Prije četrdeset godina, uzevši sa sobom pisaću mašinu i par košulja, budući nobelovac, pjesnik i prevodilac, Josif Aleksandrovič Brodski, odletio je avionom iz Lenjingrada u Beč. Iza njega su ostali, kako je kasnije obznanio sam pjesnik, nasrećnija vremena - progonstvo u selo Norinskaja u Arhangelskoj oblasti, prvi nastup u Domu kulture u Lenjingradu na "turniru pjesnika", prvi objavljeni stihovi, susret s Anom Ahmatovom, prva ljubav...
Povodom 40. godišnjice emigracije iz SSSR-a i 72. godine rođenja Josifa Brodskog, Ruska nacionalna biblioteka pripremila je izložbu kako bi skrenula pažnju na "lenjingradsku arhivu" pjesnika iz perioda od 1958. do1972. koja islustruje ne samo njegovu stvaralačku laboratoriju nego i njegov privatni život.
Na pitanje švedskog novinara da li je Josif Brdoski Rus ili Amerikanac, veliki pjesnik je odgovorio :"Ja sam Jevrejin, ruski pjesnik, engleski esejista". Ponekad je to treće opredjeljenje zamjenjivao sa "američki građanin".
Na različitim stranama okeana razbacani su i njegovi lični dokumenti - oko dvadeset godina lenjingradska arhiva Brodskog čuvana je u stanu njegovih roditelja. Inicijativa da se unikalni materijali sakupe potekla je od same Bilioteke koja se 1990-ih obratila Brodskom.
Tu je na primjer i neobjavljena pjesma "Dugački plot u sumornoj magli" napisana u dvije verzije od kojih je jedna u akrostihu. Autobiografija, sačuvana u rukopisu otkucanom na pisaćoj mašini, a dječji stihovi za zbornik 1961. su napsani u formi analognoj dokumentima
Tako su se u odjeljenju rukopisa i našli prvi pjesnikovi književni pokušaji, dnevnički zapisi, lična pisma i crteži,pjesnikove fotografije.
Ekspoziciju otkriva štand na kojem je predstavljen duplikat (original je zagubljen) izvoda iz matične knjige rođenih, fragmenti školskih karakteristika i svjedočanstva o uspjehu i vladanju, porodične fotografije s kraja 40-ih (crno-bijeli snimci na kojima je Brodski ovjekovječen kao simpatično derište preplavili su ovaj dio izložbe ).
Drugi dio ekspozicije ukrašen je fotograrfijama koje je pjesnik slao roditeljima prvih godina iz emigracije od 1972. do1974, kojima se inače redovno i sistematski popunjavao album sa napisom na koricama "Naš mališa".
Tu je i poznata fotografija šaljivo nazvana "Tri mačka" (u porodici Brodskih mačke su bile veoma omiljene , pa se nerijetko u pismima sin obraćao roditeljima sa "drage mačke" ili se potpisivao "vaš mačak Osja") na kojima su sin i otac snimljeni u društvu mačka Markiza.
Mnogi rani radovi Brodskog još nisu objavljeni, pa je tako od 170 rukopisa nastalih u progonstvu u selu Norinska publikovana jedva polovina. Otuda je pojavljivanje na izložbi manje poznatih čak i za istraživače nepoznatih koncepata interesantno ne samo u istorijskom kontekstu, nego i sa satnovišta mogućnosti upoznavanja sa "ranim Brodskim".
Tu je na primjer i neobjavljena pjesma "Dugački plot u sumornoj magli" napisana u dvije verzije od kojih je jedna u akrostihu. Autobiografija, sačuvana u rukopisu otkucanom na pisaćoj mašini, a dječji stihovi za zbornik 1961. su napsani u formi analognoj dokumentima.
Na marginama rukopisa i posebnim stranicama su mnogobrojni crteži Brodskog. Natalija Krajnjova, kustoskinja izložbe, je kazala da su rukopisi iz 1950-ih ukrašeni crtežima od kojih neki nemaju nikakve veze sa motivima pjesama.
Skice i koncepte na odvojenim listovima Brodski je počeo da radi tek od početka 1960-ih godina. Suvišno je govoriti da su grafički opus preplavili mačji "porterti".
Posebna vitrina sadrži dokumentaciju o sudskom procesu vođenom protiv Brodskog.
Tu je izložen i nalog o progonstvu, pjesnikovo pismo uredniku „Večernjeg Lenjingrada“ i odgovor na članak "Okololiterarni trut" ( u kojemu su Josifa Aleksnadroviča optužili za vođenje parazitskog načina života).
Posjetioci izložbe mogu u toj vitrini vidjeti i fotografiju sudske dvorane koja je pozajmljena sa Univerziteta u Jejlu u kojemu se čuva "američki arhiv" Brodskog.
Bonus video:
