Dvije Budve u ratu i miru

"Taj imidž kulturne metropole u regionu Budva, uprkos vremenu koje je globalno teško u svakom smislu, mora da nastavi da njeguje", kaže Samardžić
116 pregleda 3 komentar(a)
Ažurirano: 08.05.2012. 09:22h

Pripreme za ovogodišnje, 26. izdanje budvanskog festivala Grad teatar, koji nakon jubileja ovog ljeta "puni" 26 godina, već ulaze u završnicu, a za predsjednika Savjeta Grad teatra nedavno je imenovan Saša Samardžić, pravnik po struci i dugogodišnji saradnik festivala.

Samardžić je “Vijestima” kazao da mu kao pripadniku generacije koja je odrastala uz festival imponuje ono što Grad teatar danas predstavlja i gdje se nalazi na kulturnoj mapi ovih prostora i Evrope.

"Taj imidž kulturne metropole u regionu Budva, uprkos vremenu koje je globalno teško u svakom smislu, mora da nastavi da njeguje. Jer, biti brend u takvim okvirima ne obuhvata samo festival, već čitavu kulturnu strategiju i grada Budve, i države Crne Gore. Vjerujem da ljudi ovdje imaju sluha za to, i da će se u tom smislu, i u skladu s vremenom i njegovim izazovima, Grad teatar nadograđivati", rekao je on.

Šta je po vama u toj strategiji za dalji razvoj Grad teatra danas najvažnije?

"Pored vrijednosti koje već ima, kao što su otvorenost za sve ono što je najbolje u umjetničkoj ponudi ovih prostora, podizanje kulturnih mostova, komunikacija i saradnja sa susjedima i svijetom, promocija kulturnog identiteta Crne Gore, mislim da se Grad teatar može osvježiti većom komunikacijom sa sličnim festivalima u ovom dijelu Evrope. Tu ubrajam novi kontakt sa Dubrovačkim ljetnjim igrama, saradnju sa festivalom Malih scena u Rijeci, sarajevskim MES-om, beogradskim BITEF-om, Crnogorskim narodnim pozorištem, kao i nekim festivalima u Evropi. Razmjena iskustva i ideja uvijek je obostrano dragocjena. Ono na čemu bi, takođe, trebalo insistirati jeste jača promocija Grad teatra u sklopu turističke ponude, pošto je poznato vrijeme kada su mnogobrojni gosti usklađivali svoje godišnje odmore upravo prema programu festivala. Naravno da je to bilo drugo doba, i da su mnoge okolnosti bile drugačije, ali treba malo analizirati ko su sve danas gosti Budve, i koje su sve njihove potrebe. To svakako nije samo more.

Smatra se da tokom ljeta i dalje postoje “dvije” Budve – ona koja ima potrebu isključivo za zabavom najšireg spektra i koja je mnogobrojnija, i ona druga, manja, umjetnička. Mogu li se tolike različitosti uskladiti i kako?

"Te 'dvije' Budve ne moraju neizostavno biti u sukobu, mislim da je vrlo važno i kako se nešto plasira. Primjera radi – koncerte svjetskih muzičara na sceni ispred zidina Starog grada, prošlog ljeta sa velikom pažnjom pratila je gotovo cijela Budva. Isto tako i ambijentalne spektakle i predstave koje su bile organizovane na istoj sceni, zanimljive književne večeri i izložbe. Svjesni smo, naravno, te zabavljačke Budve, ali se ne može ni insistirati da Budva bude samo ovo, ili samo ono. Grad teatar, upravo svojim kvalitetom i elitizmom pokušava da kao svoju publiku privuče i tu 'drugu' populaciju. Vjerujem, naime, da svaki čovjek, bez obzira na svoju ličnu kulturu, želje i obrazovanje, ne može biti potpuno slijep za umjetničku ljepotu. Pogotovu bi te mlađe generacije gostiju trebalo privući, što nije nemoguća misija. Ima mnogo mladih ljudi koji prate programe Grad teatra, ali, moralo bi ih biti još više.

Na koji način se može privući ta “druga” publika, ali i ljudi koji su potencijalni gledaoci?

"Transparentnijom promocijom festivala i većom animacijom u samom gradu – na plaži, u restoranima, kafićima, radnjama, na svakom mjestu, kao što to, recimo, radi Dubrovnik, francuski Avinjon, ili Bogota. Mislim da cijela Budva treba da živi sa svojim festivalom u potpunosti, svaki građanin, da ga smatra svojim, svojom svakodnevicom, da mu pripada, i da bude svjestan da treba da ga ponudi kao jednu od najvećih vrijednosti svog grada. Budvani se, naravno, ponose Grad teatrom, ali moraju i sami još više da rade za njega, jer za to kakav sve utisak ostavlja na goste, nisu odgovorni samo ljudi koji su zaposleni u toj ustanovi. Grad teatar je ozbiljan 'radni zadatak' čitavog grada, na tome treba uvijek insistirati. A navešću i jedan lijep primjer – prije nekoliko godina, kada je svojom fantastičnom jahtom potpuno inkognito u Budvu svratio Majkl Daglas sa suprugom Ketrin Zitom Džons i prijateljima, bio je iznenađen festivalskim zastavama na kojima je pisalo “Theatre city Budva”. Jedino što je pitao neke ljude tokom šetnje Starim gradom bilo je da li je zaista čitav grad Budva – teatar.

Galerija

Bonus video: