Kad se djeca osjećaju zadovoljna sobom, nebo im je granica, a aktivnosti u kojima su uspješni kao i učenje pravih vrijednosti od roditelja jačaju im samopouzdanje.
Ako su djeca uzrujana, roditelji žele da se bolje osjećaju, pa ih obasipaju pohvalama, no, to ne rješava problem u korijenu.
Djeca najčešće krive sebe za situacije koje su van njihove moći bilo da je prvo u razredu koje je ušlo u pubertet ili jedino koje muca.
Kako bi djeci pomogli da ojačaju samopouzdanje, zadatak roditelja je da im pomognu da shvate da nisu kriva zato što su takva i da im kažu šta mogu da kontrolišu, savjetuje dječja psihološkinja Tamara Canski.
Pozitivno jače od razočaranja
Ako se dijete osjeća loše zbog toga što je najmanje u razredu, pitajte ga kakvu bi odjeću nosilo da je više i predložite mu da to odmah napravi.
Ili pronađite nešto zbog čega će se bolje osjećati, npr., odlično pjeva. Ako zamijenite dječije razočaranje nečim pozitivnim, to će ojačati njegovo samopouzdanje.
Važno je da se bave onim što vole
Ako ga drugari iz razreda zadirkuju zato što nije dobro u uobičajenim školskim aktivnostima, otkrijte u čemu je dobro, šta voli i šta mu jača samopouzdanje, pa ga upišite na tu aktivnost.
Vježbanje jača dječija tijela, osjećaju se bolje, kao i zbog spoznaje da su dobri u nečemu.
Aktivnosti jačaju samopouzdanje
Kad djeca koja imaju problema s debljinom shvate da genetika ima veliku ulogu u težini, više neće osjećati krivicu, a i sama će možda poželjeti da promijene nešto u životu.
Što određenije ciljeve o aktivnostima postave, to su veće šanse da će ih se pridržavati, a i na kraju će se osjećati dobro zbog toga.
Oprezno s pohvalama!
Brižna komunikacija između roditelja i djece, kao i roditeljska podrška, pomažu djeci da od najranijeg uzrasta razvijaju samopouzdanje.
Ako se dijete požali roditeljima na nešto, treba da razgovaraju s njim, te, ako ima problema, razmotre strategiju i razloge zašto se dijete u toj situaciji nije snašlo i što mu je bilo teško.
Ako slavite djetetov uspjeh, bez obzira na to koliko je malo, to ga podstiče da se i dalje trudi. A kad spoznaju šta mogu da kontrolišu, a šta ne, to će pomoći djeci s teškoćama u učenju da sagledaju cijelu sliku i da se ne koncentrišu na svoje nedostatke.
Ako dijete vidi da roditelji cijene trud, truđiće se još više, ali ako djeca vide da roditelji cijene samo konačni rezultat, onda će biti demotivisani.
Ponosan na "to što sam štreber"
Ako dijete voli da piše, glumu ili umjetnost, kažite mu da ga baš ti interesi razlikuju od druge djece i čine posebnim, pa će se ono osjećati dobro.
Budući da svako dijete ima strasti i talente, pronađite one koji će izvući iz djeteta najbolje, što će pozitivno uticati i na njegovo samopouzdanje.
Vaše dijete nije jedino zabrinuto za tijelo
Kad uđu rano u pubertet, djeca vide promjene gorima nego što jesu. Ako se zbog toga osjećaju čudno, pitajte ih šta je za njih pubertet.
A onda im ponudite drugu perspektivu što misle djeca koja još nisu ušla u pubertet.
Važno je da im razriješite sve nedoumice i pomognete da shvate da nisu u tome sami.
Podstaknite dijete na druženje s drugima
Ako je dijete stidljivo i ne zna da priđe drugima, roditelji će mu pomoći ako ga malo "poguraju", ali ne previše.
Podstaknite ga da pozdravi drugo dijete ili da se pridruži grupi djece u razgovoru, čak i ako samo klima glavom ili ih gleda.
Družeći se s drugom djecom, osjećaće se uključenijima.
Nikad ne završavajte djetetove rečenice
Mucanje je govorni poremećaj koji zahtijeva stručnu pomoć. Ali, ne završavajte djetetove rečenice kad govori i umjesto da hvalite njegovu tečnost govora, pohvalite trud.
Umjesto: "To je bilo odlično, jedva si mucao", kažite: "Puno si radio na tome, ponosim se tobom".
Hvaljenje dječjih napora, umjesto krajnjih rezultata, smanjuje pritisak na dijete i pomaže da se osjeća bolje.
Dijete će shvatiti da može postići puno toga čak i ako muca.
Bonus video:
