Crnogorski glumci se povezuju u velikim centrima

Andrija Milošević, Vanja Milačić i Momčilo Otašević pričaju o karijeri van Crne Gore
864 pregleda 14 komentar(a)
Ažurirano: 19.11.2012. 18:15h

“Umjetnost ne poznaje granice”, ovu rečenicu sigurno ste mnogo puta čuli, a ponovili su je i svi naši sagovornici - Andrija Milošević, Vanja Milačić i Momčilo Otašević, crnogorski glumci koji se umjetnošću bave van granica Crne Gore.

Naravno, njihovi angažmani ne isključuju i rad u zavičaju, tako da imaju priliku da sagledaju glumačke prilike u više država. I nisu sami u tome - od starije generacije tu su, između ostalih, Petar Božović, Milutin-Mima Karadžić, a od novije mladi Petar Strugar koji je karijeru u Beogradu započeo glavnom ulogom u filmu “Montevideo, Bog te video”.

Kao jedan od najzaposlenijih glumaca u Beogradu, Andrija Milošević je uvijek u centru umjetničke elite. U Srbiju je otišao 1999. i taj svoj potez vidi kao logičan nastavak karijere talentovanog glumca.

"U Srbiju sam otišao u vrijeme kada smo još bili zajednička država i niko mi nikada nije postavljao pitanja o tome odakle dolazim i šta radim u Beogradu. Kada sam odlučio da počnem da radim tamo, već sam duboko bio zagazio u glumu, tako da nisam morao da se posebno adaptiram i da čekam da prođe neko vrijeme pa da dobijem neku ulogu. Otišao sam na poziv Ateljea 212 i već poslije pola godine počeo sam da radim u tom pozorištu", kaže za Vijesti Milošević.

Po njegovom mišljenju, glumci su važna spona koja povezuje rasparčani region.

"Mislim da svi talentovani glumci treba da idu dalje i da se povezuju sa kolegama u regionu. Kao glumac, vi idete tamo odakle vas zovu. A Beograd je trenutno, i uvijek je bio, umjetnički centar regiona, ako ovdje nešto ne napravite, onda možete da računate da ništa niste ni napravili. To je multikulturna sredina, u njoj možete mnogo da naučite, a i produkcijska situacija je milion puta bolja nego u Crnoj Gori. Tamo, em nema para, em nema tehničkih sredstava, tako da je teško bilo šta napraviti. Dakle, Beograd je pravo mjesto za povezivanje, jer se umjetnici po pravilu i povezuju u velikim centrima", mišljenja je Milošević.

"Budva..." kao vjetar u leđa

Njegov mlađi kolega Momčilo Otašević regionalnu karijeru gradi iz Crne Gore, a van granica rodne zemlje lansirala ga je najprije serija “Budva na pjenu od mora”, a zatim i film “Led” Jelene Bajić - Jočić u kome igra Milivoja, mladog čovjeka koji živi na selu.

"Nakon uloge u seriji “Budva” zvali su me producenti filma “Led”, jednostavno su vidjeli moj dosije i rekli mi da odgovaram za ulogu Milivoja. Sve je to nekako išlo brzo i naravno da sam ponudu prihvatio", ispričao je Otašević.

Rad na filmu ga je, kaže, oblikovao kao glumca.

"Bilo je to super iskustvo i odlična saradnja. Počev od rediteljke Jelene Bajić - Jočić koja me je istinski podržala, a posebno su me tretirali i ostali glumci - Bata Živojinović, Olga Odanović, Nela Mihailović, Nenad Jezdić - svi su me oni gurali naprijed i bili uz mene. Trebalo je odigrati veliku ulogu, odgovoriti na povjerenje koje mi je ukazano, izboriti se sa akcentom. Moram da kažem i da sam sve vrijeme imao podršku porodice", kaže on.

Milačić: Najvažniji je talenat

Vanja Milačić, crnogorska glumica koja je u Beograd otišla na početku svoje plodne karijere, prisjetila se za ovu priliku svojih početaka u Ateljeu 212.

"Uh, kad sam ja došla u Beograd... Bilo je toliko davno, da se jedva sjećam. Dobila sam poziv koji se ne odbija - da igram u predstavi “Dom Bernarde Albe” u Ateljeu 212. Bilo je vrlo jednostavno - pozvali su me i ja sam otišla. Inače sam uvijek radila tamo gdje me pozovu, a predstave su nekako dolazile same od sebe. Počela sam da radim prilično rano, odmah poslije trećeg semestra. Sve vrijeme sam učila i imala sam na početku čast da radim sa doajenima jugoslovenskog pozorišta, gdje sam upijala svaki njihov pokret i gest. Kasnije mi je to mnogo značilo", prisjetila se glumačkih početaka Vanja Milačić.

Po njenom mišljenju, sredina iz koje glumac dolazi nije mnogo bitna. Najvažniji je talenat.

"I nemam neko posebno mišljenje o tome. Jednostavno, smatram da svaki glumac, mlađi ili stariji, treba da igra ako ima talenta. Mislim da nije bitno odakle dolazi, nego je samo stvar u tome kako će savladati akcenat sredine u kojoj radi. Za glumu, uopšte za umjetnost, geografija nije važna, računa se samo ono što kao umjetnik imate da kažete", ispričala je Milačićeva, koja je trenutno zaposlena i u Srbiji i u Crnoj Gori.

"U Crnoj Gori igram predstavu “Vjera, ljubav, nada” Ane Vukotić, a u planu je i moje učešće u jednom filmu. Tako da radim i tamo i ovdje i mogu da kažem da se ne radi o tome gdje je bolje i ne bih upoređivala ta dva prostora, već je isključivo stvar u tome kako vi kao glumac radite svoj posao" objasnila je Vanja Milačić, koju su gledaoci nedavno mogli da gledaju u seriji “Nepobedivo srce” Zdravka Šotre.

Politika mi je odvratna

Andrija Milošević osvrnuo se i na političku stranu umjetnosti.

"Da, ta politička priča koja se u posljednje vrijeme vezuje za naš rad ovdje mi je potpuno odvratna i ne zanima me. Mnogo su me puta pitali neka pitanja sa takvom konotacijom i ja mogu samo da kažem da sam ja uvijek, pa i sada, sva mjesta na kojima sam bio gledao samo kroz ljude koje tamo sretnem, a ne kroz političke stavove i politiku. Tako da smo mi umjetnici, uz sportiste, jedini koji trenutno povezujemo ovaj region. A on će, koliko god se to nama svidjelo ili ne, uvijek biti povezan na neki način", ispričao je Milošević.

Vrisak u Beogradu

Od mladog i zaposlenog Petra Strugara, zvijezde filma “Montevideo, Bog te video” ovoga puta nijesmo uspjeli da dobijemo odgovore na pitanja, ali se prisjećamo priče koju je nedavno ispričao za Vijesti. Ulogu Blagoja Marjanovića Moše u velikom filmskom hitu dobio je, kazao je tad, zahvaljujući kastingu.

"Sjećam se da sam jedne večeri zvao Bjelu (Dragana Bjelogrlića), pošto mi je dao probno da pročitam scenario. Pošto smo razmijenili nekoliko rečenica, odgovorio mi je sljedeće: “Kada si već zvao, dobio si ulogu”. Onako šokiran, na putu do tetke, pitao sam ga nekoliko puta: “Stvarno? Stvarno, sam dobio ulogu?” Kada mi je rekao da je Moša moj lik, počeo sam da vrištim do besvijesti. Ljudi su se okretali za mnom. Svi su me gledali, nijesu znali šta se dešava", pričao je Strugar o svojoj prvoj velikoj ulozi.

On se zbog obaveza u Beogradu sa crnogorskog prebacio na beogradski Univerzitet, a mediji često pišu “da mu je slava udarila u glavu”.

Veliku pažnju izazvale su tvrdnje da je ucjenjivao Milutina-Mimu Karadžića u vezi sa honorarom za ulogu u seriji “Budva na pjenu od mora”, te da je bez te uloge ostao, kao i da ne razgovara sa novinarima onako rado i često kao nekada.

Galerija

Bonus video: