DANI ORISA I OSTALO

Dijana Vučinić: U crnogorskoj arhitekturi promjene se ipak dešavaju

"Jedini spas nam je u dobrim i pametnim investitorima, bez obzira na obim i količinu posla"
65 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 13.10.2012. 17:41h

Dani Orisa su manifestacija iza koje stoji tvrtka Oris d.o.o. (bivši Arhitekst) sa sjedištem u Zagrebu. Osnovni proizvod tvrtke je Oris, časopis za arhitekturu i kulturu, koji kontinuirano izlazi od 1999. godine u dvomjesečnim intervalima - a Dani Orisa su svakako najeksponiraniji događaj u organizaciji pomenute tvrtke.

Riječ je zapravo o dvodnevnom simpozijumu sa predavanjima istaknutih arhitekata sa međunarodne scene, te istaknutih lokalnih arhitekata. Koncepcijski, Dani Orisa su suplementarni časopisu, a izbor predavača i njihov odaziv je, kako stoji na Internet sajtu oris.hr, rezultat sve veće internacionalne “vidljivosti” časopisa, te mreže saradnika i autora koju je Oris izgradio tokom godina.

Do sada je održano 11 Dana Orisa. Posljednjih nekoliko godina manifestacija se održava u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu, pred auditorijumom od 1850 ljudi, u pravilu posljednjeg vikenda u oktobru.

Ove godine su u Kotoru, 13. i 14. avgusta, po prvi put održani crnogorski Dani Orisa

Uz “velike”, zagrebačke Dane Orisa, organizuju se i tzv. nacionalni Dani Orisa: japanski, portugalski, španski, finski... koji se u pravilu održavaju u Zagrebu i Dubrovniku. Dani Orisa imaju i svoje ljubljansko, a unazad tri godine i beogradsko izdanje.

Ove godine su u Kotoru, 13. i 14. avgusta, po prvi put održani crnogorski Dani Orisa. Najpozvanija da govori o specifičnostima crnogorskog izdanja manifestacije je Dijana Vučinić, arhitektica iz Podgorice, koja je inicirala i realizovala ovu značajnu arhitektonsku feštu.

Koji su bili Vaši motivi da organizujete crnogorske Dane Orisa? Šta zapravo predstavlja ta manifestacija u okviru funkcionisanja - možda bi preciznije bilo kada bismo rekli nefunkcionisanja - crnogorske arhitektonske scene?

"Crnogorski Dani Orisa su zamišljeni kao dio jednog šireg koncepta - Ljetnje škole arhitekture Kotor APSS, koja je našla svoje mjesto u okviru programa Kotor Arta.

Prvi crnogorski Dani Orisa su za nama, a mi već radimo na programu za sljedeću godinu, poučeni iskustvima iz prve

Ideju o crnogorskim Danima Orisa, završnoj konferenciji APSS-a, prvi put sam pomenula Andriji Rusanu - direktoru Oris. d.o.o - u Cumtorovim (Peter Zumthor - poznati švajcarski arhitekta) Termama u Valsu, u Švajcarskoj (jedno od Cumtorovih najznačajnijih ostvarenja), baš kad smo Cumtora pozvali da bude dio cijele naše priče, što se sticajem okolnosti nije desilo.

Zašto crnogorski Dani Orisa? Prije svega, zbog nedostatka slične forme kod nas i u cilju podizanja nivoa crnogorske arhitektonske osviješćenosti. A nijesmo baš najosvješćenije građanstvo kad je u pitanju arhitektura i planiranje prostora.

Konferencije poput Dana Orisa u velikoj mjeri mogu da utiču na shvatanje arhitekture, razumijevanje komplikovanih procesa dizajna i planiranja - posebno kod mlađih generacija koje nemaju prilike da vide suštinu - dalje od ilustracija sa famoznog archidaily.com i drugih sajtova".

Iskreno, inače mi je dosadilo da bude Crna Gora zadnja rupa na svirali kad se priča o arhitekturi i prostoru uopšte. Sve zemlje u regionu rade i već imaju više ovakvih događaja, obično na inicijativu relevantnih institucija - pogledajte program TAW-a koji je upravo u toku.

Početkom decembra mjeseca napravićemo jednu zajedničku promociju magazina u Podgorici

Može li događaj kao što je ovaj promijeniti nešto ili smo zauvijek izgubljeni - ostaje de se vidi. Mada mislim da se promjene ipak dešavaju i da Crna Gora nalazi svoje mjesto na arhitektonskoj mapi, pa i Koolhaas (Rem Koolhaas - poznati holandski arhitekt, prickerovac) je našao put do nje.

U svakom slučaju, mislim da su Dani Orisa najrelevatnija institucija, s obzirom na dosadašnje iskustvo koje je ekipa Orisa nesebično dijelila sa nama. Prvi crnogorski Dani Orisa su za nama, a mi već radimo na programu za sljedeću godinu, poučeni iskustvima iz prve. Osim toga, sam magazin Oris nije posebno zastupljen u Crnoj Gori.

Početkom decembra mjeseca napravićemo jednu zajedničku promociju magazina u Podgorici. Kvalitetna literatura (koje nema dovoljno), magazini, internet portali, konferencije, diskusije, ljetnje škole i radionice - sve ovo su važni mehanizmi koji pokreću određene (nadamo se pozitivne) misaone procese kod pojedinaca i grupa koje bi se bavile arhitekturom, edukacijom, planiranjem.

Mislim da bismo svi trebali malo više da se angažujemo i bavimo se sličnim stvarima, ili barem, ponekad, javno kažemo što mislimo".

Nedavno ste osnovali DVARP studio, recite nešto o tome, koje su šanse da se Vaš studio probije na scenu? Šta znači pokrenuti i voditi arhitektonsku praksu u ovim vremenima krize? Da li mladi crnogorski arhitekti danas imaju šanse da se dokažu?

"Realno bi bilo reći da smo na tankom ledu, ali to sam znala i prvog dana kad sam odlučila da osnujem svoju praksu. Recimo da sam imala trenutak koji sam iskoristila sa nekoliko ugovorenih projekata koji su trenutno u realizaciji i za koje mislim da će služiti kao jako dobre reference, mada je na drugima da procijene koliko su dobre. 

"Jedini spas nam je u dobrim i pametnim investitorima, bez obzira na obim i količinu posla"

Da nije bila takva situacija, mislim da ne bi bilo smisla upuštati se u takav projekat. Za mene nije postojala opcija rada u birou koji se bavi površnim stvarima - fiksno radno vrijeme mi je najveći neprijatelj!

Kod nas postoji svega nekoliko biroa u kojima bi mlade kolege mogle dosta naučiti, neću ih isticati da nekog ne zaboravim, ali oni uglavnom dominiraju pozitivnom stranom arhitektonske scene.

Svakako je teško opstati na arhitektonskoj sceni - u poslu arhitekte - ne samo zbog ekonomske krize, već zbog opšte krize kriterija, ja volim tako da je nazovem, koja reflektuje jednu potpuno pogrešnu sliku idealnog okruženja - kulturnog, moralnog, društvenog, socijalnog. Nije to samo kriza naše sredine - crnogorske, to je kriza koja preplavljuje cijeli svijet a jako se dobro reflektuje kroz aktuelnu (!) arhitekturu.

Arhitektura je uvijek bila slika i (ili) kritika jednog vremena, društva, političkih, kulturnih i socijalnih stanja. Arhitektura, odnosno grad bi trebalo da utiče na društvo, razvoj ili barem koegzistira, i kad bismo uspjeli da svojom arhitekturom utičemo na pozitivan diskurs u razvoju gradova, bili bismo na dobrom putu.

Mislim da, kao mladi arhitekti treba da stojimo iza svojih projekata, da projektujemo, istražujemo i dizajniramo u potrazi za istinitim izrazom. Naravno, moramo da jedemo nešto, ali ne mislim da bi euro trebalo da bude krajnji cilj - vidimo šta je “projektovanje na digitronu” napravilo od naših gradova već. 

Arhitekte su “problem solvers” u suštinskoj definiciji svog posla, mislim da je naša šansa u identifikovanju problema

Mladi arhitekti svakako nemaju dovoljno šansi da se iskažu. Jedini spas nam je u dobrim i pametnim investitorima, bez obzira na obim i količinu posla. Moglo bi se reći da nam je najpouzdanija šansa arhitektonski konkurs - nažalost, najčešće, ne u Crnoj Gori kao ni u većini zemalja u regionu (osim Hrvatske i Slovenije).

Propustili smo, mnogi od nas, šansu da se bavimo stanovanjem koje je projektovano u izobilju bez značajnih napredaka u tipologiji i arhitektonskom izrazu - isključivo vođeno tržištem - čast izuzecima. Recimo da je kućica na drvetu mnogo izazovniji zadatak od stanovanja.

Arhitekte su “problem solvers” u suštinskoj definiciji svog posla, mislim da je naša šansa u identifikovanju problema - za početak - i u njihovom rješavanju, svakako, kreativnom - po mogućnosti. Na kraju, arhitektura je mnogo više od projektovanja.

To je ono na čemu će DVARP svakako nastaviti da insistira. Počeli smo APSS-om i REACT-om - researchact.me je nezavisna online publikacija koja se u svom radu fokusira na prostor, arhitekturu, dizajn, medije i naš doprinos tim disciplinama - a nastavićemo drugim projektima koji se bave istraživanjem, obrazovanjem, ili barem posmatranjem prostora oko nas... nekad je i razgovor dovoljan".

Vratimo se Orisu. Sumnjam da je šira crnogorska publika, ako izuzmemo stručnu publiku, upoznata sa časopisom Oris. Šta taj časopis predstavlja u kontekstu promocije kvalitetne arhitekture u regionu?

"Šira crnogorska pubilka sigurno nije upoznata sa časopisom Oris, to je i neko moje iskustvo u spontanom anketiranju pokazalo. Oris ima visoke kriterijume kad je u pitanju sadržaj i teme i nije lako projekat postaviti na njihovim stranicama.

Kad je promocija arhitekture iz regiona u pitanju, mislim da je važna činjenica da Oris ima domete daleko izvan našeg regiona

Ono čemu se ja nadam je da će crnogorska arhitektura početi polako da se prikazuje na tim stranicama, pa možda to bude uticalo na popularizaciju ovog magazina u Crnoj Gori - za očekivati je svakako.

Kad je promocija arhitekture iz regiona u pitanju, mislim da je važna činjenica da Oris ima domete daleko izvan našeg regiona i da njegov sadržaj imaju na umu arhitekte i pojedinci koji se kotiraju kao jako značajni u svijetu arhitekture.

Ako pričamo o ovim našim prostorima, važno je da smo svi svjesni kvalitetnih primjera arhitekture u našem regionu i da je moguće projektovati dobro, praviti arhitekturu koja, ne samo što dobro izgleda, već je angažovana i istinita".

Spisak predavača na ovogodišnjim, XII Danima Orisa - koji će se održati 20. i 21. oktobra u Zagrebu, u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinjski”, dakle u sljedeću subotu i nedjelju - fascinantan je, u najmanju ruku: Helen & Hard (Norveška), Antón García - Abril (Španija), Odile Decq (Francuska), Saša Bradić (Hrvatska), Anttinen Oiva Arkkitehdit Oy (Finska), Dominique Perrault (Francuska), Bearth & Deplazes (Švajcarska), Sou Fujimoto (Japan), Karim Rashid (SAD), Jeff Bickert (Slovenija), Martha Thorne (Španija) i Marijan Hržić (Hrvatska). Koji predavči su Vaši favoriti? - ili, drugim riječima, koja od predavanja nikako ne bismo smjeli propustiti?

"Među predavačima ima i onih koje smo ranije čuli na ovim prostorima, kao što su Su Fudžimoto ili Karim Rašid (kojeg svakako ne gotivim posebno) dok oni koji nijesu čuli Fudžimota, svakako bi trebalo to da urade.

Odil Dek, Bearth & Deplazes, Anttinen Oiva Arkkitehdit Oy - to su moji favoriti.

Svakako me zanima i što ima da kaže Marta Torn, s obirom na to da je neko ko se bavi obrazovanjem i teorijom - a ona je ujedno, od 2005. godine, izvršni direktor Prickerove nagrade - najprestižnijeg međunarodnog priznanja na polju arhitekture - i jedan je od dva stalna člana žirija".

Preporučujemo za Vas