Talent is cheap; dedication is expensive. It will cost you your life.
Irving Stone
Talent is cheap.
John Baldessari
Neću opet o Dubrovniku, osjećam da nam je potreban intermezzo, i vama i nama, tj. meni. Treba nam lakša tema, a kockastom hotelu ću se vratiti, obećavam.
U to ime, slijedi priča o "Sljedećem koraku", tj. o "Izložbi (studentskih) konkursnih radova za crnogorski nastup na XIII Bijenalu (veliko B, a ne malo kao na plakatu što je okačen na portalu arhitektura.ac.me) arhitekture u Veneciji/ (29.) avgust (do 25. novembar) 2012. godine (vernisaž 27. i 28. avgusta)", što je bila upriličena u Perjaničkom domu, u Podgorici, u periodu od 7. do 14. maja tekuće godine.
Ovjerio sam izložbu, naravno.
Da, definitivno treba biti oprezan s tim ugrizima za srce... ispostavilo se, eto, da sam, svojevremeno, za srce ujeo jednog prekrasnog mladića
Kladio bih se da niko/nikad u milenijumskoj istoriji Crne Gore nije napisao o Bijenalu arhitekture u Veneciji više karaktera od mene, pa se ovjera manifestacija ovog (makar i studentskog) tipa jednostavno podrazumijeva.
Kvantitet, naravno, ne igra neku bitnu ulogu u opštem poretku stvari, kao što danas ni talenat nije više od presudne važnosti - bitno je, što reče Džon Baldesari: "Biti na pravom mjestu u pravo vrijeme".
Što se tiče studentskih sličica prikazanih na izložbi - i nisu neke, u najmanju ruku, te studentske sličice, baš su nekako studentske, preslatke su, ako se razumijemo - a što se tiče studentskih tekstića, tj. pričica koje idu uz sličice - i one su tipično studentske, te pričice - i one su očaravajuće naivne - što je, najvjerovatnije, i bio cilj ekipe koja stoji iza crnogorskog nastupa na ovogodišnjem Bijenalu arhitekture u Veneciji: malo ćemo, kao, da kritikujemo, osvrnućemo se, čisto reda radi, na negativne prakse u arhitekturi, tj. u društvu - arhitektura je, naravno, najrealnija slika stanja u društvu, bila i ostala - a kako ne bi valjalo kada bismo, slučajno, za srce ujeli nekoga od velikih igrača, ili baš najvećeg igrača, ne daj bože - najbolje je da čitavu tu stvar prebacimo na čika-Rifata - zdravo Rifate! - i jadne studente Arhitektonskog fakulteta u Podgorici - pa ćemo da ih samo jednom pogledamo mrko prije nego što počnu da pakuju te svoje konkursne sličice i pričice, čisto reda radi, da se slučajno ne desi da nekome od njih padne na pamet da, ne daj bože, raširi nejaka krila, tj. krilca.
Zlatnog lava možemo samo da sanjamo - a i to teško
Blepo - što bi rekla Kockica, moja drugarica.
Da, definitivno treba biti oprezan s tim ugrizima za srce... ispostavilo se, eto, da sam, svojevremeno, za srce ujeo jednog prekrasnog mladića... ili njegovu majku, ne sjećam se više... pišući o nekakvom bezveznom cetinjskom konkursu, na kojemu su sin... ili majka... ili oboje... uzeli učešća, na kojemu su čak pobijedili... ili je pobijedilo jedno od njih dvoje, stvarno se ne sjećam, a možda su i sin i majka uzeli nagrade, dakle odvojeno, svako je uzeo po jednu nagradu... ko će ga znati, davno je to bilo.
I pružih ja ruku tom prekrasnom mladiću prije neko veče - uz pitanje - Kako ste? - ali mladić ne prihvati ruku, samo me je jednom pogledao mrko, uz odgovor - Bolje od tebe.
I što sad da radim... najbolje je da, ovako javno, obećam tom prekrasnom mladiću - i njegovoj majci, svakako - da ću ih oboje, zajedno ili odvojeno, neštedimice obasut hvalospjevima kad nešto lijepo nacrtaju, ili još bolje izvedu - arhitekura je u neku ruku izvedbena umjetnost, nadam se da se slažemo oko toga.
Ako li pak opet uzmu učešća na nekom javnom konkursu i pobijede - pa se meni ne svidi njihov rad - obećavam da ću biti nježnije ruke, tj. pera, tj. tastature - i da neću pominjat njihova cijenjena imena, kao što to nisam učinio, u to sam siguran, ni prošlog puta - i jedinog puta.
Eto, toliko o tome... nego gdje ono stadoh...
Bez gumna ništa: bez gumna se pjesma ne zapoja, bez gumna se sablja ne sakova
Da, studentice i studenti i čika-Rifat, moj najbolji drug...
Pobjednički radovi su OK - za po kući - ako se razumijemo, ali s tim radovima ići u Veneciju je van pameti. Bojim se da niko, nigdje i nikad neće pomenuti našu postavku - ako se ne napravi par radikalnih intervencija na istoj - kao što niko, nikad i nigdje nije pomenuo ni naše prethodne postavke.
Zlatnog lava možemo samo da sanjamo - a i to teško. I što je najgore, kao da dragi studenti nikada nisu vidjeli kako izgledaju radovi na Bijenalu arhitekture - u protivnom ne bi baš toliko promašili.
Da me neko pitao, prije nego što sam zakoračio u Perjanički dom u prošlu nedjelju - koja su to 3 tipična crnogorska elementa interijera koja će se svakako pojaviti u ovom ili onom obliku na studentskim radovima - ja bih odgovorio kao iz topa: kameni zid - tj. suhozid (1 komad), ona niska a široka drvena stolica sa naslonom - idealna za sjedenje uz ognjište (2 komada), i naravno - gumno (1 komad).
Bez gumna ništa: bez gumna se pjesma ne zapoja, bez gumna se sablja ne sakova - uz opasku da je gumno (ipak) tipični elemenat tradicionalnog crnogorskog eksterijera, a ne interijera - ali ko mene što pita.
Stvarno, da je mene neko nešto pitao - da je Rifat, kojim slučajem, raspisao konkurs za sve studente arhitekture sa stalnim prebivalištem na teritoriji Crne Gore - čak i za one na privremenom studiranju u Beogradu, na primjer - onda bih i ja bio akreditovan, pa bih predložio ovakvo rješenje:
La Biennale di Venezia ha assegnato il Leone d'oro alla carriera dell'architetto montenegrino... Rifat Alihodzic!
Prostor, tj. prostore - imamo 3 vezana mala prostora, 3 studentske sobice, ako se ne varam - kompletno isprazniti i poskidati sve sa zidova. Svesti prostore na podove, gole zidove i plafone, pa ih zamračiti, te prostore - da bude mrkli mrak - a u trećem prostoru, onom koji je najdalji od ulaza, ipak instalirati jednu običnu, žutu sijalicu od 25W - i podesiti da sijalica čitavo vrijeme nezdravo trepće, kao da će svakog trenutka pregoreti.
Instalirati i muzičke uređaje, pa puštati sve vrijeme dirljive, pozitivnim emocijama nabijene govore naših visokih zvaničnika koji se tiču kapitalnih, obećanih pa nerealizovanih graditeljskih projekata.
Izvesti nekako, ako je moguće - i da kaplje voda sa plafona... još kad bi moglo da se obezbijedi nekih 50 kubika snijega, pa da se taj snijeg ravnomjerno rasporedi u sve 3 prostorije...
OK, ne mora snijeg... ali bi se moglo izvesti da u tim našim prostorima nivo vode - hladne vode sa izvora Ivanova - seže do grla prosječno visokog Crnogorca - ili Crnogorke - to je bolja varijanta, jer su Crnogorke nešto niže, u prosjeku (moram, kao što rekoh, da budem nježan).
Poslije ovoga bi Rifat, naš drug komesar, slobodno mogao da krene ka bini - ne bi morao da čeka zvaničan poziv da podigne Zlatnog lava - ne običnog Zlatnog lava, nego Zlatnog lava za životno djelo - La Biennale di Venezia ha assegnato il Leone d'oro alla carriera dell'architetto montenegrino... Rifat Alihodzic!
Onda bi me Rifat pozvao na binu, pa bismo se izljubili kao da se nismo vidjeli barem godinu i po... to bi bila slika, morate priznati...
Morate malo i latinski da ponovite: centrifugalno > centrum (centar) + fugere (bježati); centripetalno > centrum (centar) + petere (žuditi)
Kasnije, na svečanoj večeri, prijateljski bih upozorio Rifata, druga komesara, da ipak ne maše previše rečenicama poput ove: "Problemi globalnog karaktera prepoznati su i kroz centrifugalno dejstvo gradova na demografska kretanja", da ne bi ispadao glup u društvu - i to iz razloga što je, kao prvo, ta priča bajata - Ričard Bardet (Richard Burdett) je X Bijenale arhitekture u Veneciji (davne 2006. godine - mi nismo učestvovali) podredio bio temi "Cities. Architecture and Society", pa se i nakon bijenala o toj temi razglabalo i razglabalo, na sve strane, dok se svima nije smučilo od te teme - a kao drugo, stručni termin "centrifugalni grad" se odnosi na tendenciju gradova, pogotovo većih i najvećih gradova, ka disperziji, tj. raspršivanju.
Stari grad Dubrovnik je, na primjer, centripetalni grad - njegovo dejstvo na turiste je centripetalno, jer kako god da obrnu, turisti završe na Stradunu - a čitav današnji Dubrovnik je centrifugalni grad - jer se očigledno širi - tako da je teško povjerovati da svi Dubrovčani piju jutarnju kafu u Gradskoj kavani.
Krugmen (Paul Krugman), sa svoje strane, upozorava da moramo razlikovati centrifugalne sile koje izbacuju nešto iz gradova - ljude, funkcije, kulturu - i centrifugalne sile ruralnih zona koje su privlačne - ljudi više vole da žive na selu - uz uslov da do sela vodi asfaltiran i širok carski drum, da selo ima vodu i kanalizaciju, da nema problema sa prekidima struje i da je jaka konekcija na Internet.
Dakle, kada vas, dragi Rifate, druže komesare, centrifugalne sile oduvaju iz Bijelog Polja - gdje bi vaši enormni intelektualni potencijali najvjerovatnije ostali neiskorišteni - ka Podgorici - gdje očigledno blistate - onda govorimo o centripetalnom dejstvu Podgorice na vaše kretanje, tj. na demografska kretanja unutar Crne Gore - što je svakako problem, možda ne baš problem globalnog karaktera, ali jeste jedinstven problem u okviru Crne Gore - a bjelopoljska centrifuga nije jedinstven problem, jer imamo mojkovačku, kolašinsku, beransku, nikšićku, cetinjsku centrifugu.
Pomenuo bih, za kraj, da mi se plakat za pomenutu izložbu mnogo sviđa - mnogo je blep
Morate malo i latinski da ponovite: centrifugalno > centrum (centar) + fugere (bježati); centripetalno > centrum (centar) + petere (žuditi) - pobjegli ste, dakle, iz Bijelog Polja, gdje je, nažalost, i bog rekao laku noć - pa vas je žudnja odvukla u Podgoricu.
Dakle, ta vaša rečenica bi trebalo da glasi: "Problemi globalnog karaktera prepoznati su i kroz centrifugalno dejstvo Bijelog Polja na demografska kretanja u Crnoj Gori" ili: "Problemi globalnog karaktera prepoznati su i kroz centripetalno dejstvo Podgorice na demografska kretanja u Crnoj Gori".
Ne mogu da vjerujem... već sam ispucao današnju kvotu.
Pomenuo bih, za kraj, da mi se plakat za pomenutu izložbu mnogo sviđa - mnogo je blep. Ako uzmemo da taj Rodenov mislilac sa olovkom u ruci predstavlja druga komesara - ne vidim koga bi drugoga mogao da predstavlja, sigurno ne studente - onda ispada da je komesar postavljen tako da gleda u Crno - čuveno sportsko igralište u podgoričkoj Staroj varoši, gdje drug komesar planira da podigne Mešihat, bože zdravlja - pa razmišlja kako da prevesla Starovarošane.
Rifate, crni Rifate, gdje će ti duša...
Bonus video:
