ARHITEKTURA

Idejno rješenje za novi hotel u Kotoru - profesionalizam trud

Nemoguće je bilo ignorisati očiglednu profesionalnu kompetenciju i silan trud koji je tim koji stoji iza pobjedničkog rješenja
118 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 17.11.2012. 14:09h

Zasjat će palaci, antike, tarace,/ ćakulat će šjore, cije Gracijane./ Svi oriđinali i sve karampane,/ hodit će na feštu za nas Kotorane...

Bokeljska noć, Vice Vukov, Splitski festival 1966.

Zvanično proglašenje pobjednika na mzeđunarodnom, pozivnom "Konkursu a idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje objekta hotelsko-turističke djelatnosti u zahvatu Državne studije lokacije/ Sektor 15/ Sveti Matija - Ušće rijeke Škurde u Kotoru (lokacija bivšeg Ugostiteljsko-rekreacionog centra Slavija)", uz obaveznu izložbu radova sa konkursa - organizovano je početkom prošlog mjeseca u Kotoru, u zgradi Centra za kulturu.

Nisam prisustvovao toj svečanosti iz razloga što nisam bio pozvan - ali sam prisustvovao završnoj raspravi povodom pomenutog konkursa, organizovanoj u zdradi Ministarstva održivog razvoja i turizma u Podgorici prošlog ponedjeljka - i to samo iz razloga što sam bio uredno pozvan.

Razmišljao sam da elegantno eskiviram pomenutu raspravu - uz obrazloženje da sam uvrijeđen što nisam pozvan na centralnu svečanost u Kotoru - ali je na kraju ipak pobijedila moja nezajažljiva znatiželja.

Nemoguće je bilo ignorisati očiglednu profesionalnu kompetenciju i silan trud koji je tim koji stoji iza pobjedničkog rješenja

Još da se neko iz Ministarstva sjetio da mi prije početka rasprave preda tzv. prenosni USB disk sa kompletnim konkursnim materijalom - sreći ne bi bilo kraja. Možda mi za nekih desetak godina padne na pamet da napišem istorijski osvrt na najznačajnije arhitektonske konkurse organizovane na teritoriji naše države u minulom periodu - malo je potencijalnih junaka i junakinja kojima bi takvo što moglo da padne na pamet, morate priznati - a ovaj konkurs je bio značajan, tu nema spora.

Da ne spominjem koliko bi takav gest uticao na moje opšte raspoloženje - tada bih znao da me u Ministarstvu poštuju i da polažu velike nade u moj budući rad na promociji savremene arhitekture na tlu CG.

I nisam se pokajao što sam otišao na raspravu.

Doduše, nisam dobio adekvatne odgovore na seriju pitanja što sam postavio na raspravi - možda ta pitanja nisu bila najsrećnije formulisana, drugi put ću se pripremiti za raspravu, obećavam - ali sam ipak stekao sasvim pristojan uvid u kompletan kontekst konkursa.

Kako bilo, savjetujem svima kojima je urbanističko-arhitektonski dizajn na srcu da, za početak, prostudiraju staru razglednicu na kojoj se jasno vidi pozicija bivšeg hotelskog kompleksa na poziciji URC Slavija - to vam je potez između parka, koji srećom postoji i danas, i otvorenog bazena - sa lijeve, tj. zapadne strane magistrale - preko puta zgrade Jugopetrola i Kamelije.

Pokušajte zatim da odgovorite na jednostavno pitanje - što fali, tj. što je falilo tom rješenju? - a zatim otvorite Internet stranicu arhitekturakonkursi.me (Konkursi/ Hotel na lokaciji URC Kotor) i paralelno prostudirajte pobjednički konkursni predlog budućeg - ako bog da, naravno - objekta hotelsko-turističke djelatnosti - pod šifrom 831022 - i staro rješenje.

Možda među konkursnim predlozima postoji bolje rješenje - meni je, na primjer, rješenje pod šifrom 209713 vrlo interesantno

Elem, ne znam ko se sjetio da pozove Urban Sense Consultants Architects iz Londona na ovaj konkurs - kladio bih se da je baš njegovo veličanstvo investitor - Kotor Bay Hotel d.o.o. - insistirao na njihovom učešću - ali u svakom slučaju, taj potez je, ako ostanemo strogo u domenima zastrašujuće demonstracije profesionalizma od strane londonskog tima - rezultirao punim pogotkom.

Konkursni žiri je zapravo stavljen pred svršen čin - rad pod šifrom 831022 je toliko kompleksan, što se u prvom redu odnosi na sprovedene analize koje su prethodile rješenju, da je samo rješenje, pretpostavljam, bilo vrlo teško, gotovo nemoguće - staviti pod znak pitanja.

Nemoguće je bilo ignorisati očiglednu profesionalnu kompetenciju i silan trud koji je tim koji stoji iza pobjedničkog rješenja: Vesna Bostandžić, Daniel Linham, Gary Poon i Vernes Čaušević - uložio u čitavu ovu stvar.

Možda među konkursnim predlozima postoji bolje rješenje - meni je, na primjer, rješenje pod šifrom 209713 vrlo interesantno - ali je rad pod šifrom 8319022, na stranu samo rješenje, ipak daleko najbolji. Nadam se da se razumijemo - tim koji je pobijedio na ovom konkursu je uspio da sagleda sve aspekte problema.

Kotor, Google Earth, sa obilježenom lokacijom konkursa

Ako pažljivo pročitate tekst raspisa konkursa - iza kojega stoji Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore - i dva državna dokumenta koji se neposredno tiču raspisa - što se u prvom redu odnosi na "Državnu studiju lokacije/ Sektor 15/ Sveti Matija - Ušće Škudre u Kotoru/ u zahvatu Prostornog plana područja posebne namjene za Morsko dobro", usvojenu u maju 2010. godine, te "Nacrt Menadžment plana prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora", usvojen u decembru prošle godine - onda će vam biti jasno u kojoj je mjeri londonska ekipa odgovorila ne samo na konkretne arhitektonsko-urbanističke probleme koji su se ticali zadatka - već i na čitavu društveno-političku konstelaciju u kojoj se dešava zadatak.

Budite sigurni da ne pominjem uzalud profesionalizam.

Ne znam za vas - ali ja sam vrlo sklon da bezrezervno vjerujem u horor-informacije o pitanju galimatijasa na crnogorskoj obali

Osvrnuo bih se i na listu arhitekata kojima je upućen poziv da učestvuju na ovom međunarodnom konkursu - listi, u suštini, nema mane - ali bih ipak postavio pitanje zašto nije bilo Hrvata i Slovenaca na listi? - kad se svi slažemo, ako se ograničimo na region bivše SFRJ, da se najkvalitetnija regionalna arhitektonska produkcija dešava upravo u Hrvatskoj i Sloveniji.

OK - toliko o tome, idemo dalje.

Ako vas zanima pozadina čitave ove priče - a znam da vas zanima - pogotovo u kontekstu oktobarskih izbora u starodrevnom gradu Kotoru - onda vam predlažem da pročitate tekst objavljen 2. novembra u Monitoru pod naslovom "Kotorske Zavale".

"Među brojnim projektima koje je tokom predizborne kampanje lokalna vlast u Kotoru svečano pootvarala, najavila ili obećala", piše Branka Plamenac, "po svom značaju izdvaja se gradnja novog luksuznog hotela u centru drevnog grada, na mjestu starog hotela Fjord, na lokaciji bivšeg Ugostiteljskog rekreacionog centra Slavija".

Ne znam za vas - ali ja sam vrlo sklon da bezrezervno vjerujem u horor-informacije o pitanju galimatijasa na crnogorskoj obali koje nam već dugi niz godina predano servira gospođa Plamenac.

S druge strane, ni najmanje nisam sklon da vjerujem u cjelishodnost državnih strategija razvoja našeg priobalja koje se baziraju na imperativu izgradnje velepnih, luksuznih hotela i hotelskih kompleksa, pogotovo ne u neposrednoj blizini zidina starodrevnih gradova. Od moćnih investitora me, ukratko - hvata jeza.

"Jedan bauk svakog leta kruži Evropom - bauk turizma", piše Saša Gajić

Kad visoki državni i opštinski čelnici izađu u javnost sa standardnom pričom o hiljadama i desetinama hiljada kreveta koji nedostaju našem turizmu - meni odmah nije dobro. Moja vizija sreće je nadasve skromna - i podrazumijeva kamenu kućicu, ligeštul ispred kućice, čašu vinca rumenoga u ruci i pogled preko maslinjaka na sinje more. Podrazumijeva i da u prečniku od barem 10 kilometara oko te moje kućice nema niti jednog hotela - što u suštini i nije tako skromno, priznajem.

Drago bi mi bilo, zapravo, kada bismo shvatili - "kao društvo" - da smo daleko i predaleko od faze razvijenog turizma, ma što to značilo - i kada bismo se, u to ime, posvetili stvaranju razvojnih preduslova - što se u prvom redu odnosi na ljutu borbu protiv korupcije i kriminala, a u ime kreiranja podsticajnog ambijenta za funkcionisanje svih institucionalnih sistema redom - pa tako i sistema prostornog i urbanističkog planiranja, te zaštite svih oblika materijalnog nasljeđa, tj. materijalne baštine, bez obzira na to d a li je riječ o kulturnoj ili prirodnoj baštini.

Usput stignem ponešto i da pročitam - i čini mi se da okrenutost tzv. korporativnom turizmu na duže staze ne donosi pozitivne rezultate.

"Jedan bauk svakog leta kruži Evropom - bauk turizma", piše Saša Gajić (nspm.rs). "Pod njegovim uticajem milioni radnika postmodernog korporativnog poretka privremeno se sele na obodna, primorska područja evropskog kontinenta; pod njegovim dejstvom nemilice troše svoju tokom cele godine mukotrpno sticanu ušteđevinu.

"Ko ne letuje, stvara se utisak, gotovo kao da i ne živi, ili barem, da nije skroz normalan"

Pod njegovim podsticajem, temeljno obuzeti duhom turizma, svoje realne živote tokom cele godine više ne smatraju za prave - pravi život postaje jedino desetodnevni/dvonedeljni turistički aranžman, a sve ostalo samo je periferna, drugorazredna pojava koja služi ostvarivanju celogodišnjeg sna kome su podređene skoro sve druge činidbe - letovanju.

Ko ne letuje, stvara se utisak, gotovo kao da i ne živi, ili barem, da nije skroz normalan. Čuveno pitanje - Kuda ideš na letovanje ove godine? - i sažaljivi pogled ukoliko date negativan odgovor, gotovo kao posmatranje trajno obolelog od neke teške bolesti, samo pokazuje sveprisutnost uticaja duha turizma".

Ako je cilj u povlađivanju duhu kojega opisuje gospodin Gajić - u interesu generisanja profita - onda ja nemam što da tražim na našoj obali u periodu od polovine juna do polovine septembra. Ne podnosim gužve - tako drage našim turističkim poslenicima - a i žao mi je te jadne ljude koji nisu imali sreće, poput mene, da se rode na svega 60 km od obale toplog mora.

Kako bilo, bojim se da će nam se ta korporativna priča u jednom trenutku - koji nije daleko - obiti o glavu.

Nego... odaljih se ja od teme.

Nastavak u sljedećem broju.

Još kada bih znao što znači ono "cije Gracijane", srce bi bilo sasvim na mjestu...

Preporučujemo za Vas