UPRAVA ZA SPORT

Tičić: Uz pravi rad, ni rezultati neće izostati

"Imamo sportiste koji su poznati u svijetu, poput Savićevića i Mijatovića, koji nemaju pravo na nadoknadu, a neki drugi fudbaleri su dobili. Takve nepravde moramo ispraviti", kaže Tičić
193 pregleda 0 komentar(a)
Aleksandar Tičić, Foto: Luka Zeković
Aleksandar Tičić, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 14.04.2012. 10:58h

Prošlo je nekih pet mjeseci otkako je Aleksandar Tičić na čelu Uprave za mlade i sport. Obično se novom predsjedniku Vlade ili njenim članovima daje 100 dana da se nešto napravi, da se saberu utisci iz tog vremenskog perioda, pa je period otkako je Tičić na čelu institucije koja se bavi crnogorskim poslom dovoljan za prve utiske o tome šta je do sada urađeno, i šta treba da se uradi.

"Mislim da smo u prethodnom periodu uradili neke stvari koje u perspektivi mogu da koriste crnogorskom sportu. Počeo je da se sprovodi novi Zakon o sportu i krenuli smo sa novom registracijom klubova, kako bismo znali koliko tačno klubova u Crnoj Gori zaista postoji, u stvari koliko njih je „živo” odnosno aktivno. Uz to, preregistrovaćemo i sve saveze. U narednom periodu, takođe, moraćemo da preispitamo nadoknade vrhunskim sportistima, koje su bile teme, između ostalog, i vašeg medija. Bilo je dosta nepravilnosti prilikom raspodjele tih sredstava, a mislim da ćemo u nekom narednom periodu, u narednih dva-tri mjeseca riješiti nekom uredbom. Imamo sportiste koji su poznati u svijetu, poput Dejana Savićevića i Predraga Mijatovića, koji nemaju pravo na nadoknadu, a neki drugi fudbaleri su dobili. Takve nepravde moramo ispraviti kako se ne bi dešavale u budućnosti", kaže na početku razgovora za „Vijesti” Tičić.

Prilikom preuzimanja funkcije vršioca dužnosti direktora Uprave za sport i mlade, Tičić je imao ambiciozan plan od koga, sve su prilike, ne odustaje ni sada. Ipak, jedna od onih koje namjerava da napravi, mogla bi da dobije posebno mjesto kada se bude pravio rezime onoga što je uradio za vrijeme svog mandata.

"Uprava za sport i mlade predložiće resornom ministru da sportistima koji su doživjeli neku tešku povredu, koji nisu mogli da nastave da se bave sportom i koji su u dosta teškom zdravstvenom položaju i situaciji, da dobiju nadoknadu za taj minuli rad. Iskoristićemo zakonske mogućnosti da prije svega na taj način pomognemo trojici sportista, a to su bokser Zoran Vujičić, džudista Davor Vuković, koji je za svoju karijeru a i život promijenio zbog sporta, te nekada poznati fudbaler Zoran Vorotović. Želja nam je da ljudi koji su bili značajni za crnogorski sport kroz ovaj zakon dobiju neki stimulans za nastavak života", ističe Tičić.

Naravno, jedna od rak rana crnogorskog sporta je infrastruktura.

"Nije u našoj ingerenciji, ali kroz Vladu i naše neke inicijative pokušaćemo da pokažemo koliko je za Crnu Goru kao mladu državu bitna infrastruktura u sportu i da je treba razvijati. Razgovarali smo sa predstavnicima Fudbalskog saveza Crne Gore i zajednički došli do zaključka da je glavnom gradu neophodan stadion koji teško može da se napravi bez pomoći države i grada Podgorice, te jedan u Baru koji bi bio urađen na inicijativu Fudbalskog saveza, koji već ima plansku dokumentaciju za njega. Takođe, uz pomoć države i grada Bara mislim da bismo mogli da dobijemo takav jedan objekat. Završava se bazen u Herceg Novom, razgovarali smo i sa gradonačelnikom Podgorice Miomirom Mugošom i on ima ideju da se aktivira zatvoreni bazen ili u Sportskom centru ili na nekom drugom mjestu. U svakom slučaju moramo ojačati infrastrukturu, jer na taj način ojačaćemo i crnogorski sport i povećati broj sportista".

Pomenuli ste Zakon o sportu. Koliko se uopšte teži da se klubovi u Crnoj Gori približe Evropi i postanu dioničarska i akcionarska društva ili će i dalje zadržati status „državnih”, uz obavezu države da im pomaže u vremenima kad baš i nema novca da im se pomaže?

"Mislim da je to sve ostatak starog sistema još iz države Jugoslavije. Ljudi u klubovima i savezima navikli su da ih država finansira i to stopostotno. Međutim, Uprava za mlade i sport nije mjesto gdje će oni samo donositi fakture. Svaki predsjednik kluba ili saveza, čim se prihvati takve funkcije, mora da svati da za svoj Upravni odbor ili svoju upravu mora da obezbijedi sredstva za funkcionisanje i kluba i saveza. Uprava će im pomoći za određeni dio finansija, ali nemoguće da to uradimo u stoprocentnom iznosu jer to ne radi nijedna uprava ili nijedno Ministarstvo sporta u svijetu.

Vaše pitanje je potpuno na mjestu, jer se u svijetu teži da svi klubovi budu privatni, ili da funkcionišu kroz neki vid privatnog, javnog ili mješovitog partnerstva sa opštinom ili državom. Naravno da je fudbal najpopularniji i da se u njemu najlakše mogu naći sredstva od strane sponzora, ali treba naći načina da ljudi imaju interes da ulažu u sport, da se kroz oslobađanje određenih taksi, dažbina ili poreza privuku i nađu svoj interes u sportu. Mislim da su i Ministarstvo finansija i Vlada i sama država raspoloženi da se ide u tom pravcu, novi Zakon to omogućava. Međutim, treba naći zainteresovane klubove koji će omogućiti privatnom sektoru da postanu njihovi partneri, ali i uprave moraju da budu aktivnosti kako bi se tako nešto uradilo".

Pomenuli ste mogućnosti poreskih olakšica ili nekih beneficija za one koji bi ulagali u crnogorski sport. Koliko je to izvodljivo?

"Mi i sad imamo olakšice koje Ministarstvo finansija daje za neke sportske klubove i saveze, ali vjerovatno to nije u onoj mjeri da bi zadovoljilo nekog da uloži svoj kapital. Da bi neko uloži osvoj kapital, on mora da vidi da će mu se dobro vratiti relativno brzo ili kroz osnovne prostore ili kroz prodaju igrača ili na neki drugi način. Mislim da je država spremna za to, razgovarali smo kako da iskoristimo iskustva zemalja koje su to već primijenile i da primijenimo na naš sistem".

Pretpostavka je da je najteže bilo napraviti diferencijaciju sportova po vrijednosti i po tome koliko im treba pomagati?

"Jeste, ima dosta sportova u Crnoj Gori, dosta organizacija koje postoje i žive samo zbog motiva da povuku neka sredstva, da li iz budžeta ili Uprave za mlade i sport, odnosno budžeta. Mi smo Vladi inicirali da se odrede prioritetni sportovi i odlučili smo da su to četiri sporta: vaterpolo, košarka, rukomet i odbojka, uz fudbal koji bi se razvijao kroz infrastrukturu, što je vlada prihvatila, te da prioritet imaju olimpijski sportovi. To se i ove godine pokazalo prilikom konkursa kod Uprave za mlade i sport, kako za klubove tako i za saveze. Naravno, ne možemo zaboraviti masovnost i tradiciju koji neki sportovi u Crnoj Gori imaju, poput karatea, koji nije olimpijski sport, ali mu ipak treba pomoći, te nekim drugim borilačkim sportovima koji su jako popularni".

Prilikom nastupa crnogorskih sportista na Olimpijskim igrama u Pekingu, činilo se da će kroz četiri godine, to jest ove 2012. u Londonu, Crna Gora teško dostići isti broj učesnika na najvažnijem takmičenju na svijetu. Međutim, uz vaterpoliste koji su ponovo izborili nastup, te džudistu Srđana Mrvaljevića i atletičarku Slađanu Perunović, postoji realna nada da bi uz plasman rukometašica i još nekih predstavnika u pojedinačnim sportovima ta cifra mogla da bude debelo premašena...

"Imamo još šansi u boksu i džudu, tu je jedriličar, vjerujem da će rukometašice sigurno izboriti mjesto. Dakle, postoji realna šansa da budemo brojniji nego u Pekingu. To je samo pokazatelj da je Crna Gora sportska nacija jer kada nas poredite, ne sa onim većim i brojnijim državama, nego onim poput Malte, Luksemburga i Kipra i kada vidite njihov broj, onda je neminovno da se zaključi kako je Crna Gora zaista sportska nacija. Znamo da našim sportistima neće biti lako u Londonu, ali i od vaterpolista, i od rukometašica, i od džudista očekujemo možda da se približe i osvoje medalju. Nadamo se prije svega da ćemo prvo izboriti još nekoliko viza, prvi kvartal godine je bio zaista dobar, vaterpolisti su drugi u Evropi, Mrvaljević drugi na svijetu, rukometašice Budućnosti su u finalu Lige šampiona, tako da imamo dosta razloga da budemo ohrabreni i da se nadamo da neke slične lijepe vijesti možemo da očekujemo i u avgustu kada se naši sportisti budu vratili sa Olimpijskih igara".

Koliki je problem to što bi ljudi u Crnoj Gori željeli da budemo prvaci Evrope i svijeta, čini se, u bukvalno u svim sportovima?

"Činjenica je da smo nerealni u nekim stvarima i da vrlo često imamo ambicije koje nisu u skladu sa mogućnostima. Na primjer mi jesmo vaterpolo država, ali objektivno vaterpolo se igra u svega tri grada u Budvi, Kotoru i Herceg Novom. Onda nasuprot nama Italija ima 60 miliona stanovnika, Španija je neuporedivo veća od nas, a mi ih savladamo iako su i one države koje imaju dugu vaterpolo tradiciju. Ipak, nije realno da iz male Crne Gore baš mi budemo najbolji u svemu, jednostavno moraju se znati prioriteti. U ostalim sportovima, u kojima takođe postoje velike ambicije, moraju se fokusirati na škole sporta, pa da iz njih sportisti odlaze u velike klubove. Koliko god neko bio pogođen mojim izjavama, teško da je Crna Gora može da isprati, bar finansijski, velike sportove. Mislim da treba da se ti sportovi više prilagode stvaranju igrača bez obzira da li to bilo košarka, fudbal, vaterpolo, rukomet... Mi ćemo pokušati da pomažemo, ali siguran sam da nećemo biti u mogućnosti da to radimo na način kao što se radi sada".

Osim što imamo ambicija da budemo najbolji u svemu, u Crnoj Gori često smo skloni i potcjenjivanju ostvarenog rezultata. Kada je Jugoslavija bila olimpijski šampion u vaterpolo 1984. godine, niko nije postavljao pitanje ko to u svijetu igra vaterpolo, međutim, otkako je Crna Gora postala prvak Evrope na vaterpolo se gleda kao na sport kojim se bavi 10 država u svijetu, bez obzira što ga igraju i Rusija i Amerika, i Njemačka, i Italija, i Španija, i Kina...?

"Jeste, možda je i u drugim malim državama tako. Nekada je ista situacija bila u Sloveniji, oni su forsirali rukomet, postigli velike uspjehe, a onda nakon toga govorili kako vrlo mali broj zemalja u svijetu igra rukomet. U svakom slučaju, teško je očekivati da Crna Gora bude prvak Evrope u fudbalu, to je uglavnom rezervisano za velike države, teško je to ostvariti i u košarci koliko god mogli da imamo, a imamo, talentovanu generaciju. Vjerujem da naši košarkaši mogu ostvariti dobar rezultat, ali vaterpolo je sport u kojem smo imali tradiciju dobrih rezultata i u bivšoj Jugoslaviji i jednostavno iskoristili smo generaciju talentovanih igrača koje smo imali. Tačno je da je došlo do malog pada, ali na sreću uspjeli smo da se vratimo srebrom na Evropskom šampionatu. Mislim da treba pomoći svaki sport koji ima šansi. Evo, rukometašice Budućnosti su postigle veliki uspjeh, nadam se da će se to preslikati i na reprezentaciju. Košarkaši su debitovali na Evropskom prvenstvu, sigurno da smo svi više očekivali od njih, ali vjerovatno je to realnost. Možda će već na sljedećem takmičenju napraviti veći rezultat. Odbojkaši imaju manu što je liga slaba, što nemaju regionalno takmičenje, dok su fudbaleri napravili značajan rezultat. Sport, evidentno, ima svoju ulogu, ali ljudi u savezima i klubovima moraju da budu još agilniji, da traže i pronalaze što više sponzora kako bi svima bilo lakše".

Čini se da je kod nas bio slučaj da se podrazumijeva da se predsjednik kluba ili saveza, čim dođe na to mjesto, automatski obrati državi za pomoć?

"Upravo zbog toga sam okupio ljude iz svih saveza i rekao im da nas ne tretiraju kao mjesto kojem će oni isključivo dostavljati fakture. Čim su predsjednici klubova ili saveza, oni moraju da imaju neku odgovornost. Vjerujem da će se i to vremenom promijeniti. I ove godine imaćemo konkurs za mlade i talentovane trenere, svaki savez imaće mogućnost da ponudi dva ili više perspektivnih trenera, a mi ćemo ih stipendijama stimulisati da ostanu i obučavaju mlade sportiste. Na taj način želimo da održimo masovnost, baš kao što želimo da razvijamo i školski sport, kako bismo što više proširili bazu", kaže Tičić.

Podnio sam ostavku na mjesto predsjednika Budve

Tičić je donedavno bio predsjednik Vaterpolo kluba Budva, ali bar u narednom periodu na rad i rezultate budvanskih vaterpolista gledaće sa strane.

- Pošto sada obavljam ovu funkciju, više ne mogu da budem predsjednik Budve. Podnio sam ostavku i u narednom periodu skupština će izabrati novog predsjednika. Biću u klubu, ali prioritet će mi biti Vaterpolo savez i Uprava za mlade i sport. Uostalom, Budva je sa bazenom koji joj je na raspolaganju prepoznatljiva i ovdje i u Evropi. To je sada stabilan klub sa 250 djece, a do kraja godine klub će potpisati ugovor o izgradnji zajedničkog hotela sa investitorom i na taj način će riješiti svoje dugoročno finansiranje. Nisam siguran da li će u narednom periodu biti isti budžet kao i do sada, ali bolje je da bude pet godina stabilan klub, nego da jedne godine bude prvak a da onda nema sredstava. Šest godina sam bio u Budvi i mislim da sam ostavio trag, pa nema potrebe da sa ove pozicije, a i u sukobu sam interesa radim ono što sam do sada radio u klubu. Cilj mi je da što više pomognem savezu, a mislim da će kancelarije ubrzo preći u Podgoricu, normalnu uz kancelariju u Kotoru ili Herceg Novom. Od grada Podgorice smo dobili prostorije na stadionu, gdje se nalaze ostali savezi, jer ipak logično je da svaki savez bude u glavnom gradu. Tako je i u Hrvatskoj, bez obzira što je većina klubova sa primorja", kaže Tičić.

Dogovori sa Kiprom, Srbijom, Hrvatskom, Italijom...

"U dogovoru smo sa Ministarstvom sporta Kipra da napravimo sporazum prema kojem bi sportisti sa Kipra dolazili kod nas u određenim sportovima, a naši odlazili tamo na bazi reciprociteta. Kao što znate, Marija Vuković se na Kipru priprema da ostvari normu za Olimpijske igre, takođe tamo često borave naši jedriličari, a mogle bi i naše sportske ekipe da se pripremaju tamo. I s druge strane, njihovi sportisti kojima je to interes dolazili bi kod nas. Takođe, potpisaćemo dogovor o saradnji sa Srbijom, Hrvatskom i ostalim zemljama u okruženju. Mislim da ćemo do kraja godine isti dogovor napraviti i sa Olimpijskim komitetom Italije, pa bismo na taj način proširili bazu za pripreme naših sportista", ističe Tičić.

Samurgašev je veliki potencijal

Iznenada nam se ukazala prilika da i u rvačkom sportu dobijemo mogućeg učesnika Olimpijskih igara, barem se tako da naslutiti prema istoriji njegove porodice u kojoj ima olimpijskih šampiona?

"Moguće, Rvački savez je podnio zahtjev da se tom momku, Rafaelu Samurgaševu izda pasoš jer je riječ o velikom potencijalu. Na osnovu njihovog dopisa mi smo dali pozitivno mišljenje, vidim da je to uradio i Crnogorski olimpijski komitet a nadam se da će isto uraditi i ministar Stijepović, te na kraju ministar unutrašnjih poslova Brajović. Naravno, svaki uspjeh, bez obzira na to koji je sport u pitanju, velik je za malu Crnu Goru. Zbog toga se nadam da će prvo dobiti naše državljanstvo, a onda i da će će opravdati povjerenje koje imamo u njega", zaključio je Tičić.

Preporučujemo za Vas