Duboko promišljanje svevremenih tema koje vjekovima intrigiraju civilizaciju, želja za promjenom i nada da će crnogorski teatar promijeniti nove generacije dramaturga, reditelja i glumaca, a kojima se mora naći mjesto - tako bi se moglo mapirati stvaralaštvo i angažman crmogorskog dramskog pisca Vaska Raičevića.
On je autor “Dobre smrti”, koju je prošle godine na scenu CNP-a postavio reditelj Filip Grinvald, a ove godine je dobitnik nagrade za najbolji domaći dramski tekst - “Kalinin proces”, koju bijenalno dodjeljuje nacionalni teatar uz podršku Ministarstva kulture.
“Kalinin proces” će biti igran naredne godine.
"Mislim da su teme koje me privlače svevremene, podjednako interesantne u raznim razdobljima"
"Priča počinje tako što bračni par koji nema djece upozna djevojčicu koja tvrdi da je njihova ćerka. Nakon toga radnja ulazi u neke čudne tokove. Dolazi do postepenog narušavanja klasične dramske forme, a mijenja se i struktura dijaloga.
Kalina je ime djevojčice, ali je "Kalina proces", takođe, i naziv jednog procesa poznatog u fizici. Sve to ima veze sa strukturom komada, a dalje analize bih prepustio drugima", kazao je Raičević.
Što su bili Vaši profesionalni motivi da pišete na tu temu u današnje vrijeme?
"Mislim da su teme koje me privlače svevremene, podjednako interesantne u raznim razdobljima. Vrijeme u kojem živimo i pišemo svakako će ostaviti svoje tragove na naše priče, pisac oko toga ne mora mnogo da se trudi. Naravno, ovo ne važi za tzv. političko pozorište ili bilo koju vrstu direktno angažovanog teksta.
“Kalina proces'” je zamišljena kao mali komad-zagonetka, sa cikličnom formom u okviru svake scene
Mislim da je sa moje strane dovoljno angažovano ako uvijek javno kažem ono što mislim, bez obzira na to koliko to bilo neprijatno, i na to će svaki novinar moći da računa. U komadima me, ipak, više zanimaju neke životne misterije, pitanja koja određuju našu egzistenciju i, u tom smislu, čini mi se da se čovjek nije mnogo promijenio – onaj koga opisuju Sofokle i Euripid jednako nam je blizak kao i likovi kod Bonda ili Pintera.
Razlika je u formi u kojoj su te priče uobličene, pa je to i jedan od mojih profesionalnih izazova – istraživanje novih formi. Recimo, “Kalina proces'” je zamišljena kao mali komad-zagonetka, sa cikličnom formom u okviru svake scene.
Ta igra mi je omogućila da sakrijem tragove koji vode ka razrješenju. Nadam se samo da nijesam pretjerao u tome i komad učinio potpuno nerazumljivim. Baš me zanima kakva će biti prva tumačenja".
Vaše polje interesovanja kreće se u domenima filozofije, tačnije nihilizma i egzistencijalizma. Kako se to reflektuje na vaš rad?
"Uvijek polazim od priče, a ne od neke filozofske ideje (što je bilo karakteristično za Sartra). Na taj način izbjegavam da moji komadi postanu dosadne teorijske rasprave ili priče sa neuvjerljivim razvojem radnje. Ne želim da otjeram iz pozorišta gledaoce koji prate samo prvi sloj priče.
"Ova nagrada afirmiše domaće stvaralaštvo i u tome je njen ključni značaj"
Ipak, sve ono što sam pročitao iz raznih oblasti teorije i filozofije, kao i djela drugih pisaca, uvijek nekako pronađe način da se utka u moj tekst. Ja nijesam filozof, ne mogu vas počastiti nekom originalnom filozofskom idejom.
Tačno je da moji komadi naginju nihilizmu, ali ja to ne smišljam unaprijed. Tokom pisanja to nekako počinje da izbija iz teksta i priča se naginje na tu stranu. Ne bih ulazio u analizu zašto je to tako".
Prvi put ste dobili nagradu na nekom domaćem konkursu za dramski tekst. Kakvo je Vaše mišljenje o nagradi i o sistemu nagrađivanja za dramsko stvaralaštvo?
"Ova nagrada afirmiše domaće stvaralaštvo i u tome je njen ključni značaj. Lijepo je biti nagrađen, ali treba biti realan – nagrade su stvar estetskih afiniteta ljudi koji u tom trenutku sjede u žiriju. Možda bi neki drugi žiri odlučio drugačije.
"Mnoge moje kolege još čekaju na šansu da svoje ideje predstave publici"
Nagrada je za mene potvrda da ima smisla ovo što pišem, jer postoje ljudi koji to smatraju vrijednim (inače mi valjda ne bi dali nagradu). Ipak, mislim da bi bilo dobro da u žiriju bude bar jedan dramaturg, zbog procjene zanatskog nivoa komada, kao i jedan teatrolog, ali od onih koji prate savremene tokove pozorišta".
U CNP-u je izveden Vaš komad "Dobra smrt". Sada će biti postavljen i "Kalina proces". Kako doživljavate prostor dramskog pisanja u kontekstu pozorišnih prilika u Crnoj Gori?
"Sticajem okolnosti biće mi postavljen i drugi komad, ali mnoge moje kolege još čekaju na šansu da svoje ideje predstave publici. Živimo u maloj sredini pa je i malo prilika za afirmaciju. Bilo bi od pomoći kad bi se novim generacijama dramaturga, reditelja i glumaca omogućio pristup nekoj manjoj sceni da na njoj isprobavaju svoje ideje.
Tako se dolazi do novih, svježih zamaha u umjetnosti. Mogao bi iz toga izaći neki atraktivniji teatar od ovoga koji sada dominira, a koji mi izgleda pomalo ''zarđalo''. U tom smislu, neke dobre stvari se dešavaju u Zetskom domu".
Šta očekujete od nagrade i šta mislite da možete promijeniti svojim radom?
"Nagrada će mi pomoći u afirmaciji. Inače, to je glavni smisao nagrada – one skreću pažnju na umjetnost, reklamiraju je, obezbjeđuju joj prostor u medijima. Zato se ne slažem sa onima koji smatraju da neke nagrade treba ukinuti. Koliko god bilo komplikovano porediti umjetnička djela, ljudi vole takmičenja i to treba iskoristiti.
"Više neće biti potrebe da angažujemo dramaturge sa strane"
Ja i moje kolege dramaturzi možemo doprinijeti profesionalizaciji naše pozorišne scene, budući da do skoro nijesmo imali školovan kadar iz te oblasti, ne računajući one koji su se školovali u drugim sredinama i, najčešće, ostajali tamo da rade.
Više neće biti potrebe da angažujemo dramaturge sa strane, makar kada su u pitanju teme iz crnogorskog miljea. Znam da je ovo vrijeme ekonomske krize, ali ako smo po raznim ministarstvima zaposlili onoliku silu bespotrebnog kadra, valjda se i u ovo malo pozorišta što imamo može naći mjesta za po jednog ili dva dramaturga".
Nedavno je završeno Bijenale crnogorskog teatra. Kakvo je Vaše viđenje te manifesracije?
"Ne znam kojim se kriterijumima rukovodio žiri, ali odluka o pobjedi predstave u kojoj se 15 minuta maše zastavicama i jedna rečenica izgovara na različitim jezicima, najblaže rečeno je čudna. Ne mogu se baš sve dramaturške manjkavosti opravdati postdramskim efektima.
Prije svega, vjerujem u nove generacije koje dolaze
Slično je i sa jednom blijedom predstavom po Kamijevom tekstu. Da ne govorim o predstavama u kojima se kreveljenjem i podrigivanjem zasmijavaju gledaoci. Ne znam je li tu vršen neki pritisak, ali ako nije, onda neko od nas slabo razumije pozorište.
Znam da društvom u velikoj mjeri vladaju nepotizam i poltronske hijerarhije, ali umjetnost je naš posljednji prostor slobode. Vjerujem u naše pozorište i mislim da prema njemu imamo ogromnu odgovornost.
Prije svega, vjerujem u nove generacije koje dolaze. A mnoge stvari će morati da se promijene, naročito odnos prema onima koji se smatraju ''centrima moći'', tim prije ako tu ''moć'' nijesu stekli umjetničkim dometima svojih djela".
Bonus video:
