Umjetnik Ilija Nikčević predstaviće se u četvrtak, osmog novembra, u podgoričkoj galeriji “Centar”, Centra savremene umjetnosti Crne Gore, radovima koji predstavljaju presjek njegovog višegodišnjeg stvaranja na polju grafike.
Nikčević je rođen 1982. godine u Nikšiću. Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti u Novom Sadu, odsjek grafika, u klasi profesora Slobodana Abije Kneževića. Član je ULUCG-a od 2007. godine.
Do sada je imao više samostalnih, a predstavio se i na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je značajnih nagrada za svoje stvaralaštvo.
“Figuracija je definitivno moj izbor"
Možete li nas uvesti u Vašu novu likovnu priču, koju će podgorička likovna publika biti u prilici da uskoro pogleda u galeriji “Centar”?
“Radovi koje ću izložiti nijesu strogo grupisani u ciklus, više su presjek moga rada u polju grafike u posljednjih nekoliko godina, tj. od posljednjeg predstavljanja publici u Podgorici. Neki radovi su tematski bliži, ali svaki može stajati sam za sebe. Ono što im je svima zajedničko je to što su urađeni u tehnici duboke štampe. Znači, u pitanju je izložba tridesetak grafičkih listova.”
Uglavnom ste fokusirani na figuraciju, a Vaši junaci “uhvaćeni” su u nekom tenutku svakodnevice. Oni posmatrača uvode u...
“Figuracija je definitivno moj izbor. Ne mogu se sjetiti izleta u nešto što bi značilo raskid sa figurom. Potpuno apstrahovanje formi jednostavno ne nalazi opravdanje u sudaru sa mojim pristupom i shvatanjem umjetnosti. Zašto da idem daleko od svog iskustva, jer ako mi je suštinski preokupacija čovjek, zašto bi ga u pukoj formi predstavljao drugačije.
“Normalno je, čak i neophodno da umjetnik u procesu stvaranja napušta neka rješenja"
Svakodnevan je momenat u kojem su zatečeni, ali priča ide dublje. Prostor je scenski, neraskidivo je vezan za figure i predstavlja refleksiju onog unutrašnjeg i skrivenog u čovjeku.
Volio bih da prizori koje vidite na mojim radovima budu poznati i bliski, što smanjuje distancu između publike i rada. Ne radim to da bih koketirao i po svaku cijenu bio razumljiv, jednostavno ti prizori su plod moje imaginacije utemeljene na poznatom. Bliži mi je pejzaž sa plastovima sijena, nego panorama megapolisa”.
“Pročišćeniiji i sigurniji crtački gest” je, po riječima istoričarke umjetnosti Milice Radulović, ono što karakteriše Vaše nove radove i ono što ih, između ostalog, odvaja od ranijih “zgusnutijih i napetijih”?
“Normalno je, čak i neophodno da umjetnik u procesu stvaranja napušta neka rješenja, ili manire i na novi, drugačiji način dolazi do onog bitnog. Kada se dese ti iskoraci, obično je to ono zbog čega osjećam zadovoljstvo.
“Postoje teme kojima se vraćam i neka opšta mjesta, što će se vidjeti i na ovoj ižložbi"
Poslije određenog vremena, možda se i ova rješenja preispitaju i prevaziđu, ali to je znak da se ne tapka u mjestu i djeluje u ušuškanom polju provjerenog.
Kada se kaže ‘pročišćenjiji’ obično se misli na oslobađanje od suvišnog, viškova, ukrasa ili crtačkog iživljavanja. Međutim, nasilno ogoljavanje za rezultat može imati i to da rad bude zasnovan na čistoj likovnosti bez mogućnosti da prenese poruku, podrži ideju...”.
Umjetničke fascinacije i preokupacije koje Vas jednostavno ne ostavljaju na miru su...
“Postoje teme kojima se vraćam i neka opšta mjesta, što će se vidjeti i na ovoj ižložbi.Vidjećete nekoliko krunisanih glava, recimo. To su kraljevi sa licima ljudi iz komšiluka, zamišljeni, nesigurni, ljupki, koji preispituju ili ne vjeruju u svoju moć.
Nekada je izbor lako napraviti i osjećam da izražajna sredstva koja nudi grafika čine moje stvaralaštvo konkretnijim
Pri tom mislim na vladanje i upravljanje sopstvenim životom. Tako da mi je u centru interesovanja čovjek sa svim svojim manjkavostima i vrlinama bio on kralj ili domaćica”.
Realizaciju zamisli pronalazite u kombinaciji bakropisa i akvatinte. Kako ste došli do ovog, za Vašu umjetnost, izuzetnog odgovora?
“Tradicionalne grafičke tehnike imaju notu rustike koja meni odgovara. Takođe, grafika zahtijeva i određenu disciplinu i slijed koraka, koji se moraju sprovesti da bi se došlo do grafičkog lista. To daje dodatno vrijeme za razradu ideje.
Grafika na kraju zahtijeva i određeno poznavanje nje same od strane posmatrača. Ima nešto intimno u samom procesu što me tjera da se prema cinkanoj ploči na kojoj crtam odnosim kao prema stranici ličnog dnevnika. Nekada je izbor lako napraviti i osjećam da izražajna sredstva koja nudi grafika čine moje stvaralaštvo konkretnijim”.
Posvetili ste se i jednom vrlo složenom projektu – napisali ste i ilustrovali bajku “Krtica i Sunce”. Postoji li još neki izazov ovog tipa na koji odgovarate?
“To je posao koji će imati svoje potpuno opravdanje onda kada bude u svom završnom, konkretnom obliku. Kada pišete i ilustrujete knjigu računate da je posao gotov onda kada to bude odštampano i publikovano.
Kada se to desi, moći ću da kažem jesam li uradio dobar posao. Moguća, pozitivna povratna reakcija, dala bi mi podstrek i vjeru da moj rad u ovom polju ima smisla. Izazovi postoje, ali uvremenjenost odgovora na njih je ključna”.
Bonus video:
