Festival Budva Grad teatar se odvijao pod motom “Vama je ovo smiješno zar ne!?” iz jedne od drama Karla Goldinija, a izvedene su tri predstave po njegovim tekstovima, “Krčmarica Mirandolina” u režiji Juga Radivojevića, “Sluga dvaju gospodara” Borisa Liješevića i “Ribarske svađe” u režiji Ane Vukotić.
Pored premijere, ovogodišnji festival je odlučio da predstavi stvaralaštvo ove rediteljke, tako da je publika mogla da vidi još dvije uspješne režije “Don Žuana” i “Četvrtu sestru”.
Kako gledate na ovogodišnju "temu" festivala koja podrazumijeva režije tri Goldonijeva komada i koliko se ona tiče odlika našeg vremena?
"Za ljetnji pozorišni festival kakav je Grad teatar Budva, dakle za primorski, mediteranski milje i ambijent scene na trgu Između crkava, uz sve prateće zvukove - od šuma mora koji udara o hridi obale ispod bedema i raznorodnu muziku koja dopire iz budvanskih kafea, Goldoni je odličan izbor.
Makar je meni bilo veliko zadovoljstvo da se bavim komadom „Ribarske svađe“. Trebalo je osvojiti taj prostor, taj zadati ambijent pod otvorenim nebom, a to je ono što me je dodatno zanimalo i motivisalo.
"Goldoni jeste veliki i značajan komediograf, ali je Molijer i veći i značajniji"
Vjerujem da smo u tome uspjeli, da smo napravili pravu ambijentalnu, mediteransku predstavu. Grad teatar mi je ove godine, dao priliku da se predstavim sa još dvije predstave „Don Žuan“ (CNP i Kotor Art) i Četvrta sestra (Kraljevsko pozoriste Zetski dom, Cetinje)."
Goldoni je pisac kojeg karakteriše snažna kritika društva kroz reformu komedije del arte, rekonstrukciju žanra, sa vidljivim osloncem na francuske komediografe. Sa iskustvom rada na Molijerovom "Don Žuanu", u kojoj mjeri se oslanjate na ovu dramsku strukturu u Vašem rediteljskom čitanju?
"Goldoni jeste veliki i značajan komediograf, ali je Molijer i veći i značajniji. Oba su “pozajmljivali” iz komedije del arte, ali su nam, reformišući taj žanr ostavili djela koja i danas mogu biti aktuelna i značajna za teatar, za savremenog gledaoca.
"I Goldonijeva reforma oslanja na iskustvo francuskih komediografa, u prvom redu Molijera"
Ipak, Molijerov „Don Žuan“ je jedno od najznačajnijih djela svjetske dramske baštine. On je jedna od referentnih tačaka svjetske književnosti, ne samo dramske. I jedan od komada koje je najteže scenski „pročitati“.
Po recepciji predstave „Don Žuan“ i nagradama koje sam sa saradnicima dobila za nju na festivalima u zemljama regiona, bez lažne skromnosti, mislim da smo napravili kvalitetnu predstavu.
No, i pored toga, postoje neke zajedničke karakteristike ova dva pisca, jer se i Goldonijeva reforma oslanja na iskustvo francuskih komediografa, u prvom redu Molijera..."
Mediteran, more, ribari, vječito čekanje, sumnjive trgovine, preljube, neki su od motiva koje obrađujete u predstavi, takođe su dio ovog teksta ali i naše zbilje. Kakvo je Vaše iskustvo sa Goldonijem u kontekstu današnjice?
"Moje čitanje Goldonija je zapravo stavljanje „Ribarskih svađa“ u današnji kontekst. Naime, pronašla sam uporište u samom komadu i uradili smo predstavu koja je relevantna za današnje vrijeme, koja ne mora da bude rekonstrukcija epohe, niti ilustracija „priče“ o zaljubljenim i posvađanim ribarima i njihovim ženama.
Prije svega, to je motivacija Isidora, isljednika za kriminal, kojeg Goldoni piše kao dobricu, dobrotvora koji samo želi da svi žive u ljubavi i miru. Za mene je to bilo isuviše malo sadržaja za predstavu, te sam Isidora stavila na poziciju moći vlasti, i tako smo pored niza ljubavnih zapleta dobili još jedan značenjski nivo, a to je odnos puka i vlasti, lopovluka i korupcije, licemjerja i manipulacije, što cijelu priču vezuje za kontekst današnjice, ali na jedan duhovit i, čini mi se, promišljen način, trudeći se da ne postane banalna i laka zabava."
U predstavi tzv. ćozotski dijelekt dobro funkcioniše, prije svega zahvaljujući glumačkoj igri. Komad je prvi put preveden na crnogorski jezik. Koliko Vam je bio intrigantan ovaj segment u realizaciji predstave?
"Bilo je neophodno napraviti prijevod na crnogorski jezik, jer je jedini prijevod koji nam je bio na raspolaganju prijevod Iva Tijardovića na srednje-dalmatinsku čakavštinu, odličan prijevod koji je doradio Karlo Bulić, vrsni poznavalac i čakavskog i ćozotskog dijalekta.
"Mogu reći da smo dobili jedan kvalitetan, duhovit, veoma igriv prijevod „Ribarskih svađa“, čime je i crnogorska prijevodna književnost obogaćena"
Međutim, za nas nije bilo moguće da ga u potpunosti koristimo iako smo ga u nekim segmentima konsultovali. Veoma značajno je da je Radoslav Rotković napravio prvi prijevod na crnogorski jezik ove komedije, u stvari prvi prijevod na štokavski jezički dijasistem.
Odlučili smo se da to bude muljanski dijalekat, s obzirom na to da je Muo malo ribarsko mjesto, slično kao kod Goldonija Kjođa. Tačnije, da mu damo kolorit i miris toga dijalekta.
Mogu reći da smo dobili jedan kvalitetan, duhovit, veoma igriv prijevod „Ribarskih svađa“, čime je i crnogorska prijevodna književnost obogaćena. Bilo mi je veoma interesantno da se bavimo dijalektom, mislim da to doprinosi kvalitetu i atmosferi cijele predstave."
Predstava se za potrebe Grad teatra izvodi u prostoru između crkava u budvanskom Starom gradu. Ambijent odlično odgovara temi, bez previše scenografskih intervencija. Očekuje se postavljanje "Ribarskih svađa" na pozorišnu scenu. Kolike će se u tom smislu mijenjati stvari?
"Svakako da nećemo preslikavati ambijentalni prostor u scenu kutiju. Scenograf Aleksandar Vukotić predložio je jedno jednostavno ali funkcionalno rješenje, ali neka to bude iznenađenje za prvi novembar kada će biti premijera u CNP-u."
Glumačka podjela je velika i raznorodna. Javile su se i neke talentovane mlade snage poput Ane Vučković, Bojane Malinovske, Momčila Otaševića, Miloša Pejovića... Priču svakako na najviši nivo diže uloga Dragana Mićanovića. Šta je po Vašem mišljenju bilo ključno u odabiru glumaca za ovu predstavu?
"Tražila sam inteligentne, duhovite, darovite ljude koji vole sa mnom da rade i mogu da me prate.. Ana, Bojana, Momo i Miloš su moji favoriti, donose važan kvalitet mojim predstavama, obožavam da sarađujem sa njima. Sa Anom, Momom i Milošem sam već sarađivala u predstavi „Četvrta sestra“ u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju.
Takođe volim da radim i sa glumcima starije generacije koja je nepravedno zapostavljena i od kojih uvijek dobijam interesantne rezultate. Sa Draganom Mićanovićem sarađujem drugi put, uživanje je raditi sa njim. Zadovoljstvo je imati ga u ekipi.
Kakvu poruku očekujete da će prenijeti "Ribarske svađe"?
"Pitam se, jesmo li zaista tako slabi, da nam je moguće zatvoriti usta jeftinom fritulom?"
Galerija
Bonus video:
