Jedan od najpoznatijih crnogorskih slikara Krsto Andrijašević nije mogao ljepše da zaokruži višedecenijsku karijeru – nakon Trinaestojulske nagrade, uslijedilo je predstavljanje luksuzno opremljene dvojezične Monografije koju su izdali Fondacija „Ćano Koprivica“ u saradnji sa Narodnim muzejom Crne Gore.
„Srećan sam zbog Trinaestojulske nagrade koja mi znači puno. To je najveća nagrada kod nas. Nadam se da će me ta nagrada pogurati još koju godinu da radim. Rekli su mi da je svih pet članova žirija glasalo za mene. Što se Monografije tiče zadovoljan sam kako je ispala. Mislim da je uspjeh dobiti ovakvu monografiju“, kazao je umjetnik nakon promocije knjige u njegovom rodnom Nikšiću.
Djelo objedinjuje tekstove istoričara umjetnosti i publicista, izvode iz tekstova likovnih kritičara i teoretičara, citate iz intervjua i izjave umjetnika, brojne reprodukcije i biografske podatke.
„Drago mi je što nemam ni prethodnika ni naslednika jer znači da nijesam kopirao nikoga. Teško bi bilo i da imam naslednika jer bi značilo da me neko mora kopirati a sumnjam da bi mogao ništa novo da stvori”, kazao je Andrijašević.
Urednica Monografije, ali i autorka uvodnog teksta “Lica – ogledala” je istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić. Ona je u uvodnom dijelu pokušala da obuhvati kompletan Andrijaševićev opus – crteže, slike i skulpture, sve njegove, kako reče, “blage stvaralačke mijene”.
“Suština i ljepota je u toj stilizaciji i jednostavnosti koja podsjeća donekle na primitivnu umjetnost i totem, ali je i vrsto bliska savremenim trendovima u načinu na koji komponuje sve. Njegovi radovi su i bolno istiniti i infaltivno privlačni jer je on takav. On karakteriše čednost, blagost, mudrost, ali i narodski humor koji čine da recepcija njegovih radova i djela ne bude odurna u nekom moralizatorskom smislu, već dirljiva i uzbudljiva, a u isto vrijeme katarzična”, kazala je Karadžić.
U knjizi se nalazi i tekst jednog od značajnijih istoričara umjetnosti na prostoru bivše Jugoslavije, akademika Tonka Maroevića „Od glave do dosjetke, i obratno”, specijalno napisan za ovu monografiju, koji predstavlja, prema riječima Karadžićeve, “preciznu formalnu stilsku analizu” Andrijaševićevog rada, kao i tekst publiciste Boža Koprivice„Dojka kao jagnje zalutalo”.
„On se bavio erotskim u Krstovim crtežima i sve to povezao sa Krstovom knigom ‘Đevojački vez iz Belosava’. Božo je našao sjajnu vezu između erotskih crteža i tog narodnog humora koji je još uvijek zdrav i vitalan u našim krajevima”, kazala je urednica Monografije.
Prema njenim riječima “srce monografije”, ne računajući umjetničke radove, predstavljaju citati iz intervjua i izjava koje je Andrijašević dao raznim časopisima i novinama, koji su grupisani po cjelinama i iz kojih čitaoci mogu saznati “koliko je Andrijašević jedinstven umjetnik, koji suštinski i mudro analizira fenomene koji ga okupiraju”.
Monografija, prema riječima prof. dr Milorada Simunovića, sistematizuje Andrijaševićev opus i otvara nam mogućnost “da barem neku ograničenost prebrodimo”.
“To je bogata, sistematična i obimna monografija koja osvjetljava vajarske i crtačke domete Krsta Andrijaševića. Koliko je knjiga bogata mogli bi je nazvati ne monografijom nego poligrafijom”, kazao je Simunović i dodao da se rijetko dogodi da nagrada ode u prave ruke, a to se sa ovogodišnjom Trinaestojulskom nagradom desilo, jer ako je ko zasluživao da je dobije to je Andrijašević.
Ljiljana Zeković, istoričaka umjetnosti, kazala je da Andrijaševića doživljava kao „Malog princa“ koji je „na svojoj malenoj planeti smjestio jedan čaroban svijet u kojem caruju jednostavnost, naivnost i čistota djetinjeg, infatilnog, bez obzira da li njime izražava ljubav, erotske maštarije, iskonske i fetišističke idole, ikonične, znakovne i simboličke ideograme.
„Njegovo djelo, posvećeno velikom i malom čovjeku plijeni nas i zauvijek osvaja svojom dubokom, humanom dimenzijom“, kazala je Zeković.
Prema njenim riječima ono što Andrijaševićevo djelo čini jedinstvenim i neponovljivim je njegova „čarobna moć da antoropomorfnim predstavama udahne dušu“, dok je, kada su skulpture u pitanju, uspio da njihove „energetske moći poveže sa senzibilitetom slikarskih elemenata“.
Govoreći o Monografiji Zeković je istakla da su se urednica Ljiljana Karadžić i grafički urednik Siniša Radulović potrudili već sa koricom da učine da naš prvi dodir sa njom bude poseban.
„Uputila bih sve komplimente izdavačima i autorskom timu Monografije, a posebno Krstu Andrijaševiću koji nam je svojim stvaralačkim dometima visokih umjetničkih vrijednosti pokazao da su unutrašnja ljepota i čistota duše neuništivi i trajni, da su humane ljudske vrijednosti zalog za jednu ljepšu i čovječniju budućnost“, zaključila je Zeković.
Moderator večeri, koju su organizovali Muzeji i galerije Nikšić, Narodna biblioteka “Njegoš”, Narodni muzej Crne Gore i fondacija “Ćano Koprivica” u okviru junskog repertoara Nikšićke kulturne scene 2018, bila je istoričarka umjetnosti Kristina Radović.
Na promociji “puna kuća” ljudi
Na promociji je govorila i Anica Maja Boljević, predsjednica Upravnog odbora Fondacije “Ćano Koprivica”, koja je kazala da u Podgorici često nema priliku da, kada su ovakvi događaji u pitanju, vidi “punu kuću” u kojoj ljudi čak i stoje. Podsjetila je da Fondacija postoji već deset godina i da je njena misija da podrži obrazovanje, kulturu i umjetnost prvenstveno mladih, talentovanih stvaralaca, ali i onih koji to zaslužuju.
“Početak druge decenije rada Fondacije obilježavamo na najljepši mogući način – ovim reprezentativnim izdanjem koje se rijetko viđa viđa na ovim prostorima. Ako se po jutru dan poznaje druga decenija rada Fondacije biće značajna ne samo za Nikšić nego i za Crnu Goru”, kazala je Boljević.
Bonus video:
