Pobuna uma u latino ritmu i uz Njegoševu stražu. To je najkraći opis fantastičnog multimedijalnog teatarskog performansa insprisanog revolucionarom Če Gevarom, simbolom otpora, koji je, osmislio crnogorski reditelj Slobodan Milatović.
Uprkos tome što je kamp “Ernesto Če Gevara” prvi projekat ove vrste kod nas, Milatović je još jednom pokazao da je ikona savremenog crnogorskog teatra.
Učesnici, ali i stotinjak gerilaca različitih starosnih i rodnih struktura, koje su organizatori pažljivo odabrali tokom regrutacije, pokazali su da su na nivou zadatka. Tokom 24 sata koliko je trajao performans na Ivanovim koritima, gerilci su gledali, slušali i učili od značajnih umjetnika, teoretičara, novinara i filozofa slobodnog uma iz regiona, ali i pokazali da su živi i otporni na buku, bijes, konformizam, trivijalnost...
Na trenutak, sve je izgledalo kao da će se dok Njegoš stražari nad nama i opominje, baš tu, na obroncima Lovćena, sve i odmah promijeniti
Obronci Lovćena zahvaljujuči svim učesnicima bili su obasjani nadom da se otvaraju novi putevi na kojima neće biti ograničenja, makar ne onih po svijest čovječanstva.
Nakon gerilske obuke, tokom koje su regruti učili da barataju oružjem, vladanje sopstvenim tijelom, pažnjom, refleksima, i uspešno prođene “Art orijentacije” kada su morali pomoću karte da pronađu umjetnike i prostore u kojima su oni stvarali, gerilci su imali moralno - političku obuku.
Njegoš stražari i opominje
Na trenutak, sve je izgledalo kao da će se dok Njegoš stražari nad nama i opominje, a Če Gevara sa puškom, ili na konju obilazi gerilu, baš tu, na obroncima Lovćena, sve i odmah promijeniti.
“Da bismo pričali o nekoj reanimaciji tog revolucionarnog duha u svakom slučaju moramo govoriti o mogućnosti reanimacije ideologije”
Komandant kampa, glumac Branislav Lečić, regrutima je, prije početka drugog dijela obuke kazao da pošto je ovo vrijeme gdj je duh najmanje važan moraju da mu vrate dignitet, da ga podignu i povežu sa tijelom.
Moderator debate, kritičar i publicista Marinko Vorgić na početku obuke kazao je da živimo epohu krajeva gdje je umrlo sve i priča i knjiga i velika ideologija.
“Da bismo pričali o nekoj reanimaciji tog revolucionarnog duha u svakom slučaju moramo govoriti o mogućnosti reanimacije ideologije”, kazao je Vorgić.
Ne dozvolimo da nas gaze
Tokom četiri sata moralno političke obuke nazvane „Gerila i drugi društveni pokreti”, u formi debata Jordan Plevneš, dramski pisac iz Makedonije, Drago Pilsel, novinar i teolog iz Hrvatske, iz Crne Gore Rambo Amadeus, Dragan Radulović pisac i filozof, Paola Petričević teoretičarka i iz Slovenije Simon Kardum, filozof i kritičar, diskutovali su nakon predavanja sa gerilcima koji su imali pitanja, iznosili svoje mišljenje, a pojedini i ponudili rješenja za sveopštu krizu.
“Pronašao sam jednu rečnicu Ernesta Če Gevare koja je odredila moj život - treba se učvrstiti, postati tvrdi, ali bez da izgubimo nježnost. Je li to moguće? Je li moguće sagraditi društvo ljubavi, društvo pravde, društvo međusobnog poštovanja, a da istodobno ne dozvolimo da nas gaze? Da u sebi sačuvamo otpor, ali nikada ne zaboravljajući da nam je čak i onaj koji nam najružnije prijeti naš brat i naša sestra, da smo stvorenja i kao takva, braća i sestre. Je li moguće sagraditi takvo društvo?”, pitao je Pilsl.
On je kazao da misli da je sreća svima nama ukradena, jer nisu poštovana ljudska prava i pitao gerilce što je njima ukradeno, za čim najviše žude, što sebi žele i da li ih zanima herojski život.
Obuka u kampu (Foto: Jelena Jovanović)
Riječima “Prije neki dan sam vidio jahtu od Onazisa. Vjerujte mi izgleda kao neki kokošinjac u odnosu na jahte ovih modernih kapitalista i tajkuna koji se šepure našim lijepim Jadranom. Jahte su sve veće, privatne”, počeo je svoje izlaganje Rambo Amadeus koji je objasnio da se sada rade nove jahte u obliku podmornica.
“Oni nisu uopšte na otvorenim palubama, nego su zatvoreni skroz hermetički u tim brodovima. Ne vjerujem da je to zbog toga što mrze more, nego zato što se ne osjećaju bezbjedno, a jedini razlog zbog koga se ne osjećaju bezbjedno je njihova prljava savijest.
To jest, ne osjećaju se bezbjedno zato što pretpostavljaju da mi mrzimo njih jednako onoliko koliko oni preziru nas. Spletom istorijskih okolnosti imamo sad jedno gnijezdo usred Boke kotorske gdje takvi ljudi vezuju svoje brodove”, kazao je Rambo i dodao da oni koji tu vezuju svoje brodove plaćaju litar goriva 0,7 eura, jer su oslobođeni taksi, a da ribar, koji barku koristi da ulovi ribu i prehrani porodicu, plaća 1,6 eura litar goriva.
Krik za čovječanstvom
I Ernesto Če Gevara koga je glumio Srđan Grahovac, učestvovao je u moralno-političkoj obuci gerilaca, a urednik “Radija Če” Igor Lazić Niggor sve vrijeme držao je dobru muzičku atmosferu.
Prije povečerja izvedene su predstave „Krik za čovječanstvom“ po tekstu Srećka Kosovela i predstava performans „Revolucija ili nevolucija“, po tekstu Jordana Plevneša, a nakon toga gerilci su uz kubanski bend “Cubalkanika“ pjevali Čeu i plesali do kasno u noć.
Performans je ispunio očekivanja njegovog idejnog tvorca, Slobodana Milatovića. On je “Vijestima” kazao da uprkos tome što je ovo bio dosta zahtjevan ali i dosta bezbjednosno rizičan projekat, organizovan u ekstremnim uslovima, nije bilo kikseva.
“Ovakva vrsta projekata ima dobar koncept i dobru produkciju. Iz ovog pilot modela ćemo vidjeti šta će dalje biti, hoće li se i kako nastaviti. Još prije početka dobio sam ponude od nekih država da ovaj projekat uzmu kao licencu.
Kada smo se pripremali, mislio sam da bi ovo moglo da preraste u festival na ovim prostorima. Festival lijevih pozorišnih predstava koje bi trajale čitav dan, lijevih rok grupa. Da bude makar tri dana dešavanja”, kazao je Milatović.
On je rekao da je zatečen kako su učesnici doživjeli čitav performans i sa kakvom su pažnjom pratili program i učestvovali u njemu.
Publika, koja je direktni učesnik u dešavanju interaktivno, ne može da bude tumač ili kritičar predstave
“Ovo nije pozorišna publika, nego obični ljudi mlađi, srednjih godina i stariji i strašno mi je milo što je potpuno neobična publika. Mi smo tako i birali, da ne bude da su ljudi iz pozorišta, iz kulture, nego najnormalnija publika. Tu praktično nije bila ni jedna poznata ličnost, birani su po motivacijama.
Možda su oni više očekivali, nemam pojma, ali to nije ni bio cilj predstave. Zatečen sam time kako su oni tri i po sata slušali pažljivo predavanja, diskusiju. Malo me zapanjilo i kako su s pažnjom pratili predstave, iako su imali zadatke čitav dan i umorni su.
Ne znam kakvu će emociju ponijeti, ali mi je u pozorišnom smislu jako zanimljivo to što ova publika, koja je direktni učesnik u dešavanju interaktivno, ne može da bude tumač ili kritičar predstave. Što ne mogu da imaju mišljenje o tome jer onda imaju i mišljenje o sebi”, kazao je Milatović i pojasnio da projekat ima nekoliko puteva.
“Ti su putevi da li da se održava samo u Crnoj Gori na jednoj lokaciji ili da se napravi ovakav, ne isti, sa drugim učesnicima, sa nekim istim glumcima ponovi pa se radi nekoliko dana. Da ima čak i neku turističku priču ili da preraste u sigurno veću formu koja bi imala festivalski karakter. To su sve neke ideje”, kazao je on.
Isključenje iz kolotečine života
Komandant kampa, Branislav Lečić govoreći o projektu “Vijestima” je kazao da je imao pretpostavku i znao da postoji razlog koji će sve povezati i da je povezao.
“Taj momenat isključenja iz kolotečine života i sudar sa prirodom, sa razlogom pruža šansu čovjeku da se malo introspektivno zaćuti, tj. zaroni u sebe na određenu temu, a to je tema bunt - otpor. I da prepozna šta je to u njemu i oko nas važno i što može da se artikuliše kao otpor postojećem, a put ka nečemu što nas ispunjava i čini srećnim”, kazao je Lečić, koji je takođe iznenađen pažnjom gerilaca koju su pokazali na predavanjima.
Polaznike kampa ujutro je probudila "sirena" za uzbunu, a nakon postrojavanja, u koloni su, predvođeni komandantom Lečićem pošli do guvna
Niggoru je žao što kamp nije duže porajao, “barem pet dana”.
“Ovo je sjajna ideja da se ljudi druže, što je najviše i potrebno, da komuniciramo međusobno. Sjajna zamisao nadam se iduće godine da će biti još više članova grupe kampa. Koliko je ko ponio utisaka, to je diskutabilno, ali ja sam pun utisaka, nešto sam vidio, saznao, slušao sam neke pametne ljude koji su nam govorili neke stvari koje su nam bitne za život, do duše meni manje-više, ja sam prošao jednu polovinu života, nego ovim mlađima.
Koliko će oni to upiti i iskoristiti za svoje dalje napredovanje u životu, to je do njih”, kazao je on.
Polaznike kampa ujutro je probudila "sirena" za uzbunu, a nakon postrojavanja, u koloni su, predvođeni komandantom Lečićem pošli do guvna. U središnjem dijelu ležao je ubijeni Če Gevara, nad kojim je Lečić održao govoro pitajući se da li je herojima žao što su poginuli.
"Heroji jednog naroda - oni su zlikovci drugog", kazao je Lečić između ostalog na kraju 24-časovnog kampa.
Rambo: Politička scena perfidno postavljena
Govoreći na temu “Profit protiv planete” Rambo je na Ivanovim koritima kazao da ljudski karakter još nije evoluirao dovoljno da bi se svaki čovjek ponašao prema nekim moralnim, etičkim standardima, već da se ljudi uglavnom šire kao amebe, onoliko koliko im dozvolite.
"Partije se uglavnom dijele na ljubitelje crnogorskog nacionalizma i ljubitelje srpskog nacionalizma i to se divno drži"
“Nije bitno ko je na vlasti, bitno je kakva je kontrola vlasti”, kazao je Rambo koji smatra da ljudi ovdje smatraju da je vlast neupitan autoritet. “Naročito, recimo u vrijeme Njegoša. Istovremeno si bio i premijer i vladika, tu nije bilo nikakve diskusije”.
Rambo je ocijenio da je u Crnoj Gori vrlo perfidno postavljena politčka scena, jer za razliku od zemalja u okruženju, imamo dva nacionalizma, crnogorski i srpski. “Partije se uglavnom dijele na ljubitelje crnogorskog nacionalizma i ljubitelje srpskog nacionalizma i to se divno drži, kao recimo u Beogradu Partizan i Zvezda.
Pitanje je da li bi ta dva kluba bili toliko dugotrajna da ih nije dva. Ovako ta dva nacionalizma jedan drugog hrane i zapravo ne dozvoljavaju da se pojavi bilo kakva treća nenacionalna, multikulturlana, moderna, radnička, internacionalna, misao koja bi onda od ovog prilično simpatičnog dijela planete mogla da napravi neku bolju perspsektivu nego sjutra da završimo svi da radimo na vešeraju Porto Montenegra, pošto oni kad dođu tamo moraju da peru veš.
Da naša đeca sjutra budu svi konobari, a ove ljepše djevojčice da budu hostese na tim jahtama. Mislim da ipak možemo bolje od toga”, kazao je Rambo.
Nadu bude revolt i umjetnost
Jordan Plevneš je kazao da je ideja da se jedan ovakav umjetnički kamp organizuje na Lovćenu originalna, jer je Lovćen u evropskim trezorima mjesto gdje je izgovorena već aktuelna rečenica za duhovni kontekst svjetske istorije, “neka bude šta biti ne može, neka bude borba neprestana”.
"Može ponovo da se probudi misao velikog švajcarskog putopisca Nikola Buvijea koji je kazao da je Balkan srce Evrope"
Njegošev duh je jedna riznica koja je okrenuta prema budućnosti i na taj način organizacijom ovog kampa jedne, reklo bi se, umjetničke i istorijske gerile nove generacije, to otvara puteve nade koje ugroženo na globalnom planu. Pošto je nada ugrožena, nju može da probudi umjetnost i revolt prema istoriji, pošto je revolt jedna trajna kategorija u istorijskom progresu.
"Civilizacija je okrenuta jednoj ideji kako da se smrtnost pretvori u jedno zrno vječnosti. U tome su ove forme mladalačkih iluzija koje su zabilježene i u antičkoj istoriji, i u današnjoj situaciji postmodernizma - mladost je takođe zabrinuta i traži smisao istorije.
I mislim da je kamp gerile, ja ga nazivam umjetničkom gerilom na Lovćenu, dao jedan novi smisao posle ovih balkanskih tragedija koje su se desile krajem 20. vijeka i da može ponovo da probudi misao velikog švajcarskog putopisca Nikola Buvijea koji je kazao da je Balkan srce Evrope. I u tom smislu je ovih dva dana na Lovćenu, Lovćen bio srce Evrope".
Galerija
Bonus video:
