ARHITEKTURA

Zbog čega nas je zaobišao projekat "nedovršene modernizacije"

Neće biti da su nas Mrduljaš i Kulić namjerno zaobišli... drugo je nešto posrijedi, razmišljajte o tome...
14 komentar(a)
Muzej revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije, Foto: B92.net
Muzej revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije, Foto: B92.net
Ažurirano: 27.03.2019. 17:03h

Ne sjećam ko mi je rekao da Maroje Mrduljaš (Arhitektonski fakultet Zagreb) i Vladimir Kulić (Florida Atlantic University) okupljaju ekipu koja će realizovati projekat "Nedovršene modernizacije - Između utopije i pragmatizma", ali se sjećam da sam u vrijeme "Beogradske internacionalne nedelje arhitekture 2010" (BINA 2010), dakle sredinom maja te godine, već bio spreman.

Podsjetiću vas da mi je bila ukazana čast da u okviru BINA 2010. postavim, tj. kuriram izložbu "Arhitektura u Crnoj Gori u XXI veku" - koja je bila segment programa naslovljenog "Arhitektura u regionu" - i da sam taj posao odradio savršeno - E viva Montenegro!

Doduše, izložba u startu nije imala šansu - jer je KC Grad, u čijem je prostoru bila postavljena izložba, u to vrijeme ozbiljno pritiskao BINA po pitanju grdnih neizmirenih dugovanja - a kako BINA nije bila u stanju da u tom trenutku izmiri ta dugovanja, KC Grad je tri dana nakon otvaranja jednostavno skinuo moju prekrasnu izložbu (ništa nisam mogao da učinim da je spasem) i postavio neku drugu - koja ni izdaleka nije bila savršena kao moja, niti se ticala arhitekture.

Nije sve u novcu, kažu mudri ljudi, a ja bih dodao - osim u slučajevima kada se ispostavi da baš jeste.

Dakle, u vrijeme kad sam spremao fotke za predavanje nisam znao da postoji projekat Nedovršene modernizacije

Zapravo, žao mi je bilo što šira beogradska publika nije bila u prilici da vidi najvrednija recentna arhitektonska ostvarenja iz Crne Gore, a žao mi je bilo i što su ljudi, tj. arhitekti i arhitektice koje sam pozvao da prezentuju svoja ostvarenja, uložili trud da spakuju svoje prezentacije - ispostaviće se skoro pa uzalud. Kad bih danas dobio priliku da se upustim u sličnu avanturu, bio bih mnogo oprezniji - i tražio bih tvrde garancije - tj. ugovor.

Ništa bez ugovora - nikad više.

Utjehu sam našao u činjenici da niko prije mene - a ni nakon mene, kad smo već kod toga - nije bio u prilici da oficijelno razmišlja o kvalitetu u domenima recentne arhitektonske produkcije na tlu Crne Gore - ako izuzmem onaj žiri što je nominovao realizacije koje su konkurisale za nagradu “Mies van der Rohe” 2011. godine - sa tim žirijem sam se poklopio 50 posto - od četiri realizacije koje je taj žiri nominovao ja sam na izložbi imao dvije - Poslovnu zgradu Europoint u Podgorici (ARCVS) i Kuću Adžića u Nikšiću (Nebojša Adžić) - a imao bih i treću - Belveder na Biogradskom jezeru (POS Architekten/ Fritz Oettl/ Austrija) - da sam tada znao da ta realizacija postoji - a što se tiče četvrte, tu realizaciju bih ipak preskočio - i tada i sada.

Dopalo mi se i to što mi je povodom otvaranja izložbe, dakle u okviru tog istog nesrećnog programa, pružena prilika da u tom istom nesrećnom KC Grad, održim predavanje naslovljeno "Osvajanje slobode" - pazite sad: "Fenomenološka analiza savremene arhitekture u Crnoj Gori iz interne perspektive arhitektonskog kritičara Vijesti, najuticajnijeg i najtiražnijeg crnogorskog dnevnog lista, s posebnim osvrtom na problem kontekstualizacije arhitektonskog teksta i njegovog pozicioniranja u širi kontekst društvenih zbivanja i kretanja".

Ne sjećam se ni kada sam prvi put pohodio Internet adresu: unfinishedmodernisations.net - recimo da je to bilo prije godinu i kusur dana - ali sam nakon inicijacije to činio relativno često

Dakle, u vrijeme kad sam spremao fotke za predavanje nisam znao da postoji projekat Nedovršene modernizacije - ali sam par dana prije predavanja ipak znao što se iza brda valja - pa sam priču presložio - skoro pa radikalno - i podredio sam je Podgorici, odnosno arhitekturi modernog pokreta u Crnoj Gori.

Taj poslijeratni period - od kraja II svjetskog rata pa do sredine sedamdesetih, recimo - to je strašno važan period u (još uvijek nenapisanoj - a kad će biti napisana ne znamo) istoriji crnogorske arhitekture, ako mene pitate - pa sam lagano gurnuo tu priču, ne bi li nekome iz Mrduljaševe i Kulićeve ekipe očešala oko i uvo - i ne bih li tako, u kompletu sa crnogorskom posljeratnom arhitekturom, upao u kombinaciju za Nedovršene modernizacije.

Epilog te priče je bio, barem što se mene tiče - babi se snilo što joj milo bilo - ispostavilo se da su u kombinaciju ušle: Slovenija (TrajekT, Umetnostna galerija Maribor), Hrvatska (UHA, Institut za suvremenu arhitektru), Srbija (DAB) i Makedonija (Koalicija za održlivi razvoj) - od Crne Gore, malene ali časne i poštene, ni pomena - kao ni od seher Bosne.

"Tema 14. istraživanja je način na koji su divergentni (recimo da se to prevodi kao razilazni - op.a.) koncepti modernizacije uslovljavali (uticali na, predodređivali - op-a.) arhitekturu, teritorijalne transformacije i urbane fenomene

Ne sjećam se ni kada sam prvi put pohodio Internet adresu: unfinishedmodernisations.net - recimo da je to bilo prije godinu i kusur dana - ali sam nakon inicijacije to činio relativno često, u principu.

Nije mi smetalo, naravno, što je sve na engleskom - što je oficijelni jezik sajta engleski - jer pretpostavljam da je razum prevladao i ipak se nije ušlo u prevođenje tekstova na svaki od jezika koji se danas koriste na teritoriji ex-YU redom - pa sam tamo saznao, na primjer, da su "Nedovršene modernizacije - Između utopije i pragmatizma" zapravo široka istraživačka platforma koja će se baviti podsticanjem (ili poticanjem - ako tako više volite) interdisciplinarnih istraživanja na temu produkcije izgrađenog okoliša u njegovom društvenom, političkom i kulturalnom kontekstu (ne bi bilo dobro da je drugačije) u periodu od osvita socijalitičke ere pa sve do današnjih dana.

"Tema 14. istraživanja je način na koji su divergentni (recimo da se to prevodi kao razilazni - op.a.) koncepti modernizacije uslovljavali (uticali na, predodređivali - op-a.) arhitekturu, teritorijalne transformacije i urbane fenomene. Projekat pokušava da otkrije učinkovite, otporne na protok vremena i društveno odgovorne modele arhitekture i urbanističkog planiranja u socijalističkoj Jugoslaviji i državama nasljednicama. Posebna pažnja biće usmjerena ka ponovnom i kritički intoniranom iščitavanju procesa modernizacije i ka kontekstualizaciji lokalnih arhitektonskih i urbanističkih koncepata planiranja unutar okvira evolucije međunarodnog arhitektonskog diskursa".

Pazite sad - ovo je jako važno:

"I dok su mahom neistraženi i nedostaje im odgovarajuća interpretacija, mnogi od modela osmišljenih u ovom regionu bili su originalni i eksperimentalni i mogu biti korišćeni kao inspiracija za tekuću praksu - kako u okvirima, tako i van okvira regionalnih granica".

A ovo je za svaku pohvalu:

"Cilj projekta je, takođe, da rekostruiše važan segment zajedničke istorije Centralne i Jugoistočne Evrope i da ojača međukulturalno uvažavanje i razumijevanje kroz trans-nacionalnu saradnju i kretanje".

OK - zašto su vam bile potrebne sve ove informacije - pa zato što je u Beogradu, u Muzeju istorije Jugoslavije, u Botićevoj, gore na Dedinju, otvorena izložba "Nedovršene modernizacije"

Projekat je, hajde i to da dodam, načelno bio podijeljen u dvije faze - prva se sastojala u postavljanju teorijskog okvira za istraživanje, te u mapiranju (ispostaviće se da je upravo mapiranje suština projekta) karakterističnih arhitektonskih i urbanih rješenja, i uslova/stanja koja su ih proizvela, tj. koja su ih generisala. Rezultat ove faze je trebalo da bude neka vrsta skice (buduće) kritičke istorije modernizacije izgrađenog okoliša u državama koje su nastale nakon raspada Titove Jugoslavije.

Na pomenutoj Internet adresi imate tekst, odličan tekst Vlade Kulića naslovljen "Shifting Otherness(es): Foreign Perceptions of Architecture in Socialist Yugoslavia" - pa ako vas dobro služi engleski - vi izvolite - i javite mi ako uspijete da kvalitetno prevedete naslov teksta (Pomicanje drugosti?)

U drugoj fazi - neuporedivo ambicioznije zamišljenoj, mada nešto ne primijetih da je projekat dogurao do te druge faze - predviđeno je bilo da se istraživanje fokusira na kontinuitete i naravno diskontinuitete procesa modernizacije u kasnom socijalističkom periodu - pa sve do otpočinjanja famoznog perioda tranzicije, preko nečega što se zove post-tranzicija - ovo se valjda odnosi samo na Sloveniju i donekle Hrvatsku, mi smo još uvijek do guše u blatu tranzicije - do trenutnog, tj. aktuelnog stanja.

I da ne bismo imali dilema da li je projekat pripada lijevom ili desnom političkom diskursu:

"Ova će faza pokušati da identifikuje adaptabilne i upotrebljive modele koji su preživjeli rapidno mijenjanje stanja i uslova (i još preživljavaju i preživljavaće - dodao bih - jer je riječ o kontinuiranom procesu - koji podrazumijeva dijalektičko kontrapunktiranje stavova, čak i idelogija). Konačno, istraživaće se načini da se modernizacijski procesi nastave, prilagode i transformišu u ime doprinosa širim javnim interesima, prije nego partikularnim - iza kojih stoje političke i ekonomske elite u usponu".

OK - zašto su vam bile potrebne sve ove informacije - pa zato što je u Beogradu, u Muzeju istorije Jugoslavije, u Botićevoj, gore na Dedinju, otvorena izložba "Nedovršene modernizacije" - pa ako vas put nanese na ove strane, toplo vam preporučujem da ovjerite izložbu, nećete se pokajati.

Preporučujem vam i predavanje Maroja Mrduljaša na temu "Između utopije i pragmatizma"

Ne obraćajte pažnju na portira - ima običaj da postavi pitanje: Izvolite?! - umjesto uobičajenog pozdrava: Dobar dan, izvolite molim lepo... pa kad se popnete na sprat - onda idete lijevo, nikako ne desno - i ugledaćete maketu nerealizovanog projekta Muzeja revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije u Beogradu, autora Vjenceslava Richtera (pobjeda na jugoslovenskom konkursu 1961) - što je, ako mene pitate, sasvim dovoljno da izložba dobije vrlo visoku ocjenu - a imate i nevjerovatni video zapis razgovora sa Zlatkom Ugljenom - ta stvar traje nekih pola sata - časna starina najjednostavnijim mogućim jezikom, do bola skromno, govori o svojoj u svakom pogledu jedinstvenoj arhitekturi - i to u međunarodnim okvirima.

Preporučujem vam i predavanje Maroja Mrduljaša na temu "Između utopije i pragmatizma" - imate ga na adresi: http://videolectures.net - kad odgledate tu stvar imaćete osjećaj kao da ste sišli sa roller coastera.

I za kraj jedno, u suštini retoričko pitanje - zašto među tridesetak ljudi iz država nastalih nakon raspada Jugoslavije koji su uzeli učešća u realizaciji projekta "Nedovršene modernizacije" nije bilo nikoga iz Crne Gore?

Neće biti da su nas Mrduljaš i Kulić namjerno zaobišli... drugo je nešto posrijedi, razmišljajte o tome...