Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) predviđa da će se do 2050. broj osoba oboljelih od demencije podići od sadašnjih 36 miliona na više od 115 miliona. Međutim, sistemi zdravstvene zaštite, naročito u siromašnim zemljama, nisu spremni na pružanje njege tolikom broju bolesnika. Čak i u bogatijim zemljama situacija nije savršena. Zato u prvom izvještaju o demenciji, SZO i Međunarodna agencija za borbu protiv Alchajmerove bolesti apeluju na države kako bi poboljšali zdravstvenu zaštitu prije nego što bude kasno, prenosi Dojče Vele.
Martin Prins, profesor epidemološke psihijatrije na Kraljevskom koledžu u Londonu, kaže da je demencija oboljenje, a ne prirodna posljedica starenja.
"U stvari, većina stogodišnjaka ne pati od demencije“, kaže Prins.
Demencija je poremećaj rada mozga, najčešće hroničan. Simptomi se javljaju uglavnom poslije 75. godine života, a izaziva je nekoliko moždanih oboljenja koja utiču na sjećanje, mišljenje i sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Uzrok je najčešće Alchajmerova bolest; tako je makar u skoro 70 odsto slučajeva.
Vaskularna demencija, koji izazivaju problemi s krvnim žilama u mozgu, jedna je od najčešćih tipova demencije poslije Alchajmerove i za razliku od nje, može se spriječiti.
"To se postiže borbom protiv raznih rizičnih činilaca, kao što su dijabetes, visoki krvni pritisak, pušenje, višak kilograma i nedovoljna fizička aktivnost“, kaže Šekhar Saksena, direktor programa za duševno zdravlje i zavisnost Svjetske zdravstvene organizacije.
Za sada lijeka nema
Demencija još uvijek nije preveliki problem u zemljama u razvoju, jer je prosječni životni vijek previše kratak. To će se vjerovatno promjeniti sa rastom stanovništva i poboljšanjem zdravlja, naročito u Aziji i Africi.
Prins kaže da postoji ogromna neobaviještenost o ovom problemu u zemljama u razvoju. Mnoge vlade pretpostavljaju da će članovi šire porodice preuzeti brigu o bolesnicima kao što se to radilo u prošlosti. Međutim, društvo se mijenja. Sve veći broj ljudi nema djece ni članove šire porodice koji bi mogli da im pruže njegu, finansijsku podršku i smještaj.
Svake četiri sekunde neko oboli od demencije. Prije samo 10 godina to se dešavalo svakih sedam sekundi. Pa ako pogledamo u budućnost, 2050. godine bi svake sekunde jedna osoba mogla da oboli od demencije
Pa, ipak, samo nekoliko zemalja ima razvijene strategije za borbu protiv ove bolesti.
Mark Vortman, direktor Međunarodne agencije za borbu protiv Alchajmerove bolesti, kaže kako su statistike zastrašujuće.
"Svake četiri sekunde neko oboli od demencije. Prije samo 10 godina to se dešavalo svakih sedam sekundi. Pa ako pogledamo u budućnost, 2050. godine bi svake sekunde jedna osoba mogla da oboli od demencije“, kaže Vortman. Za njega je to poziv na buđenje.
Izveštaj, navodi Dojče Vele, preporučuje ranu dijagnostiku i širenje informacija o demenciji. Osim toga, potrebni su i posebni programi podrške, i za pacijente i za one koji se o njima brinu. Protiv demencije još uvijek nema lijeka, ali se kvaliteta života onih na koje ta bolest utiče može značajno poboljšati.
"Moramo učiniti još puno toga kako bismo donekle zaustavili ovu epidemiju", ističe Vorman.
Bonus video:
