Diplomska izložba Nemanje Bojanovića, pod nazivom “Od do”, otvorena je u Perjaničkom domu na Kruševcu u organizaciji Centra savremene umjetnosti Crne Gore.
Odnos oka umjetnika i objekta dat je geometrijski i posmatrača “prisiljava” da okolinu vidi mutno
“Od prvih naših susreta, ne samo sa Nemanjom već sa cijelom njegovom generacijom, primijetio sam potpuno drugačija tumačenja, različita razmišljanja. Ono što oni realizuju na polju likovne umjetnosti ustalasalo je sveprisutnu kolotečinu, pa i moju profesorsku. Vratili su me u ono što je umjetnost”, kazao je umjetnik Ilija Burić, otvarajući izložbu Bojanovića.
Nemanja Bojanović rođen je na Cetinju gdje je na Likovnoj akademiji diplomirao vajarstvo u klasi prof. Milivoja Babovića. Dobitnik je Godišnje nagrade za slobodni crtež 2011. i Tradicionalne godišnje nagrade za vajarstvo Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju. Izlagao je na mnogobrojnim kolektivnim izložbama.
Između posmatrača i posmatranog
Bojanovićevo prvo samostalno predstavljanje nosi naziv “Od do”, a riječ je, kako kaže, o procesu koji traje između posmatrača i posmatranog prizora.
“Posmatrač kao subjekat i djelo kao objekat. Uzajamno spoznavanje prizora koji je skriven. Svjetlost je u ulozi materije koja omogućava da dođe do refleksije, odnosno otkrivanja unutrašnjeg, skrivenog. Prizore koji su skriveni posmatrači mogu da doživljavaju na svoj način, što nudi brojna čitanja”, komentariše mladi umjetnik.
Odnos oka umjetnika i objekta dat je geometrijski i posmatrača “prisiljava” da okolinu vidi mutno. Umjetnikova namjera je da navede posmatrača na fiksiranje ponuđene “svijetle tačke”.
“Ne treba nam konstantno vraćanje u prošlost"
“Gledanjem u svijetlu tačku sočiva, prizor se iznenada promijenio dajući zadovoljštinu mome nadređenom očekivanju. Jedan utisak ne može nikad sam po sebi da asocira drugim utiskom...
Rasvjetljavanje je otvaranje imanentnog. Svjetlo ulazi rasvjetljavajući i otvarajući do granice mogućnosti saznanja”, kazao je Bojanović naglašavajući da je umjetnosti, posebno kada je o našem prostoru riječ, potreban izlazak iz postojećih okvira.
“Ne treba nam konstantno vraćanje u prošlost. Tradicionalnu figuraciju treba s vremena na vrijeme napustiti, tradicionalni postament kao (ne)estetski dio skulpture treba izostaviti”, kazao je umjetnik koji je izložbom “Od do” napustio anonimnost.
Bonus video:
