ANIMACIJA ZANEMARENA

Pedeset godina od prvog "crnogorskog" Oskara

"Njegov značaj za našu kinematografiju prije svega je simboličan, te bi ga tako trebalo i tretirati", smatra reditelj Branislav Milatović
297 pregleda 2 komentar(a)
Ažurirano: 28.10.2012. 16:13h

Navršilo se pola vijeka od prvog “crnogorskog” Oskara, koji je 1961. dobio Dušan Vukotić, za animirani film “Surogat”. Ovaj Oskar je inače prvi put dodijeljen za neko ostvarenje izvan SAD.

Jedno od podsjećanja na ovog filmskog velikana, uradila je Asocijacija za vizuelne umjetnosti iz Banja Luke i Vedis iz Zagreba koji su nedavno otvorili spomenar izložbu „Dušanu Vukotiću, s ljubavlju i poštovanjem”. Dušan Vukotić je jedini Crnogorac dobitnik najvećeg svjetskog filmskog priznanja, ali je svoj životni i radni vijek proveo u Hrvatskoj.

Što se danas dešava sa sjećanjem na Dušana Vukotića, ali sa animacijom u Crnoj Gori, teško je reći.

Vrhunac u umjetnosti crtanog filma

Crnogorski reditelj Branislav Milatović, kaže da podsjećanje na rad Dušana Vukotića, može podstaći mlade reditelje na rad.

Zagrebačka škola animacije je bila prava revolucija, tzv. “filmski proboj”

"Kao jedan od pionira čuvene Zagrebačke škole crtanog filma, jedine prave konstante jugoslovenske kinematografije, Dušan Vukotić sa svojim bogatim opusom predstavlja njenu najistaknutiju ličnost, a njegovo djelo “Surogat” kojim kao da je anticipirao današnjicu u kojoj se polako gubi granica između stvarnosti i virtuelnog surogata za stvarnost, vrhunac je u umjetnosti crtanog filma kod nas", primjećuje Milatović.

Teoretičarka filma i profesor Maja Bogojević, Dušana Vukotića smatra Jugoslovenom.

"Jedan je od osnivača čuvene zagrebačke škole animacije, što je meni, iz sadašnje perspektive, zamislivo kao moguće samo u Jugoslaviji 1960-ih godina (jer su umjetnici stvarali u uslovima potpuno drugačijim od današnjeg kapitalizma).

To je bio period, ne samo u Jugoslaviji već i u ostatku svijeta, mnogih promjena i revolucionarnih ideja: ekonomskih, nacionalnih, političkih, teorijskih i estetskih. Zagrebačka škola animacije je bila prava revolucija, tzv. “filmski proboj” (kao reakcija na nacional-realizam i nostalgijski poslijeratni romantizam), svjetskih dimenzija kada je u pitanju filmska estetika.

"Kod nas ne samo da je zanemarena animacija, već cijela filmska umjetnost"

Međutim, već 1974. godine, jedini jugoslovenski dobitnik Oskara zapisuje: “Društvena zajednica vremenom je postala inertna i nije se mnogo trudila da pronađe način u određivanju svog odnosa prema filmskom stvaralaštvu kao specifičnom umjetničkom fenomenu.

Rezultat svega je niz konfuzija i vakuuma koji pogoduju svakom vidu privatizacije i ličnih inicijativa tipa 'ti meni ja tebi'. Otpori koji se javljaju u raznim formama... najbolje govore da je dosadašnje stanje nesređenih društvenih odnosa i difuzne odgovornosti pogodovalo trgovcima kulture, mešetarima i čehovskim interesima”.

Ovakvo stanje difuzne odgovornosti je još izraženije danas, čini mi se. Kod nas ne samo da je zanemarena animacija, već cijela filmska umjetnost. Sve je prepušteno nekolicini pojedinaca, koji se snalaze “kako mogu” u mreži “trgovaca kulture”.

Za razvoj filmske umjetnosti mora postojati dobro organizovana i državno odgovorna institucionalna mreža, koja daje kontinuiranu podršku filmskom stvaralaštvu", objasnila je Bogojević.

Pokušaj animacije u Crnoj Gori

Milatović podsjeća na detalje iz 80-tih godina i Ranka Radovanovića.

"Šteta je što pored tolikog broja talentovanih crnogorskih slikara ne postoji veće interesovanje za ovu vrstu filma"

"Animacija u Crnoj Gori je imala jedan pokušaj 80-tih godina kada je u Titogradu nekoliko godina postojao festival, a uz to i škola animiranog filma. Nažalost, to je trajalo veoma kratko. Jedini čovjek u Crnoj Gori koji se kontinuirano bavi animacijom je Ranko Radovanović, a pri tome nije imao pravu podršku.

Takođe bih izdvojio poznatog crnogorskog slikara Nikicu-Daca Raičevića, koji je bio jedan od incijatora festivala i rukovodilac škole animiranog filma, kao i njegov animirani film “Pilula za...” (1985) koji je postigao značajne uspjehe na festivalima animiranog filma.

Šteta je što pored tolikog broja talentovanih crnogorskih slikara ne postoji veće interesovanje za ovu vrstu filma, koja se oduvijek vezivala najprije za likovnu umjetnost", smatra Milatović.

Špiljo i Goljo - predistorijski ljudi

Dušan Vukotić je rođen 1927. godine. Studirao je arhitekturu u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskog rata kao karikaturist djeluje u “kerempuhu” (gdje 1953. objavljuje strip Špiljo i Goljo - predistorijski ljudi, sjajnu anticipaciju kasnije stripovske i animacijske serije “Porodica Kremenko” tandema Hana-Barbera).

Prvi kontakt s crtanim filmom ostvaruje početkom 1950-ih godina prošlog vijeka u zagrebačkom “Duga filmu”. Debituje crtanim filmom “Kako se rodio Kićo”. Po osnivanju Studija za crtani film Zagreb filma, 1956. realizuje prvi potpuno svoj projekt “Nestašni robot”.

Za skoro sva ostvarenja nagrađivan je na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima. Osim Oskara, osvajao je glavne nagrade na festivalima u Londonu, Oberhauzenu, Karlovim Varima, Meksiku, Kanu, Melburnu, Pragu, Milanu, San Francisku...

Dušan Vukotić je pored ostalog bio predavač filmske režije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a bavio se i teorijom animacije.

Vukotićev značaj simboličan

Milatović smatra da je značaj Dušana Vukotića za crnogorsku kinematografiju simboličan.

"Uz Vlatka Gilića, Krsta Papića, Veljka Bulajića, i Dušan Vukotić je još jedan od crnogorskih reditelja koji ni po temama kojim se bavio, ali što je još važnije ni po mjestu odakle je stvarao, nije pripadao crnogorskoj kinematografiji, stoga je njegov značaj za našu kinematografiju prije svega simboličan, te bi ga tako trebalo i tretirati.

Međutim, smatram da je za crnogorsku kinematografiju važnije to što podsjećanje na rad Dušana Vukotića može podstaći mlade crnogorske reditelje na vrijednost i značaj njegovih filmova, koji kao velika i prije svega trajna djela u umjetnosti crtanog filma mogu biti odlično polazište za one koji bi željeli da se bave ovom filmskom formom u Crnoj Gori", kazao je Milatović.

Nagrada Dušan Vukotić

Maja Bogojević je kazala da se radi na uspostavljanju nagrade koja bi nosila ime ovog oskarovca.

"Iako za sada usamljenički pokušaji, i ove namjere su poziv lokalnim stvaraocima"

"U optimističkom tonu, već izvjesno vrijeme, na Fakultetu umjetnosti, UDG, (gdje predajem teoriju filma) postoji namjera da se institucionalizuje nagrada koja bi nosila ime Dušana Vukotića za izvanredan doprinos umjetnosti (student) ili za istaknutog umjetnika, što će se, nadam se, dogoditi već sljedeće godine.

Takođe, u okviru Montenegro filmskog festivala Mediterana, čije je prvo izdanje tek nedavno završeno, planiram da uvedem segment animiranog filma i festivalsku nagradu Dušan Vukotić za najbolje ostvarenje animiranog filma.

Iako za sada usamljenički pokušaji, i ove namjere su poziv lokalnim stvaraocima animiranog filma na “filmski proboj”, najavila je Bogojević.

Galerija