Dok se prvi sprat zdanja Vladinog doma ubrzano krečio, čistio i umivao za inauguraciju novog/starog predsjednika, u podrumskom dijelu zgrade koja je dom Narodnog muzeja Crne Gore, gdje su depoi, bilo je takođe živo. Jedina službenica Narodnog muzeja, koja se brine o stanju u depou ove institucije kulture, vrijedno je trčala iz prostorije u prostoriju, pokušavajući da na vrijeme podvuče plastične kofe pod sve rupe u stropu i zidovima niz koje lije voda.
U trenutku kad je provodila ekipu “Vijesti” kroz depo, direktorica Narodnog muzeja Vjera Borozan dobila je od službenice informaciju da je voda stigla i do elektroinstalacija, a da se vlažnost vazduha, prema mjernim instrumentima, drži blizu “podnošljivih” 60 odsto. Razgovor sa Vjerom Borozan počeli smo u depou i od problema sa kojima se susrela prije 10 mjeseci, kada je došla u Narodni muzej.
Od tog dana, 14. maja, situacija se promijenila - ministar kulture Aleksandar Bogdanović izjavio je da je nezadovoljan radom Borozan i njenog tima, te da je očekivao “brže ispunjenje zacrtanih ciljeva i obaveza”. Na pitanje da li osjeća odgovornost, Borozan kaže: “Ocjene ministra Bogdanovića su me iznenadile, s obzirom na to da je nakon jedinog relevantnog razgovora, koji smo po pitanju situacije u NM imali tokom njegove posjete 6. februara, na licu mjesta, u Centralnom depou izjavio ‘da stanje i nije tako loše’ kako ga u javnosti prezentiram. Simptomatično je da se sada koriste saznanja i argumentacije nove uprave NM, i usmjeravaju protiv nas. Nažalost, ovakav pristup Ministarstva kulture, koje je decenijama svjedočilo i tolerisalo gomilanja problema u Narodnom muzeju smatram sasvim kontraproduktivnim. Što se tiče naših aktivnosti, mogu konstatovati da se disfunkcionalna i sa muzeološkog aspekta sasvim zapuštena javna ustanova za samo par mjeseci definitivno pokrenula sa mrtve tačke. Paralelno se radi na revizijama, sanaciji depoa, planu zaštite, izložbenim i pratećim programima. Sve pomenute aktivnosti i promjene su vidljive i sasvim mjerljive. Više decenija zanemarivani i prikrivani problemi ne mogu se rješiti za deset mjeseci, a za njihovo rješavanje prijeko je potrebna sinergična profesionalna saradnja NM i Ministarstva kulture. S obzirom na to da na naše dopise, izvještaje, zahtjeve, iz Ministarstva većinom nisu stizali odgovori, pa ni finansijska, niti logistička podrška, nepoželjna situacija samo eskalira. Odgovornost prema funkciji koju obavljam osjećam od prvog dana, nadam se da isto osjeća i gospodin ministar, pa će tako i odgovorno odlučiti o daljoj budućnosti Narodnog muzeja.
Kako, poslije nepunih godinu dana na čelu Narodnog muzeja, ocjenjujete stanje u toj ustanovi kulture?
Deset mjeseci nakon mog dolazka na mjesto generalne direktorke Narodnog muzeja mogu da konstatujem da se i uprkos veoma komplikovanoj situaciji i, prije svega, nedopustivo lošem stanju u kome se muzej nalazio, učinilo mnogo toga ali isto tako treba naglasiti da je to tek početak mukotrpnog procesa normalizacije ove ustanove. Stupanjem na funkciju pokrenula sam niz relevantnih analiza u cilju detektovanja gorućih problema nastalih usljed dugogodišnjeg zanemarivanja osnovnih muzejskih aktivnosti, neadekvatne opremljenosti, nefunkcionalnosti i nedostatnog nivoa obučenosti dijela kadra. Već prvog radnog dana posjetila sam muzejske depoe koje smatram ključnim mjestima svakog muzeja. Šokirala me činjenica da u Centralnom depou nije bilo zaposlenog koji bi u tim prostorijama evidentirao kretanje predmeta i zaposlenih. Rečeno mi je da je pozicija referenta depoa ukinuta novom sistematizacijom. Vazduh je bio ustajao, pun vlage i spora plijesni. U prostorijama depoa nisu bili instalirani mjerači vlage i temperature. Stanje je automatski klasifikovano kao alarmantno i po tom pitanju je kontaktirano Ministarstvo kulture. Nakon toga angažovan je Centralni institut za konzervaciju iz Beograda koji je sačinio detaljan izvještaj o stanju u depoima, i predložio mjere za reorganizaciju depoa. S obzirom na loše stanje djela fundusa koji je smješten u Centralnom depou oformljen je karantin sa prostorijom za dezinfekciju i dezinsekciju. Centralni depo čuva najveći broj predmeta koji čine istorijsko, umjetničko, etnografsko i arheološko blago Crne Gore. Uslovi za čuvanje nacionalnog kulturnog blaga, kako je već bilo konstatovano, nijesu bili adekvatni ni propisno praćeni. Situacija se dodatno iskomplikovala pojavom napuklina u zidnom tkivu i periodičnim prodiranjem vode u prostorije depoa. Već nekoliko mjeseci radi se na projektu sanacije samih prostora Centralnog depoa i po tom pitanju angažovano je nekoliko stručnjaka. Stručno mišljenje smo dobili od dvojice arhitekta koja su u prošlosti bili uključeni u projekte sanacije depoa, gospodina Mijuškovića i Spasića, a momentalno čekamo da se po tom pitanju izjasne stručnjaci iz Arhitektonskog fakulteta u Podgorici. Stanje u depou pratimo i analiziramo svakodnevno, ali, s obzirom na dosadašnje vremenske prilike i kompleksnost procesa analize, moraćemo ga pratiti još neko vrijeme u ljetnjem periodu stabilnijem što se atmosferskih padavina tiče. Prije par mjeseci zaposlen je i referent depoa, uprkos tome da kada smo po tom pitanju zatražili stručni savjet Ministarstva kulture nije nam data podrška za ovakav korak.
Šta je do sada konkretno uradila i utvrdila Državna komisija za nadzor nad postupkom revizije muzejskog materijala i muzejske dokumentacije u Narodnom muzeju?
Državna komisija za nadzor nad postupkom revizije muzejskog materijala i muzejske dokumentacije će o toku postupka i rezultatima svog rada informisati Ministarstvo kulture, Vladu i crnogorsku javnost u formi izvještaja i konferencije za štampu planirane za jul.
Kako sarađujete sa Komisijom?
Državna komisija je u Narodnom muzeju zasada održala šest sastanaka koji su se fokusirali prije svega na rad revizionih komisija. Ishodima saradnje sam zadovoljna i smatram da će doprinijeti da konačni rezultati našeg rada budu što precizniji. Smatram da je ovakva komisija trebalo da bude oformljena već 2014. godine kada je Uprava za zaštitu kulturnih dobara kroz postupak revalorizacije došla do zabrinjavajućih rezultata i informacija o tome da odredjeni broj predmeta u okviru muzejskih zbirki nije evidentiran.
Da li ste uspjeli da makar donekle sredite registre muzejskih predmeta, jer su se oni, iz razgovora sa Vašim prethodnicima, pokazali kao najveći problem i najslabija tačka?
Ako se Vaše pitanje odnosi na muzejsku dokumentaciju, u januaru ove godine smo pokrenuli proces “Revizije svih oblika dokumentacije i evidencije muzejskih fondova” kao atipičan, vanredan ali nužan revizioni postupak koji smatramo od ključnog značaja i pomoći kako bi svi ostali revizioni procesi bili profesionalno i doslijedno odradjeni. Sistematski prikupljamo, evidentiramo, snimamo i analiziramo sve vrste dokumenata koji se odnose na nas muzejski fond kako u službi dokumentacije tako u svim ostalim odjeljenjima i jedinicama naše ustanove.
Koliko je eksponata zaista nestalo, koliko ih je u depoima, a nisu evidentirani, a koliko ih je komisijski uništeno?
Da bismo mogli tačno i savjesno odgovoriti na ovo pitanje moramo sačekati kraj revizionih procesa u svim jedinicama Narodnog muzeja. Ne želim da u javnost iznosim neprovjerene podatke i pravim neprecizne procjene.
Da li raspolažete dovoljnim materijalnim resursima da biste uspješno radili svoj posao u Narodnom muzeju?
S obzirom na ozbiljnost situacije i stanje u kome se Narodni muzej Crne Gore nalazi, materijalni resursi kojima momentalno raspolažemo nisu dovoljni. Za sanaciju i reorganizaciju Centralnog depoa zatražena je finansijska pomoć od Ministarstva kulture. Kada je muzej u septembru prošle godine aplicirao za finansijska sredstva dodjeljivana kroz Program zaštite naglasila sam i pravovremeno informisala Ministarstvo kulture koje od naših prijava su prioritetne. Nažalost, ključna prijava koja je bila vezana i za saniranje situacije u depoima nije odobrena. Naprotiv, za prijave arheoloških projekata koje smo u muzeju smatrali od manje važnosti, ali smo ih istovremeno na sugestije samog Ministarstva kulture uvrstili u aplikacije, dobili smo većinu novca. Odgovor na pitanje zašto Ministarstvo kulture podržava prije svega arheološke aktivnosti muzeja nauštrb sanacije alarmantnog stanja u depoima, gdje je smješteno kulturno blago od neprocjenjive vrijednosti za ovu zemlju, nisam dobila. Pored svega navedenog, Narodni muzej ima na svom računu nepotrošena sredstva za arheološke projekte opredijeljena u te svrhe još 2016. godine. Tim povodom Ministarstvu kulture podnijela sam zahtjev za preusmjeravanje sredstava koje je muzej kroz Program zaštite dobio za iskopavanja arheoloških lokaliteta, a koja, uz uvažavanje potrebe da se ona sistematski sprovode, u situaciji u kojoj se Muzej trenutno nalazi, ne mogu imati prioritetno mjesto. Svjesna sam proceduralnog okvira koji problematizuje takve postupke, ali šta nam je činjeti sa novcem koji od 2016. zarobljen na našem računu i novim sredstvima koja usmjeravaju naše aktivnosti prevashodno u pravcu arheoloških istraživanja, koje u ovom trenutku ne smatramo prioritetnim. Na sastanku koji je ministar kulture Aleksandar Bogdanović upriličio u Narodnom muzeju 6. 2. 2018. godine detaljno sam ga upoznala sa svojim stavom po navedenom pitanju, stoga i još nekoliko puta ponovila molbu da sredstva preusmjerimo tamo gdje su najpotrebnija. Oficijalni odgovor i dalje nisam dobila, a ministar je nakon naše dvočasovne rasprave na ovu temu za javnost izjavio, citiram “kako smo posebno istakli značaj arheoloških istraživanja koje Narodni muzej sprovodi na arheološkim lokalitetima”. Nakon pomenutog sastanka i informacija koje su o njemu izašle u javnost, definitivno sam zaključila da sam u sasvim nezavidnoj poziciji, kada moje stručno mišljenje i stavovi koji se baziraju na relevantnim proefsionalnim analizama, iskustvu i procjenama nisu uvažavani već negirani a svi muzejski zahtjevi za finansijsku pomoć u vezi sa tim ignorisani.
Kako sarađujete sa Ministarstvom kulture i ministrom Bogdanovićem?
Nakon svih navedenih činjenica smatram da nije potrebno naglašavati u kojoj mjeri nam je u pravcu uspješnog rješavanja nakupljenih višedecenijskih problema u muzeju, neophodna upravo kvalitetna saradnja sa Ministarstvom kulture. Nažalost, proklamovane izjave za javnost o podršci Narodnom muzeju u suštini se većinom svode na retoričke figure, dok našu muzejsku svakodnevicu komplikuju kontraproduktivne odluke i pritisci raznih vrsta i intenziteta. Ministarstvo koje je decenijama svjedočilo i tolerisalo gomilanje problema u Narodnom muzeju, sada u potrebnoj mjeri i sinergiji ne podržava promjene. Kao ilustraciju ovakvog pristupa mogu ponovo navesti činjenicu da na većinu dopisa upućenih Ministarstvu kulture sa zahtjevima u pravcu rješavanja gorućih problema i nejasnoća u propisima nisam dobijala odgovore. Jasno je da muzej mora da ispunjava zakonom propisane norme, međutim ipak zabrinjava intezitet pritiska nametanjem sasvim nerealnih rokova, iako su se na pasivnost muzeja po tom pitanju decenijama zatvarale oči. Kao još jedan primjer i dokaz mojih tvrdnji mogu navesti proces izrade i implementacije Plana zaštite Narodnog muzeja koji smatramo strateškim dokumentom od velike važnosti. Jedno od prvih pitanja koje sam postavila na sastanku upriličenom na Ministarstvu kulture, par dana nakon mog imenovanja, bilo je kako je moguće da nijedan od muzejskih objekata kao i kompletan muzejski materijal koji je u njima smješten nisu osigurani? Nažalost relevantne odgovore nisam dobila. Početkom decembra prošle godine podnijela sam izmedju ostalog i zahtjev Ministarstvu kulture da oformi komisiju za procjenu vrijednosti muzejskih predmeta koja bi dala osnov za osiguranje muzejskog fonda koji je jedan od preduslova za kvalitetnu i profesionalnu izradu i implementaciju Plana zaštite. Paralelno sa pomenutim zahtjevom upućen je i zahtjev za uspostavljanje komisije za izradu samog Plana zaštite s obzirom na kompleksnost i zahtjevnost problematike koju ovaj zadatak podrazumjeva i kapaciteta kojima naša institucija momentalno ne raspolaže (finansijskih sredstava, kadrovski i tehnički kapaciteti). Nažalost po tom pitanju takodje nisam dobila nikakve odgovore. Umjesto prijeko potrebne stručne diskusije na pomenutu temu i relevantne sinergične akcije u pravcu rešavanja ovog gorućeg problema na koji se decenijama zaboravljalo, u muzeju je u periodu od par mjeseci izvršeno nekoliko nadzora nad primjenom Zakona o zaštiti lica i imovine (jedan u okotobru, a druga dva u februaru) na osnovu kojih su izdati prekršajni nalozi Narodnom muzeju i meni kao odgovornom licu sa kaznom u ukupnom iznosu od 2950 eura. Ovakvo postupanje smatram sasvim kontraproduktivnim.
Prva stalna postavka Etnografskog muzeja 13. jula
Da li su u pripremi nove postavke u okviru jedinica Narodnog muzeja?
Nove postavke biće u pripremi nakon okončanja revizionih postupaka i restrukturalizacije zbirki Narodnog muzeja. Čeka nas još mnogo aktivnosti u tom pravcu da bismo od nevidljivog i mukotrpnog stručnog rada koji čini osnovu svakog muzeja nastavili sa atraktivnijim i zahvalnijim aktivnostima kao što je osmišljavanje i kreiranje novih postavki.
Šta je trenutno najvažniji projekat na kojem radite?
Paralelno sa radom na saniranju višedecenijskih problema te usmjeravanjem osnovnih procesa rada ka savremenim muzeološkim standardima, što smatram našim prioritetom i najvažnijim „projektom”, posebna pažnja posvećena je kreiranju programskih aktivnosti i komunikaciji sa javnošću. Pokrenut je novi vebsajt, komunikacija na društvenim mrežama i novi blog a u okviru njega onlajn program „upoznaj muzej i predmete u njemu”. Sedamnaestog aprila u muzeju je uspješno otvorena nova izložbena sezona. Prvi put u istoriji Narodnog muzeja osmišljeni su interdisciplinarni projekti na kojima sarađuju sve muzejske jedinice (Arheološki, Etnografski, Istorijski i Umjetnički muzej) i na taj način artikulišu aktualne društvene teme. Na Dan državnosti, 13. jula, otvorićemo prvu stalnu postavku Etnografskog muzeja, koji je do sada imao samo izložbu.
Sve inovativne aktivnosti realizovane su u pravcu kreiranja atraktivnih i kvalitetnih muzejskih programa. Nadamo se da ćemo budućnosti imati više vremena i kapaciteta da se bavimo upravo ovim tipom aktivnosti koje smo započeli.
Galerija
Bonus video:
