GRAFIČKI DIZAJN

Zamka zvana kompilacija

“Kompjuter vam može biti od koristi samo ako imate ideju. U suprotnom on je neprijatelj vaše kreativnosti”, zaključuje Vuković.
106 pregleda 0 komentar(a)
Grafički dizajn, Foto: Isgn.org
Grafički dizajn, Foto: Isgn.org
Ažurirano: 27.03.2019. 16:33h

Zahvaljujući tržištu na kojem već duže vrijeme vlada prilično haotična situacija, grafički dizajn je u profesionalnom smislu zanemaren i potcijenjen. Kompanije ili pojedinci sve više angažuju amatere koji koriste osnovne alate (Corel, Adobe), a kao rezultat imamo svakodnevicu (bilborde, naslovnice, ambalažu...) lišenu oduševljenja. Situacija u dizajnu nije ništa drugačija od onih u drugim sferama, ona je odraz društva u cjelini.

„Na polju grafičkog dizajna računari su donijeli omasovljenje, gomilu generičkog i tzv. template dizajna, često bez ideje i kreativnog koncepta, jednom riječju - gomilu neprofesionalizma. Ali, jedno je sigurno, da ’ruka’, tj. autorski izraz uvijek nekako nađe svoj put. Izvorna ilustracija i dalje opstaje, kao i strip, njeno polje djelovanja prilično se prebacilo na animaciju, dizajn video igara i film.

Svijet je postao ’brži’, samim tim i dizajn. Crna Gora se već duže vrijeme nalazi u dizajnerskom raskoraku. Nismo dovoljno kvalitetno ’procesuirali pretkomjutersko vrijeme’, a već nas je sustiglo ovo novo, brže. Potrebna je stabilna privreda da biste imali konkurentan dizajn. Jedna od karakteristika ovog podneblja je snalažljivost, te sa dobrom strategijom možemo ’preskočiti’ daleko“, komentariše Ana Matić, grafička dizajnerka i profesorica Grafičke komunikacije i Interaktivnog dizajna na cetinjskom FLU.

„Mislim da mladi ljudi s kojima se svakodnevno susrećem imaju potencijala za tu bitku, naročito ako shvate da će rijetko dobiti šansu, već da moraju sami da je pronađu aktivnim profesionalnim djelovanjem. To jeste glavna karakteristika savremenog civilnog društva“, ističe Ana Matić.

Da su nove tehnologije mač sa dvije oštrice, komentariše i grafička dizajnerka Irena Vuković, koja kaže da kratko surfovanje Internetom s nevjerovatnom lakoćom danas donosi instant rješenja.

„To dovodi u opasnost vaš stvaralački potencijal. Vremenom krenete linijom manjeg otpora i htjeli vi to ili ne, upadnete u zamku zvanu kompilacija“, ističe Irena Vuković, naglašavajući da su nove tehnologije dobrodošle kako u smislu razmjene informacija, tako i u stvaralačkom procesu – ali u grafičkom dizajnu samo kao alat ili olakšavajuća okolnost. Kompjuter vam može biti od koristi samo ako imate ideju. U suprotnom on je neprijatelj vaše kreativnosti. Smatram da je, ipak, potrebno malo se okrenuti ka tradicionalnim likovnim tehnikama jer na njima, zapravo, i počiva savremeni grafički dizajn. Mislim da neko ko nije izučavao studijski crtež, nije izučavao slikarstvo ili modelovanje, ne može jednako ozbiljno da se bavi niti plakatom, niti knjigom, niti vebom, niti bilo kojom drugom likovnom formom“, naglašava Irena Vuković. Ona ističe da je dizajn, prije svega, misaoni proces – polje na kojem „više nego u bilo kojoj drugoj likovnoj umjetnosti morate imati koncizan stav“.

„Vaš rad treba da komunicira sa publikom ne ostavljajući joj nikakvu dilemu, poruka koju dajete tu mora da dođe do izražaja kroz svu likovnost kojom ćete se poslužiti, bilo da je to crtež, slika, tipografija ili neki drugi ilustrativni dodatak na kom gradite svoj likovni identitet. To je ono što je neprikosnoveno i po čemu će rad na kome je angažovan dizajner–profesionalac, uvijek biti prepoznat, bez obzira na bilo kakvu tehničko-tehnološku poštapalicu”, komentariše Irena Vuković.

Građenje likovnog identiteta, stvaranje autentičnog izraza na polju grafičkog dizajna zahtijeva slobodnu realizaciju ideje, a ona bi trebalo da bude omeđena samo zadatom temom.

„Borba sa klijentom je borba za profesionalizam, tu, naravno, moraju postojati određeni kompromisi, ali pitanje te ’granice’, ipak, vi određujete, osim ako vam materijalno ne predstavlja primarno, onda ste u dubokom kreativnom i suštinskom problemu, jer, nažalost, živimo u izrazito materijalnom društvu, pa se to direktno oslikava i na grafički dizajn.

Tu slobodu vam u biti niko ne da, to zaslužite ili izborite sami. Osim samoosviješćenosti, dizajn network i kolegijalnost su od velike pomoći kada je u pitanju borba za ’dizajnersku slobodu’, ako ne direktno, onda svakako kao potpora i potvrda da to što radite ima smisla, i da u tome niste sami“, ističe Matić, naglašavajući da je nečija ideja slobodna, koliko je i on/ona sam slobodan.

U Crnoj Gori se osjeća pozitivni pomak u smislu angažovanja profesionalnih dizajnera

„Naravno, ako imate slobodne ideje u neslobodnom društvu, snosićete niz posljedica, to smo vidjeli kroz istoriju, a to, nažalost, i dalje svakodnevno srećemo u svijetu. Pitanje slobode je veoma rastegljivo i individualno. Unutrašnju granicu vi postavljate, to je pitanje stava, a za spoljne se borite. Potreban je minimum hrabrosti i otvorenosti, naravno profesionalna sigurnost, tj. znanje i istrajnost“, ističe Ana Matić.

U posljednje vrijeme, kako navodi Irena Vuković, u Crnoj Gori se osjeća pozitivni pomak u smislu angažovanja profesionalnih dizajnera.

“Čini mi se da se to već pomalo počelo odražavati na opštu sliku kada je u pitanju dizajn u Crnoj Gori. Ali možda ne više toliko svijest o neophodnosti tog angažmana, koja u određenoj mjeri postoji, koliko malo tržište limitira mogućnost da ta spoznaja zaživi i u praksi”, komentariše Vuković.

Cenzurisanje je sve teže

Danas svako može biti urednik, makar samoproglašeni, što je dovelo do hiperprodukcije. Naravno iz tog kvantiteta proizašao je i kvalitet, pojavila se gomila nezavisnih, malih izdavača koji objavljuju veoma rijetka i dobro probrana izdanja, i po sadržaju i po dizajnu, ali s druge strane pojavila se gomila ’smeća’.

Živimo u veoma interaktivnom informacijskom društvu, obasipani gomilom informacija sa raznih strana, od štampanih i elektronskih medija do gomile socijalnih mreža. Koristimo mašine koje teže da budu All in One, pa se to odražava i na profesionalni odnos. D

anas mnogi sami pišu, objavljuju, pripremaju i dizajniraju knjige, ili npr. prave video radove. Pozitivna strana je, što je sve vidljivije, i što je cenzurisanje sve teže, npr. okačite video na YouTube, i preko noći postajete ’super star’ – možda?... Veća je šansa nego ranije. Ozbiljnu prijetnju stučnoj kritici predstavlja ’lajkovanje’, u ostalom ako radite za ljude, ti ’lajkovi’ bi onda trebalo da imaju težinu“, zaključuje Ana Matić.