopao, nego se tim stvarima uči dijete da ne postane stoka. Ali eto, danas se te maksime ne primjenjuju. Ako ih se pridržavaš, kako ćeš da živiš?" pita se Božović.

"Ko krade taj živi dobro, ko laže isto, ko špija takođe. Sad se mi čudimo u kakvom mi to vremenu živimo. Ja sam anahroničan zato što su me vaspitavali u ono vrijeme, ne znam, vanzemaljci vjerovatno" navodi on i dodaje da bez obzira na situaciju i svoju djecu i unuku vaspitava kao što su nekad njega.

"Vaspitavam ih isto kao moja tetka mene. Nijesam išao u ovu bolonjsku školu, eto izgubio sam priliku za magistrat, doktorat i neke titule, ali, vala, ću se truditi da ostanem čovjek", zaključuje Božović.

Čitav život u 45 minuta

Božović je od Udruženja filmskih glumaca Srbije prošle godine dobio nagradu za životno djelo koja nosi naziv po istaknutom glumcu Pavlu Vujisiću. Nagrada se pored plakete sastojala od monografije i dokumentarne filmske storije o dobitniku.

Tako je Božović boravio u Podgorici i Nikšiću gdje je u organizaciji Matice srpske predstavio svoju monografiju, a u okviru promocije prikazana je i pomenuta storija o glumcu.

"Gledamo taj dokumentarac i ja kad se završio, onako prokomentarišem “Čitav život u 45 minuta”, a Marko Nikolić koji je dobitnik za ovu godinu mi kaže: “Ti si još i dobro prošao. Zamisli koliko će moj trajati”", kroz smijeh priča Božović.

Uloga koju je posvetio supruzi

Božović je jedan glumaca čiji se replike iz filmova često koriste i postale su sastavni dio života. Svakako publika pamti one poput “Što će ti oko, kao da ćeš njime nišaniti” (Ljepota poroka), “Ma ti si k..ac na biciklu, a ne duh koji hoda” i “To su opasne frekvencije” (Crni bombarder)“, a svakako je najfreškija “Ima li iđe više kurava, narkomana i DJ-eva nego u ovome gradu” (Pogled s Ajfelovog tornja).

Glumac je siguran da će i “Artiljero” donijeti neke nove citate, a otkriva koja je njegova najmilija rečenica iz tog filma: - Dopala mi se ta uloga oca dva sina. Njegovo sjećanje na ženu o kojoj kaže “Ej , vaša majka, kakva je to gospođa bila. Kad ona uđe zasvijetli cijela kafana”.

Tu ulogu posvetio sam mojoj ženi Snežani, jer ona kad se nasmije kao da obasja sve. Stvarno. Mislim da sam išao da gledam film upravo da vidim jesam li uspio da tu rečenicu kažem kako treba – kroz smijeh priznaje Božović, a na pitanje kako je njegova supruga reagovala na taj dio filma, odgovara: - A, reagovala je divno. Zahvalila mi se", kaže Božović.

Bonus video: