“Cirkusfera” je organizacija za razvoj savremenog cirkusa, umjetničke animacije, savremenog i uličnog teatra. Okuplja posvećene mlade umjetnike koji poznaju vještinu žongliranja, manipulaciju objektima, akrobatiku, ekvilibrizam, tehniku klovna, glumu.
Ova neobična organizacija gostovala je u Podgorici na festivalu “Ulica glavna”, koji se održavao ispred “Blues bara” i Muzičke škole.
Organizacija koja promoviše cirkus kao umjetnost, zalaže se za unapređivanje razvoja kulture i umjetnosti, afirmaciju izvođačkih umjetnosti (savremenog cirkusa i uličnog teatra) i nezavisne umjetničke scene, obrazovanje djece i mladih, ekološke inicijative, podizanje svijesti o fizičkom i mentalnom zdravlju i cjeloživotnom učenju.
"S obzirom na to da cirkus nije zastupljen na ovim postorima, i dalje je osnovni sinonim šator i sve ostalo"
Tokom predstavljanja u Podgorici, “Cirkusfera” je izvodila predstave koje su bile namijenjene djeci, ali i ekvilibrističke i performanse sa vatrom, koje su sa oduševljenjem gledali i oni koji su cirkus zapamtili kao gostovanje životinja i klovnova pod velikom šatrom na prašnjavim tada pustim poljanama Podgorice.
Spoj umjetnosti i vještine
Cirkuska umjetnost nije posebno zastupljena na ovim prostorima a Milan, profesor fizičkog i gutač vatre, kaže da je definitivno cirkus spoj umjetnosti, kulture, akrobatike i brojnih vještina.
"Mi smo savremeni cirkus koji ne uključuje životinje u predstave i orijentisani smo ka teatru"
"Mi se bavimo ovim već osam godina, a posljednje četiri pokušavamo da to više razvijemo i postavimo bazu cirkuske umjetnosti na Balkanu. Nastupali smo posljednjih godina i na festivalu Kotor Art. S obzirom na to da cirkus nije zastupljen na ovim postorima, i dalje je osnovni sinonim šator i sve ostalo...
Mi smo savremeni cirkus koji ne uključuje životinje u predstave i orijentisani smo ka teatru. Pokušavamo da osvijestimo ljude o postojanju te vrste umjetnosti kod nas", kazao je Milan.
Na pitanje kako se postaje akrobata, cirkusant, klovn kod nas, da li postoji neka škola, Milan je odgovorio da je on po profesiji profesor fizičke kulture i da je iz toga krenuo da se bavi ovim poslom, te da je išao na seminare, teatarske radionice i preko žongliranja, klovna i skupljanjem raznih vještina došao do svoje tačke.
Cirkuska umjetnost nije konvencionalna
U Srbiji postoji razumijevanje za cirkusku umjetnost, kaže Milan, dobijaju novac na osnovu projekata kojim konkurišu, podržava ih i grad Beograd, ali je glavni problem taj što institucije ne znaju gdje da svrstaju cirkusku umjetnost, jer nije označena, nije konvencionalna.
"Svi cirkuski umjetnici Balkana su odlično povezani i tako pokušavamo da stvorimo dobru bazu za budućnost"
"Ali polagano ide uzlaznom putanjom... Trudimo se da ljude koji kreiraju kulturnu politiku kod nas bolje upoznamo. Mnogo sarađujemo sa Francuskim kulturnim centrom i preko njih sam često gostovao u Francuskoj i upoznao se sa njihovom bogatom cirkuskom kulturom".
Jedan od viših ciljeva “Cirkusfere” je osnivanje škole za tu vrstu umjetnosti, a na pitanje “Vijesti” da li ima prostora za tako nešto, on je odgovorio da prostora ima, ali da još nije vrijeme.
"Naš cilj je da se napravi škola. U Francuskoj ima preko 400 kurseva, akademija i škola. Naš cilj je da osnujemo artističku školu i na tome radimo. Međutim, to je teško jer nismo rasprostranjeni a i trenutna situacija je takva da nema novca ni za konvencionalnu kuturu, a kamoli za nešto novo. Ipak, svi cirkuski umjetnici Balkana su odlično povezani i tako pokušavamo da stvorimo dobru bazu za budućnost".
Cirkus nije samo za djecu
Milan smatra da je cirkus multidisciplinarna umjetnost jer povezuje teatar, glumu, ples, vještinu.
Li de Long je kazala da svaki klovn može da bude glumac, a svaki glumac ne i klovn
I ne, cirkus nije samo za djecu...
"Kod nas je sve, što se cirkusa tiče usmjereno na djecu i kada se kaže klovn, svi imaju sliku klovna koji zabavlja i izvodi trikove... Ono što je najčešće na ovim prostorima se ne može zvati umjetnošću, jer to nisu klovnovi, već animatori.
Klovn je pravi umjetnik... kao što je glumac. Li de Long je kazala da svaki klovn može da bude glumac, a svaki glumac ne i klovn. U svijetu postoje akademije gdje ljudi četiri godine uče da postanu klovnovi i oni su zapravo veliki umjetnici.
Bonus video:
