POP MUZIKA

The Modern Lovers - stranci u svom vremenu

The Modern Lovers su muzika ekscentričnih individualaca koji su bliži duhu 50-ih, poetici ”Buntovnika bez razloga”, nego ideji o progresu zajednic
82 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 11.08.2012. 12:18h

Trenutak kada je Džonatan Ričman kao srednjoškolac čuo prvi album The Velvet Undergrounda, bio je prekretnica u njegovom životu. 1969. godine je pošao u Njujork gdje se muvao oko Lu Rida i Vorhola učeći od njih sve što mu je bilo potrebno.

Nakon devet mjeseci vratio se u Boston i osnovao The Modern Lovers koji su odmah nakon mjesec dana počeli da prave koncerte. Sa prezirom prema svojim jevrejskim korijenima, srednjoj klasi, ali i hipicima i pretencioznim rock autorima kao što su The Doors, Džimi Hendriks, Cream (pored The Velvet Undergrounda volio je jedino The Beatles i The Who), The Modern Lovers su od sebe odbili 99 odsto cjelokupne rock publike.

Uvrnut i bez narkotika, sa kratkom frizurom, bijelom majicom i ravnim farmerkama, Ričman se nije uklapao u očekivanu sliku rock zvijezde, ali je provokativnost na koncertima, uglavnom upućena hipicima, skretala značajnu pažnju na njega.

1973. godine, nakon novih dosnimavanja, Ričman je raspustio bend jer se počeo ineteresovati za mekši zvuk

Uskoro zapadaju za oko ”Warner Bros.” i ”A&M’” pa odlaze nekoliko puta za Los Anđeles gdje sa Džonom Kejlom i Alanom Mejsonom prave demo snimke. Nikada nisu potpisali ugovor sa izdavačima, ali su i pored toga snimci počeli da kruže po Americi i Britaniji.

1973. godine, nakon novih dosnimavanja, Ričman je raspustio bend jer se počeo ineteresovati za mekši zvuk. Dvije godine kasnije, snimci su došli u posjed ”Beserklay Recordsa” koji ih je 1976. “posthumno” objavio kao kompilaciju. Odmah po izlasku, album ”The Modern Lovers” postaje klasik.

Iako se za mjesto rođenja punka uvijek uzima Britanija, odnosno tranzicija između nostalgične pub rock scene 70-ih i The Sex Pistolsa, istina o korijenima te muzike leži na drugoj strani Atlantskog okeana.

I dok su najprije The Velvet Underground postavili temelje tog zvuka, a The Stooges i New York Dolls uspjeli da mu daju energičnost koja je bila neophodna za ustanovljavanje punk etosa, tek sa The Modern Lovers možemo govoriti o pravoj punk estetici.

Kao The Velvet Underground, i njegov bend je bio dobro čuvana tajna generacije 70-ih

Nerafinirani vokal, sirovi stil sviranja i grčeviti zvuk koji je bio u potpunosti stran djeci cvijeća, jasno su govorili da je u pitanju bend koji je nekoliko godina bio ispred tadašnjih trendova.

I pored toga što su Džonatana Ričmana generacije znale po nepredvidljivoj karijeri trubadura, koju karakteriše apsurd i bizarni humor inkorporiran sa kvazinaivnim kalipso pjesmama koje kao da su pravljene za matine žurke u zabavištu, prava zasluga ovog autora leži u činjenici da je bio lider The Modern Loversa, a samim tim i jedan od kumova punk muzike.

Kao The Velvet Underground, i njegov bend je bio dobro čuvana tajna generacije 70-ih. Dok su ih imena poput The Sex Pistols, Dejvid Bouvi, Igi Pop i Džon Kejl obrađivali, njihov prvijenac je bio neka vrsta ”Anarhističkog kuvara” mladim muzičarima koji su u potrazi za svojim glasom učili od The Modern Loversa kako da ga artikulišu.

Njihova pjesma ”Astral Plane” govori o mladiću koji i nakon nedjelju dana veze nikako ne uspijeva da spava sa svojom djevojkom

Iako ostaje nejasno šta je to stvorilo nepremostivi kreativni jaz unutar The Modern Loversa, činjenica je da nije Džonatan Ričman jedini član benda koji je ostavio neizbrisiv trag na alternativnu muzičku scenu: nakon razlaza bubnjar Dejvid Robinson se pridružio čuvenom bostonskom new wave bendu The Cars, dok je klavijaturista Džeri Harison bio jedan od osnivača podjednako značajnog američkog benda The Talking Heads.

To potvrđuje da su The Modern Lovers ne samo na nivou uticaja, već i fizički, prelazna karika između dva vremenski distancirana, ali idejno ista Njujorka (The Velvet Underground i CBGB scena).

Pošto su ispekli zanat od Lu Rida i imali Džona Kejla za producenta, The Modern Lovers nisu bili toliko intelektualno dekadentni kao The Velvet Underground, što im je dalo snagu da se srode sa buntovnijom punk generacijom suočenom sa socijalnom nepravdom i nihilizmom.

Njihova pjesma ”Astral Plane” govori o mladiću koji i nakon nedjelju dana veze nikako ne uspijeva da spava sa svojom djevojkom. Ironišući ezoterična vjerovanja on upošljava svoje astralno tijelo da ”obavi posao” i tako konačno zadovolji svoje biološke potrebe.

The Modern Lovers su izgubili vjeru u hipi spiritualnost, ismijavajući je kroz sticanje ovozemaljskih zadovoljstava. Oni reprezentuju dokone mangupe koji se muvaju po zabavama gdje pametne cure iz srednje klase pričaju o Budi, duhovnoj ljubavi i politici, ne bi li uspjeli nešto da konačno ”povale”.

The Modern Lovers su iskrena adolescentska priča o mladom čovjeku suočenim sa usamljenošću i frustracijama

U kojoj mjeri se The Modern Lovers osjećaju strancima u svom vremenu govori pjesma ”Old World” u kojoj pjevaju o tome kako su 50-e bile sjajne, kako ne osjećaju jaz sa svojim roditeljima koje vole i razumiju, i kako zapravo ne dijele bliskost sa revolucionarnim idejama 60-ih i zaostavštini kontrakulture (bunt nije okrenut prema institucijama kao što su škola, policija, vlada, već prema samom šablonizovanom nadri-kriticizmu rock subkulture). Oni zapravo nisu neokonzervativni, već na neki uvrnuto humoran način osjećaju nostalgiju prema tom sumornom svijetu u kojem su odrasli baby-boomeri.

Da sve kod njih ima izvjesnu seksualnu konotaciju potvrđuje i spori blues ”Pablo Picasso” koji veliča boemski život ovog umjetnika. Fasciniran bogatim Pikasovim ljubavnim životom, Ričman pokušava da uđe u tajnu umjetnikove harizme, koji je i pored toga što je bio užasno nizak, mogao da bude dovoljno kul da ne bude odbijen ni od jedne žene.

U tom smilu The Modern Lovers su iskrena adolescentska priča o mladom čovjeku suočenim sa usamljenošću i frustracijama, koga jedino interesuje seks. Potraga za zabavom isključuje upotrebu narkotika (što je opet antiteza 60-ih), pa se u pjesmi ”I’m Straight” Ričman deklariše kao neko ko zbog toga što nije u duhu vremena i ne drogira se, ima problema da bude interesantan djevojkama, jer one vole da budu okružene stondiranim momcima koji uvijek imaju nešto ”pametno” da kažu.

Gubitnički senzibilitet se nastavlja u energičnoj proto-punk pjesmi ”She Cracked” i baladi ”Hospital”

The Modern Lovers su u tom smislu autsajderi i u svijetu autsajdera: osjećaju prezir prema kulturi mladih, a stranci su i u svijetu odraslih. Izgubljena mladost u pjesmama ovog benda je toliko evidentna da jedini autoironični argument za koji se hvataju u pjesmi ”Dignified And Old” je taj da će iz ovih mladalačkih muka beskompromisno izaći makar dostojanstveni u svojoj starosti.

Gubitnički senzibilitet se nastavlja u energičnoj proto-punk pjesmi ”She Cracked” i baladi ”Hospital” u kojima junak pjesme konačno nađe senzitivnu djevojku. ali ona u toku veze odlijepi od samodestruktivnog partijanja i narkotika, što je opozitno pjesmi ”Girlfriend” u kojoj je čovjek koji je konačno našao pravu djevojku previše iritantno samozadovoljan.

Posljednje dvije numere jedine imaju neku vrstu društvenih opservacija: ”Modern World” satirično veliča američki način života, dok ”Government Center” kritikuje pretjeranu ozbiljnost američke administracije.

The Modern Lovers su najavili povratak rock ‘n’ rolla, korijenima mladalačkog buntovništva koje su 60-e previše kultivisale/korumpirale

Njihov primitivni zvuk, amatersko sviračko znanje i nazalni vokal prikaz su neuroze modernog doba u kojem se očitava izgubljenost generacije kojoj je promakao kolektivni optimizam 60-ih.

Zbog toga su The Modern Lovers muzika ekscentričnih individualaca koji su bliži duhu 50-ih, poetici ”Buntovnika bez razloga”, nego ideji o progresu zajednice. Upravo zbog toga junak njihove pjesme ”Roadrunner” po cijelu noć besciljno vozi kola jer mu jedino tako Masačusets izgleda lijepo, nije mu potrebna djevojka i ne osjeća se depresivno i usamljeno dok je u stalnom pokretu i sluša radio.

U tom smislu The Modern Lovers su najavili povratak rock ‘n’ rolla, korijenima mladalačkog buntovništva koje su 60-e previše kultivisale/korumpirale humanističkim ideologijama društene odgovornosti. Svi ovi stavovi eskaliraće tek pojavom punka.

Muzika ovog benda je stoga povratak kako animalnom idu kao osnovi rock muzike sa jedne strane, tako i mladalačkom anarhičnom individualizmu koji je i antiteza totalitarnom društvu, ali i njegovim oponentima koji vjeruju u utopiju o mogućoj duhovnoj i društvenoj harmoniji.

Galerija