Na prvi pogled stiče se utisak da je riječ o fotografijama, ali ako se pogleda malo bolje, primjećuju se linije tipične za slikarstvo, koje nagovještavaju da su ovo zapravo hiperrealistične umjetničke slike.
Ovo su slike napravljene pažljivim potezima četkice. Na svakom od ovih slikarskih djela prikazani su nagi modeli obavijeni plastičnom folijom, zbog čega je umjetnik, Australijanac Robin Ili, morao da posveti pažnju svakom, pa i najmanjem naboru, svakom odsjaju i nijansi.
Da bi naslikao jedan portret, Ili mora da uloži mnogo sati rada, a na najvećim umjetničkim djelima radio je pet nedjelja po 90 sati.
Rođen je u Londonu 1978, ali od svoje treće godine živi u Australiji. Izlagao je, između ostalog, u Londonu i Njujorku, a osvajao je i visoka mjesta na takmičenjima za australijsku Nacionalnu nagradu za portret “Dag Moran”.
Izolovanost čovjeka
Ili, koji je ranije slikao u komercijalne svrhe, preorijentisao se prije nekoliko godina na portrete. Kako kaže, poruka koju želi da prenese svojim slikama jeste izolovanost čovjeka u savremenom svijetu.
"Kroz celofan možete da vidite, ali ne i da osjetite dodir", objašnjava on
"Ja sam sin roditelja koji su se upoznali u trećoj zemlji. Majka je bila iz Kine i otišla je da živi u London, gde je bila odvojena od prijatelja i porodice. Otac je bio iz Adelaide. Danas smo izolovani na drugačiji način", kaže umjetnik.
"Svi smo na Fejsbuku i ne moramo više da pitamo prijatelje kako su, jer na sajtu možemo da vidimo šta rade", priča Ili.
Da bi prikazao problem izolovanosti u savremenom svetu, Ili svoje modele “uvija u celofan”.
"Kroz celofan možete da vidite, ali ne i da osjetite dodir", objašnjava on.
Kako kaže, to je “zavodljivi život u kome kvantitet pobjeđuje kvalitet, u kome je dugme potisnulo osmijeh, a gomilanje prijatelja izgleda značajnije od naše interakcije sa njima.”
Bonus video:
