Avganistan nije oduvijek bio zemlja rata i talibana.
Nekada je ova zemlja bila područje mira, ljepote i širine, a o svemu tome svjedoči izložba fotografije iz 1953. godine koja je otvorena u Berlinu.
Izložba je djelo umjetnice Ivon von Šveinitz, koja je putovala 50tih godina po Aziji.
Svaka fotografija je priča za sebe, a kako prenose mediji, niko ne ostaje ravnodušan gledajući prošlost Azije.
Ljudi Ivonina djela posmatraju niejmo, u čuđenju, sa nekim vidom divljenja prema istoriji.
U pratnji prijatelja, švajcarskog fotografa i pisca Hansa von Meisa-Tufena i „naoružana“ samo vlastitom kamerom Leicom M3 ona je uspjela u svom naumu.
Na put su krenuli kombijem, iz ciriha, a put ih je vodio preko Turske, Jordana, Izraela, Iraka pa sve do Irana, Afganistana i Pakistana.
Putovanje je trajalo sedam mjeseci, a fotografije koje su tada nastale do sada nisu nikada bile prikazane javnosti.
Sticajem okolnosti fotografije su se uvijek kretale od jednog arhiva do drugog. Sve dok jednoga dana Claus Friede, novinar i kustos iz Hamburga nije slučajno saznao o njihovom postojanju.
Kontaktirao je arhiv u kojem su se nalazile i ubrzo se našao pred bogatstvom o kakvom navodno nije mogao ni sanjati.
Na fotografijama su zabilježene priče nomada, žena koje nose vodu, pisara, uličnih prodavace i muslimanskih groblja.
A Ivon nije zaobišla ni pustinju, vinograde i statue Bude isklesane u stijenama doline Bamiyan koje će 50 godina kasnije talibani gotovo u potpunosti uništiti.
Jedna od najdominantnijih fotografija je slika Kabula od prije 50 godina. Pred njom niko nije ostao ravnodušan.
Galerija
Bonus video:
