NEMA LJUTNJE

Nobelovac Mo Jan idealan za primirje između Pekinga i Stokholma

Ovaj ugledni i cijenjeni pisac nekada je bio zabranjivan, ali je danas uzdanica zvanične Kine
0 komentar(a)
Mo Jan, Foto: Thehindu.com
Mo Jan, Foto: Thehindu.com
Ažurirano: 13.10.2012. 16:01h

Konačno, u Stokholmu neće biti gužve – Kina je ovaj put zadovoljna. Ovo je prvi kineski Nobel koji nije izazvao ljutnju Pekinga.

Nakon dvije Nobelove nagrade koje su prilično razljutile najmnogoljudniju zemlju svijeta i ekonomskog giganta – one koja je dodijeljena za književnost 2000. Gao Singđenu, disidentu sa francuskim pasošem, i nagrade za mir koja je 2010. otišla u ruke (bolje reći u – ćeliju) jednog političkog robijaša (Liu Siaobo) – nagrađivanje Mo Jana izazvalo je silno zadovoljstvo kod Konfucijevih i Maovih potomaka.

Mediji javljuju da su prekidane emisije da bi se objavila srećna vijest, a atmosfera trijumfalizma nije nikoga obavezivala na preciznost. Naime, kineski mediji Mo Jana uporno nazivaju – prvim kineskim nobelovcem.

Predsjednik Saveza pisaca

Ovaj ugledni i cijenjeni pisac je idealan dobitnik i za Stokholm i za Peking: nekada je bio zabranjivan, ali je danas uzdanica zvanične Kine. Inače ne bi bio predsjednik tamošnjeg Saveza pisaca, što je organizacija po strukturi i dejstvu vrlo slična kineskoj komunističkoj partiji.

"To što sam nagrađen Nobelom sasvim me je šokiralo, no bio sam jako srećan saznavši da sam dobio tu nagradu"

Takođe i njegova proza – koja, kako je i žiri naglasio, spaja neku vrstu kineskog folklora sa uticajima iz zapadnih književnosti i latinoameričkim magičnim realizmom – naglašava makar dio onoga što je kineskom političkom vrhu važno: Nova Kina kao zemlja prepleta različitih uticaja, Kina, nedvosmisleni globalni igrač...

Sam laureat je, odmah po obavijesti iz Švedske, izjavio kako je 'šokiran' ali 'srećan' zbog nagrade, te najavio da će na čast koja mu je ukazana svijetu zahvaliti tako što će nastaviti posvećenost svom pisanju.

'To što sam nagrađen Nobelom sasvim me je šokiralo, no bio sam jako srećan saznavši da sam dobio tu nagradu', kazao je 57-godišnji Mo u četvrtak uveče u intervjuu za kinesku novinsku agenciju Xinhuu.

'Sada ću se fokusirati na stvaranje novih djela', dodao je. Napomenuo je, međutim, kako ipak nije sve u nagradi. 'Smatram da Kina ima puno vrlo talentovanih autora. Njihova briljantna djela takođe zaslužuju da budu prepoznata u svijetu', dodao je svježi laureat.

Čestitao i kineski Narodni list

Kada je 2010. nagrađen Liu Siaobo, kineska vlada je cenzurisala informacije o tome, a članove Nobelovog komiteta nazvala 'klovnovima'. Ovoga četvrtka sasvim druga pjesma.

Mo Jan sebe i danas opisuje kao – seljaka koji piše

Slično su, svojevremeno radili i Sovjeti: kada su je dobijali Pasternak i Solženjicin, Nobelova nagrada bila je “kapitalistička provokacija” i “imperijalistička podvala”, a kada je nagrađen Šolohov – nagrada je uveliko hvaljena.

Mo Janu je, prenosi Hina, čestitao i kineski Narodni list, službeni list vladajuće Komunističke partije, a nagrada je u četvrtak izazvala brojne reakcije sreće i ponosa širom Kine, gdje je ovaj pisac vrlo popularan autor.

Mo Jan sebe i danas opisuje kao – seljaka koji piše.

Nedefinisana politička stajališta

Tokom Kulturne revolucije, kao 12-godišnjak napušta školu kako bi radio, prvo na zemlji, kasnije u fabrici. Godine 1976. pridružuje se vojsci, a tada i počinje pisati i proučavati književnost.

Neki mediji navode kako je Mo Jan izjavio da pisci u Kini nisu izloženi ni cenzuri ni ograničenjima

Objavio je cijeli niz romana o različitim aspektima kineskog društva, pa se tako u najnovijem romanu “Wa” (Žaba) bavi posljedicama kineske politike “jednog djeteta”. Među njegovim naslovima jedan je i vrlo živopisan - “Velike grudi i široki bokovi”.

Kako piše zagrebački Jutarnji list, teško je utvrditi kakva su politička stajališta novopečenog nobelovca. Svi se slažu da je veliki pisac, no jedni ga opisuju kao subverzivnog, satiričnog autora, dok drugi smatraju da izbjegava “problematične” teme i da je blizak vladajućoj politici.

Neki mediji navode kako je Mo Jan izjavio da pisci u Kini nisu izloženi ni cenzuri ni ograničenjima. Navodno je i na Frankfurtskom sajmu knjiga odbio sjediti u istoj sobi s kolegama disidentima, a kad su ga pitali za 11-godišnju zatvorsku kaznu nobelovcu za mir Siaobu, rekao je da nema što o tome reći. No, paradoksalno je to što su i neka njegova djela u Kini navodno zabranjivana.

Jedinstven način pisanja

Famozni Peter Englund, sekretar Švedske akademije, novinarima je rekao kako “Mo piše o seljacima, životu na selu, o ljudima koji se bore da prežive, ponekad pobjeđujući, ali često gubeći. S natprirodnim koje se odvija u običnom, on je izuzetno originalan pisac”, naglasio je.

Autor, čije je pravo ime Guan Moje, u inostranstvu je najpoznatiji po noveli iz 1987. “Crveni Sorgo”

“Ima tako prokleto jedinstven način pisanja. Ako pročitate pola strane njegovog teksta, odmah ga prepoznate”, dodao je Englund.

Mo Jan je autor desetak romana, knjiga novela i kratkih priča koje se mahom bave burnom istorijom Kine u 20. vijeku i koje su često obojene mračnim, ciničnim humorom.

Autor, čije je pravo ime Guan Moje, u inostranstvu je najpoznatiji po noveli iz 1987. “Crveni Sorgo”, priči o brutalnom nasilju na istoku Kine - gdje je odrastao - tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka.

Prema ovom djelu, Džang Žimou je snimio istoimeni film, a ekranizovana su i njegova djela “Sretna vremena” i “Nuan”.

Pristalica zvanične politike

Omiljene teme Mo Jana su revolucija 1911. kada je sa vlasti svrgnuta kineska dinastija, japanska invazija i komunizam i kulturna revolucija Mao Cedunga. Laureat je takođe pristalica zvanične politike svoje zemlje kada je riječ o umjetnosti i kulturi.

“Pisac treba da izrazi kritiku i protivljenje mračnoj strani društva i ružnoj strani ljudske prirode"

To znači da umjetnost i književnost moraju da služe socijalističkoj borbi i samim tim ne ugrožavaju vladajuću Komunističku partiju. Neki njegovi savremenici zbog ovoga ga kritikuju, ali je Mo Jan u govoru na sajmu knjiga u Frankfurtu 2009. rekao da je on pisac kome treba da se sudi samo na osnovu njegovih knjiga.

“Pisac treba da izrazi kritiku i protivljenje mračnoj strani društva i ružnoj strani ljudske prirode. Neki možda žele da viču na ulici ali trebalo bi da tolerišemo i one koji se kriju u sobama i koriste književnost da bi izrazili svoje mišljenje”, rekao je on.

Preporučujemo za Vas