Crnogorski osnovci ne čitaju domaće pjesnike

”Neshvatljivo je da u lektiri od prvog do devetog razreda osnovne škole nema nijednog crnogorskog pjesnika za djecu i mlade", rekao je pjesnik Dušan Đurišić
630 pregleda 4 komentar(a)
Dušan Đurišić, Foto: Privatna arhiva
Dušan Đurišić, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 16.10.2012. 10:38h

Crnogorski pjesnik i prevodilac Dušan Đurišić, čitav svoj stvaralački opus posvetio je djeci i omladini. Nedavno je objavio prevod dva zbornika ruske proze i poezije “Most do sunca” i “Sa svijetlih prostora”.

Izbor pjesama ovog autora je godinama bio uvršten u lektiru za niže razrede osnovne škole, ali od posljednje reforme školstva njegova djela, kao i mnogih priznatih domaćih autora, više nijesu na obaveznoj listi lektire.

Iako ga ne izučavaju crnogorski školarci, hrvatski su za domaći morali da uče “pjesmice” napamet.

Nema crnogorskih pjesnika u lektiri

Kako je Đurišić kazao “Vijestima” danas se u lektiri od prvog do devetog razreda osnovne škole nema nijednog crnogorskog pjesnika za djecu i mlade. Zastupljena su samo četiri pisca sa proznim djelima: Čedo Vuković u V, VIII i IX razredu i po jedan put Mihailo Gazivoda, Milenko Ratković i Blaga Žurić.

”Neshvatljivo je da u lektiri od prvog do devetog razreda osnovne škole nema nijednog crnogorskog pjesnika za djecu i mlade. Evo i ovo čudo: od 46 predloženih djela za lektiru, 44 je u prozi, a samo 2 u stihu: Puškinova „Bajka o ribaru i ribici“ i Preverove pjesme.

“Godinama je izbor mojih pjesama bio u lektiri, pa je nekome to, valjda, zasmetalo"

I još ovaj podatak: od 46 djela za lektiru, tri su srpska (Branko Ćopić, Branislav Nušić i Grozdana Olujić) i dva hrvatska (Ivana Brlić Mažuranić i Sunčana Škrinjarić), a ostlao su strani autori.

U prva tri razreda nema nijednog crnogorskog pisca za djecu i mlade. U II, III i VIII razredu (samo jedanput) predloženi su odlomci iz djela koja su u lektiri. U knjižari Zavoda za školstvo nalaze se ta djela, ali u cjelini, pa se ne zna ko određuje te odlomke: roditelji, nastavnici ili svako dijete ponaosob, koliko je tih odlomaka, jesu li kraći ili duži i ko ih je izmislio.

A odlomci, naravno, ne mogu pružiti isti estetski doživljaj kao djelo u cjelini. Ako ta djela nijesu za uzrast djece drugog i trećeg razreda osnovne škole, onda ih nije trebalo ni predložiti, a ne izmišljati neke odlomke”, kazao je Đurišić.

U lektiri u Hrvatskoj

On je kazao da ne predlaže sebe, odnosno svoja djela za lektiru, ali da mora napomenuti da je izbor njegovih pjesama za djecu godinama bio u lektiri za treći razred osnovne škole u Crnoj Gori.

“Godinama je izbor mojih pjesama bio u lektiri, pa je nekome to, valjda, zasmetalo. Neka. Bio sam i u izboru lektire za II i III razred osnovne škole u Hrvatskoj“, objasnio je Đurišić.

Đurišić smatra da je dječja literatura kod nas zapostavljena i da još uvijek nema zasluženo mjesto kao tzv. literatura za odrasle

Komentarišući prisutan trend uvođenja savremenih autora u obaveznu lektiru za osnovce (npr. Hari Poter, Petar Pan u Kensingtonskom parku) pisac smatra da je “dobro da se lektira osavremeni, ali se ipak moglo bez ova dva djela”.

“Smatram da lektira ne bi mnogo izgubila ako bi izostali. “Hajduci”, “Glasam za ljubav”, “Meri Popins”, “Priče sa sjevera i juga” i “Vragolan sa krova” Andersen, Lindgen, Ćopić i London su zastupljeni po dva puta i dovoljno bi bilo da se nađu jednom u lektiri, a da neizostavno budu uvršteni izbori iz djela Mihaila Ražnatovića, Stevana Bulajića, Vojislava Vulanovića, Jevrema Brkovića, Slobodana Vukanovića, Spasoja Labudovića i Slobodana Stanišića”, kazao je Đurišić.

Slučajeve da se u knjižarama mogu kupiti prepričani romani (npr. “Tom Sojer” Marka Tvena u izdanju “Lastavice”) po mišljenju Đurišića, nije dobro jer umanjuje prave vrijednosti, smanjuje doživljaje prilikom čitanja djela u cjelini, i “time se ništa dobro ne postiže”.

Pisci za djecu se povlače

Đurišić smatra da je dječja literatura kod nas zapostavljena i da još uvijek nema zasluženo mjesto kao tzv. literatura za odrasle, iako po “kvalitetu i estetskim domašajima ne zaostaje za tom “ozbiljnom” literaturom.

"Nekada su pisci za djecu mogli da objavljuju svoje priče i pjesme u podliscima, listovima i časopisima za djecu i mlade (“Titov pionir”,“Pobjeda”,“Titogradska tribina”, “Nikšićke novine”, “Cetinjski list”, “Boka”,“Primorske novine”, “Barske novine”, “Osmijeh”). Danas nemaju te mogućnosti.

"Ja sam pokrenuo, 1970. godine, biblioteku za djecu “Sokolić” i do danas ostao volonterski urednik preko dvjesta izdanja"

Crnogorski pisci Čedo Vuković, Veljko Martinović Radovan Jablan, Milenko Ratković, ja i drugi objavljivali su svoje knjige za djecu u izdavačkim kućama “Obod” na Cetinju i “Grafički zavod” u Titogradu i te su se knjige nalazile u knjižarama. A onda su ti izdavači ukinuli biblioteke za djecu.

Ja sam pokrenuo, 1970. godine, biblioteku za djecu “Sokolić” i do danas ostao volonterski urednik preko dvjesta izdanja. Međutim, te knjige su objavljivane zahvaljujući, u početku, pojedinim sponzorima, a kasnije iz sredstava samih pisaca.

Dušan Đurišić je preveo prvi put na crnogorski jezik izbor iz ruske poezije i proze za djecu “Most do sunca” i “Sa svijetlih prostora”

Ta izdanja nijesu dospijevala do naših knjižara, o njima nije bilo riječi u dnevnoj štampi. I sve to je, naravno, destimulisalo i starije i mlađe pisce za djecu”, objašnjava Đurišić, napominjući dobro poznatu tezu da je pisati za djecu “teže, nego pisati za tzv. odrasle”.

Prevodi sa ruskog

Dušan Đurišić je preveo prvi put na crnogorski jezik izbor iz ruske poezije i proze za djecu “Most do sunca” i “Sa svijetlih prostora”. Nekada su Đurišićevi prevodi i prepjevi iz ruske literature za djecu objavljivani u brojnim časopisima, ali “već duže vremena nema crnogorskih listova i časopisa za djecu kod nas, te je onemogućeno i popularisanje ruske književnosti za djecu i mlade“.

“Prevodio sam i prepjevavao samo priče i pjesme koje su me “tjerale” da ih pretočim na naš crnogorski jezik. Dakle, samo odabrane. Ništa nijesam radio “po zadatku”: ne mogu da prevodim i prepjevavam ono što mi se naturi, što me ne intrigira.

A iz bogate viševjekovne ruske poezije i proze za djecu i mlade imalo se što odabrati”, rekao je Đurišić i dodaje da je prije pedeset godina počeo da prevodi priče i pjesme ruskih pisaca.

“Samo od 1962. do 2004. godine, moji prepjevi i prevodi 103 pjesme i 160 priča ruskih pisaca objavljeni su u 24 glasila za djecu u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Iz tog obimnog materijala sačinio sam izbor za ova dva zbornika”, kazao je Đurišić.

Bonus video: