VANILA I POLITIKA

Šarići držali klub u centrali SPS-a?

Novinari OCCRP istraživali veze između nekada vodeće stranke u Srbiji i braće iz Pljevalja, koji važe za balkanske kraljeve kokaina
286 pregleda 16 komentar(a)
Ažurirano: 27.03.2019. 19:33h

Socijalistička Partija Srbije (SPS) izdala je u zakup noćni klub u samom sjedištu stranke saradnicima braće Darka i Duška Šarića. Partijski zvaničnici kažu da nisu znali da bi klubom mogli upravljati Šarići.

Vanilla, popularni noćni klub u centru Beograda, godinama je bio okupljalište slavnih ličnosti domaćeg biznisa, sporta, estrade i podzemlja.

Za Darkom Šarićem izdata je međunarodna potjernica u vezi sa zapljenom dvije tone kokaina sa jahte kod urugvajske obale krajem 2009. godine i od tada je u bijegu. Duško Šarić je 2012. u Crnoj Gori osuđen na 8 godina zatvora za pranje novca.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo u Srbiji (CINS) i novinarske mreže Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) došli su do dokumenata koji pokazuju složene odnose vlasnika i zakupaca noćnog kluba Vanilla i nameću pitanje: šta su zvaničnici Socijalističke partije Srbije znali o braći Šarić i koja je bila uloga crnogorskih kriminalaca u tim poslovima?

Klub Vanilla, koji se nalazi u prizemlju sjedišta Socijalističke partije Srbije (SPS) više, izgleda, nema nikakve veze sa braćom Šarić. Međutim, dokumenti i drugi dokazi ukazuju da je, barem od 2006. do 2007, ovaj klub bio povezan sa njima.

Vlasništvo nad Vanillom donijelo je Šarićima određeni kredibilitet i status u Beogradu. Duško je često u klubu bio u društvu veoma važnih ljudi. Takav lokal pod sopstvenim obezbjeđenjem pružio je kriminalcima i priliku da se zabavljaju u društvu istaknutih ličnosti Srbije, a da se pri tome ne pribojavaju napada suparničkih grupa.

Brojni su dokazi koji govore o vezi između braće Šarić i Vanille. CINS i OCCRP pronašli su sudske dokumente koji pokazuju da je Duško Šarić, svjedočeći pred sudom 2007. godine, decidirano rekao da je vlasnik kluba.

Zoran Ćopić, biznismen koji je u Bosni osuđen za pranje novca za Darka Šarića, rekao je tokom ispitivanja na sudu da je vlasnik Vanille bio - Darko Šarić. U izvještaju crnogorske policije iz februara 2010, čiju kopiju OCCRP i CINS posjeduju, u imovini Darka Šarića, koja se u izvještaju procjenjuje na nekoliko milijardi evra, takođe se nalazi klub Vanilla. Kako je crnogorska policija došla do zaključka o vlasništvu, nije poznato.

Dokumentacija o vlasništvu kluba do koje se moglo doći, ipak je malo nejasna. Klubom je do prošle godine upravljala kompanija „Spa Group“. U dokumentima iz 2006. i 2007, kao jedan od vlasnika „Spa Group“ navodi se Velibor Vraneš koji je iz Šarićevog rodnog grada, Pljevalja.

Osoba sa istim imenom i prezimenom nalazila se i u nadzornom odboru firme „Palić“ koju je kontrolisao Šarić. Nakon što je Darko Šarić optužen za pranje novca preko ove firme, Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala zaplijenilo je „Palić“.

Takođe, u nadzornom odboru „Palića“ bio je i Nemanja Krstajić, koji je nedavno uhapšen zbog pranja novca, a u upravnom odboru Nebojša Jestrović, Marinko Vučetić i Andrija Krlović, svi uhapšeni zbog pranja novca stečenog trgovinom kokainom. Vraneš međutim nije uhapšen, niti je protiv njega podignuta optužnica, a u intervjuu za OCCRP i CINS je porekao da je bio u nadzornom odboru firme „Palić“.

„Nisam bio tamo. Jeste li vidjeli moj potpis i na jednom dokumentu? “ pitao je naše novinare.

Vraneš je rekao da je u tom periodu zaista bio suvlasnik Vanille, ali je porekao bilo kakvu umješanost braće Šarić u vlasništvo nad ovim klubom.

„On (Duško Šarić) je moj školski drug, ali on nema nikakve veze s tim“, kazao je Vraneš. „Ja sam radio menadžerski dio posla. Ja sam dovodio goste (u klub). “

Diler heroina menadžer u klubu

Postoje i druge moguće veze između Vraneša i Šarićevih poslova. Godine 2007, policija je, na temelju operativnih podataka napravila zasjedu i uhapsila četiri osobe nedugo nakon što su parkirali vozilo sa 20 kilograma heroina u garažu na Novom Beogradu. Garaža je bila u vlasništvu braće Šarić.

Policija je upala i u stanove osumnjičenih i kod Dejana Despotovića, jednog od dilera, pronašla priznanicu o gotovinskoj isplati između Vraneša i prvobitnog vlasnika „Spa Group“, Srećka Ćirovića. Na pitanje novinara otkuda ta priznanica u stanu narko–dilera, Vraneš nije odgovorio. Protiv braće Šarić u ovom slučaju nije pokrenuta istraga, uprkos činjenici da su bili vlasnici garaže.

„Kada sam saznao da je u mojoj garaži pronađeno vozilo u kojem je bilo 20 kilograma heroina, našao sam se u šoku i nije mi jasno zašto su baš u moju garažu dovezli to vozilo sa drogom“, izjavio je tada pred sudom Duško Šarić, kao i da njegov brat Darko nije mogao da svjedoči zato što je bio na poslovnom putu u Francuskoj.

Duško je potom objasnio da je jedan od uhapšenih, Arso Šarić, njegov rođak i da mu je dao ključeve od garaže pošto se Arso brinuo o njegovom autu i pomagao njegovoj supruzi.

Baš tom prilikom Duško Šarić je izjavio da je on vlasnik kluba Vanilla i potvrdio Despotovićevu odbranu, tvrdeći da optuženi ne zarađuje za život dilovanjem droge već da radi u klubu kao menadžer.

„Despotović Dejana poznajem sedam godina... Jedno vrijeme je radio kod mene u diskoteci koju imam u Pljevljima kao konobar. Despotović je u zadnje vrijeme živio u Beogradu... i vodio moj kafić – Vanila klub ... Plaćao sam ga 400 eura (mjesečno) i pored plate imao je plaćene sve troškove, “ kazao je sudiji Duško Šarić.

Despotović je pred sudom izjavio da je priznanicu o prijemu keša između Ćirovića i Vraneša, koji su bili suvlasnici kluba Vanilla, imao u svom stanu zato što je bio svjedok isplate.

Despotović je takođe rekao sudiji da je Darko Devedžić, još jedan od uhapšenih, radio u timu obezbjeđenja kluba Vanilla.

Veze sa Šarićem ima još jedan direktor „Spa Group“ i kluba. Prema podacima Agencije za Privredne Registre Srbije, Veselin Cupara je postavljen za direktora Vanille septembra 2010. godine. Prije toga, on je od sredine jula 2008. godine radio kao direktor kafića Pascucci i noćnog kluba H2O, koji su bili u djelimičnom vlasništvu porodice Šarić. U maju 2005, Šarićeva sestra Danijela je kupila 48 odsto udjela u kompaniji „Branko Simović“ (kasnije preimenovanoj u „LLP Intermark Entertainment Group“), koja upravlja ovim barovima, a u decembru 2007. godine je njen udio pao na 10 odsto.

Takođe, Zoran Ćopić je na svom suđenju, prošle godine u Banja Luci, izjavio da je 2008. godine saznao da je Darko Šarić vlasnik ovog kluba. On je sudiji rekao da se, odmah nakon upoznavanja sa Šarićem, dobro raspitao o njemu.

„Beograd je jako mali grad, okrenuo sam nekoliko telefona i pitao ko je taj čovek (Darko Šarić) i tad mi kažu da ima diskoteku Vanilla u sjedištu SPS-a“, rekao je Ćopić.

Stranka iznajmila ulaz u klub

Tokom tog perioda, SPS je iz opozicije podržavao manjinsku vladu koju je predvodila Demokratska Stranka Srbije. Partija je 2008. ušla u vladu, a njen predsjednik Ivica Dačić imenovan za ministra unutrašnjih poslova. Sredinom ove godine, SPS je postao vodeća partija u Srbiji tako što je Dačić postao premijer, zadržavši i raniju poziciju u Ministarstvu unutrašnjih poslova.

SPS je već decenijama vlasnik zgrade u koju je smještena centrala Partije u Beogradu.

Prostor od 200 kvadratnih metara u kojem je sada klub, nekada je bio restoran za članove stranke. Taj prostor je 2002. godine zakupio Aleksandar Nikačević, poznati član SPS-a i generalni sekretar Auto-moto Saveza Srbije. Partija je zatim, 2005. godine, izdala u zakup ulaz sa ulice od 16 kvadratnih metara Ćiroviću i „Spa Group“ za 200 eura mjesečno, vidi se u ugovoru o zakupu koji su pribavili novinari OCCRP-a i CINS-a. Nikačević je potom dozvolio „Spa Group“ da cjelokupan prostor pretvori u klub u zamenu za procenat od njegovih prihoda.

Nikačević u intervjuu za OCCRP i CINS tvrdi da nije znao da je klub bio povezan sa Šarićem i da se on oko svega dogovarao sa Ćirovićem, koji je danas vlasnik drugih noćnih klubova u Beogradu - uključujući i Cinema i River. Od Srećka Ćirovića nismo uspjeli da dobijemo komentar.

Novinari CINS-a i OCCRP-a pozvali su i Zorana Anđelkovića, koji je kao Generalni sekretar beogradskog odbora SPS-a potpisao ugovor o zakupu 2005, ali on je rekao da ne zna ko je Srećko Ćirović koji je u ime „Spa Group“ potpisao isti taj ugovor.

Takođe, Anđelković je rekao novinarima OCCRP-a i CINS-a da se još 2006. udaljio od stranke zbog svojih privatnih poslova.

„Šarić se pojavio i Vanilla se pojavila poslije dvije godine, kad ja više tamo (zgrada stranke) nisam ni ulazio“, rekao je Anđelković.

Ooko Šarića samo brendirana elita

Od samog početka, a ubrzo nakon što je Ćirović preuzeo prostor, počeli su incidenti u vezi sa klubom.

Nešto prije nego što je Velibor Vraneš 2006. preuzeo jednu trećinu vlasništva nad Vanillom, nepoznati napadač bacio je ručnu bombu u klub, koji je u to vrijeme bio prazan.

Nikačević tvrdi da nije znao da je Vraneš bio vlasnik „Spa Group“, sve dok mu novinari OCCRP i CINS-a nisu pokazali dokumentaciju. On se sjeća da su mu ostali partneri iz „Spa Groupe“ 2006. godine rekli kako imaju problema sa nekom „ekipom“ iz grada koja je željela da postavi svoje ljude u obezbjeđenje na ulaznim vratima. Rekao je da su onda njegovi partneri doveli „crnogorsku grupu“ da „riješi problem“ i upravlja obezbjeđenjem.

„Kada su diskoteke u pitanju, postoje nekakve ekipe koje žele svoje obezbjeđenje da postave na vrata. Ja mogu samo da pretpostavim zbog čega je to – bilo je onih pucanja u gradu, ako se sjećate ,“ kazao je Nikačević. „Moji partneri su, sjećam se, pomenuli da je neko pokušavao da ugura svoje obezbjeđenje na Vanillu i da su im neki Crnogorci pomogli da se to riješi... Mene to mnogo nije zanimalo ko su sad menadžeri koji dovode ljude, ko drži vrata. Zato što sam imao sigurno plaćene troškove“.

Nikačević nam je rekao da je ručna bomba vjerovatno bila namijenjena njemu, pošto je svjedočio protiv grupe ljudi oko Gorana Kljajića, bivšeg predsjednika Trgovinskog suda, koji su optuženi da su ukrali novac iz privrednih društava koja su otišla pod stečaj.

Policija nikada nije istražila samo poslovanje kluba. Godine 2007, trojica od četvorice dilera uhapšenih zbog posjedovanja heroina, bili su povezani sa klubom ili njegovim navodnim vlasnicima. Uprkos tome, ne postoje nikakvi izvještaji o policijskim istragama ili pretresima kluba. Kasnije, 2010. godine, kada je policija krenula na Šarića u okviru velike međunarodne akcije Balkanski ratnik usmjerene na razbijanje njegove narko-mreže, izvršena je racija u svim klubovima koji su mu pripadali, uključujući i one u kojima je imao vrlo mali udio. Klub Vanilla, međutim, ponovo je ostao netaknut. U vrijeme ovog drugog slučaja, Dačić je bio na poziciji ministra unutrašnjih poslova, na koju je imenovan 2008.

Nikačević, koji je proveo 20 godina vodeći noćne klubove, rekao je da oni ne donose mnogo novca.

„To je sića lova za neke ozbiljne ljude. Ozbiljni ljudi u takvim pričama se pojavljuju iz drugih razloga. Zbog imidža“, kazao je Nikačević. „Za njih može biti zanimljivo što dolaze u neki prostor u kome se osjećaju sigurno. Vrata (kontrolišu) te neće niko ući sa oružjem da ih ugrozi“.

Vanilla klub je mogao pomoći Šarićima da stvore sebi imidž – nalazi se u centrali političke partije. Prema tračerskim časopisima iz tog vremena, beogradska društvena elita, uključujući i poznate manekenke, poslovne ljude, pjevače, ali i kriminalce, izlazila je u Vanillu.

Dnevni list „Kurir“ je nedavno objavio fotografiju na kojoj su zagrljeni Duško Šarić i Marko Mišković, sin najbogatijeg srpskog biznismena, Miroslava Miškovića, snimljenu baš u klubu Vanilla.

Nikačević kaže da nije često dolazio u Vanilla klub, ali da je Duška Šarića jednom prilikom vidio tamo, kao i nekoliko puta u gradu:

„Uvek je bio u društvu ozbiljnih, legalnih igrača. Ne u društvu kriminalaca. Oko njega nije bilo ćelavih likova sa ožiljcima. Samo brendirana elita“.