Od samog stvaranja Rafalove "Sikstinske Madone" prošlo je oko pet stotina godina.
Ovom djelu su se divili pjesnici i slikari, o njoj je pisao Puškin, a Tolstoj i Dostojevski i imali su njenu reprodukciju u svojim sobama
Vizija umjetnikove idealne žene
Fridrrih Niče ju je zvao "vizijom idealne supruge“, Gete je poštovao kao "kraljicu cijelog čovječanstva“, za Tomasa Mana je predstavljala "najveličanstvenije iskustvo u slikarstvu“, a za Hajdegera "sliku suštine“.
"U Rafaelovoj Madoni nema više ničeg tjelesnog. Ona je sva daljina, sva prostor... najuzvišenija slika majke...“, napisao je Osvald Špengler u "Propasti Zapada“.
Poslednja slika koju je renesansni majstor naslikao svojom rukom, "Sikstinska Madona“ i poslije pet vjekova oduševljava publiku.
Galerija u Drezdenu "okupirana"
To potvrđuje svakodnevna "opsada“ posjetilaca Umetničke galerije u Drezdenu, grada u kome je ova slika "provela polovinu svog života“.
Tamo se održava izložba "Sikstinska Madona: Ikona Rafaelovog slikarstva“, upriličena povodom 500 godina od nastanka ovog čuvenog djela.
Među eksponatima su dokumenti, reprodukcije, slikarska djela na kojima su predstavljeni momenti iz istorije slike.
"Naša ideja je bila da ovo ne bude Rafaelova izložba, već da ispričamo priču. Odakle je slika došla? Kako je dospjela ovde? Šta se događalo sa njom kada je stigla u Drezden? Kako je postala slavna zahvaljujući kopijama u 19. veku? I, kako se proslavila u ovoj galeriji", objasnio je Bernard Mac, direktor drezdenskog muzeja.
Arhitekta Karlo Marati: "Kada bismo mi pokazali Rafaelovu sliku i ja ne bih ništa znao o njemu samom i kada bi mi pri tome rekli da je to djelo anđela, ja bih tome povjerovao“
Sve o "Sikstinskoj Madoni"
Da bi koncipirali izložbu, mjesecima su kustosi drezdenske galerije tragali za porijeklom slike. Izložba prvi put pokazuje cijelu njenu istoriju, od nastanka u doba renesanse do toga da je postala globalni mit sadašnjice.
Priča o "Sikstinskoj Madoni“ počinje u ljeto 1512. godine. Rafael je od pape Julija II dobio nalog da naslika nekoliko djela za kapelu manastira Svetog Siksta u gradu Pjaćenci.
Rafael je, između ostalih, tada stvorio i Madonu. Više od dva vijeka slika je stajala skoro neprimećena, sve dok je saksonski Avgust Treći nije kupio za, u to doba, basnoslovnu sumu - 25.000 eskuda.
I pored velike cijene, lokalne vlasti nijesu bile za to da se Rafaelovo djelo iznese iz Italije. Tek poslije intervencije tadašnjeg pape, koji je i odobrio kupovinu, Rafaelova „Madona“ je stigla u Drezden.
Prema legendi, saksonski monarh ne samo da je izašao da dočeka čuvenu sliku, nego je svojom rukom pomjerio carski tron i uzviknuo: „Oslobodite sobu za velikog Rafaela“.
Na izložbi je pastel slikara Adolfa fon Mencela iz 19. veka na kome je prikazan upravo trenutak pojave Rafaelovog djela u rezidenciji Avgusta Trećeg.
Inspirisala pisce, popularnija od Mona Lize
"Sikstinska Madona“ postala je mit polovinom 19. veka, prije čuvene Leonardove "Mona Lize“ koja je postala popularna tek 1911. godine.
U to doba vladalo je veliko interesovanje za njenim kopijima. Divili su joj se i pjesnici i slikari, o njoj je pisao i Aleksandar Puškin, a poznato je da su i Tolstoj i Dostojevski imali njenu reprodukciju u svojim kabinetima.
Negdje u isto vrijeme i dva anđelčića sa slike pošla su svojim putem. Njihovo predstavljanje kreće se od kiča do umjetnosti, a u Americi i Aziji danas su omiljeniji od Madone.
Kustos Henin ukazuje na to da izložba u Drezdenu upravo pokazuje da su anđelčići i Madona dio jedne slike.
Jedina sačuvana u drvenom sanduku
Tokom Drugog svjetskog rata nacisti su je sklonili na sigurno zajedno sa mnogim drugim remek-delima iz drezdenskog muzeja. Sklonište su po završetku rata otkrili ruski vojnici - drezdenska riznica bila je u zabačenom kamenolomu. "Sikstinska Madona“ čuvana je u drvenom sanduku, a sve ostale slike - Rubensa, Đorđonea, Veronezea, bile su bačene na zemlju.
U novom ruhu sa starim sjajem
Madona, sa Isusom u naručju, koja stoji na oblaku okružena svecima, prikazana je u Umjetničkoj galeriji u novom ruhu. Izložena je u novom drvenom ramu, napravljenom po uzoru na italijanske i ukrašenom sa mnogo zlata. Smješteno na neobičnom mestu, staro djelo, kažu posjetioci, blista novim sjajem.
Galerija
Bonus video:
