Milovan - Miki Radulović predstavio se podgoričkoj publici sa 30-ak ulja na platnu, na izložbi koja je otvorena u Paviljonu likovnih umjetnika u Podgorici.
Postavku čine radovi koji su nastajali posljednje dvije godine, a sama postavka u prostoru Paviljona izgleda kao jedna priča u pastoralnim predjelima, sa figurama koje izranjaju iz planinske izmaglice.
Osvit, Praskozorje, Buđenje, Svitanje neki su od naziva predstavljenih radova.
Radulović je kazao da je izložba nastala u jednom dahu.
"Ja ne mogu da slikam palme"
"Ne možeš da odrediš vrijeme koliko ćeš dugo praviti izložbu... Nekada se desi da sliku stvaraš danima i da ona ne valja ništa. Onda je premažeš i naslikaš dobru za pola sata. Sve je to relativno.
Slikam samo onda kada mi se slika. Slika je gotova samo onda kada je naslikana. A kada je to, to sam umjetnik osjeti i zna. Istina, dešava se da se ponekad prevariš pa misliš da nije dobro, onda dodaješ, radiš na njoj i na kraju se slika upropasti", objasnio je Radulović
Gdje je tanko treba prekinuti
Na pitanje da li bi nazvao ovaj ciklus nekim imenom, odgovorio je da se “sve može zvati kako god želiš, nekim lijepim imenima” ali da to ne mijenja situaciju.
Radulovićeve slike su prepoznatljive po svom ambijentu i detaljima a svoju dosljednost je objasnio time da slika ono što poznaje.
"Slikam u podneblju i pejzažu u kom sam odrastao. To me nagoni i to mi je uzbudljivo. Možda su ovo sve slike mog djetinjstva, kada sam bio mali, koje sam snimio i koje mi se sada vraćaju... ili ih snimam i dalje, ali se ona jednostavno dešavaju...", rekao je umjetnik.
"Ja slikam samo na mojoj visini, a to je od 500 do 1000"
Radulović je kazao da nikada ne žali ako premaže sliku sa kojom nije zadovoljan.
"Niče je još kazao da tamo gdje je tanko treba što prije prekinuti. Naravno, javi se nervoza i ljutnja jer nije nešto valjalo, ali žaljenja nema nego se ponovo radi."
Sa izložbe Mikija Radulovića
Na pitanje da li misli da umjetnik treba da slika, piše ili stvara o onome što zna, Radulović je odgovorio da se samo tako može i raditi.
"Ja ne mogu da slikam palme. Ja znam što je palma, ali je ne osjećam. Ona je za drugo podneblje, za ljude koji žive pored nje. Ono što je tvoje i što te okružuje osjećaš. Poznajem dosta ljudi koji se stide i koji su se rodili “gore” a došli su “dolje”, ali se toga stide i ne smiju da kažu da su “od gore”.
Čak i neke moje kolege slikaju nešto što sa njima nema nikakve veze i to jednostavno ne poznaju. Slikaš ulicu u Njujorku i te figure a da tamo nisi nikada ni bio, to ne osjećaš. Ja slikam samo na mojoj visini, a to je od 500 do 1000", rekao je Radulović.
Izložbu Miodraga - Mikija Radulovića otvorio je predsjednik ULUCG Igor Rakčević.
Galerija
Bonus video:
