NIKO GORŠIĆ

Kriminalni liberalizam ne daje puno za nezavisne scene

Nezavisna scena je uvijek bila bunotvna, a ovaj neolibaralni sistem to zna, i takve scene ne podržava
54 pregleda 0 komentar(a)
Predstava Jajca, Foto: CNP
Predstava Jajca, Foto: CNP
Ažurirano: 21.03.2012. 12:30h

Praizvedba teksta “Jaja” Nataše Nelević, koji je na konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta 2010. godine, proglašen za najbolji domaći savremeni dramski tekst, biće 23. marta na Velikoj sceni CNP-a, u 20 sati.

Komad režira Nick Upper, dramaturg predstave je Veselin Radunović, asistentkinja dramaturga Stela Mišković, scenski pokret i koreografija Tamara Vujošević Mandić, scenograf Milija Pavićević, kostimograf Natalija Vujošević, kompozitor Žarko Mirković.

U predstavi igraju Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Olivera Vuković, Tijana Bjelica, Radmila Božović, Kristina Stevović, Julija Milačić, Gojko Burzanović, Žaklina Oštir, Žana Gardašević – Bulatović, Tanja Torbica, Gorana Marković, Jelena Minić i Jadranka Mamić.

U regionu od Skoplja do Ljubljane, uključujući i već zapaženi broj crnogorskih spasateljica, nastaje pravac koji ja imenujem “Crne dame”

U razgovoru za “Vijesti”, reditelj komada Nick Upper je pretpostavio situaciju postojanja žena spisateljica u Crnoj Gori. On ih je nazvao “Crne dame”, a u obrazloženju navodi da se radi o ženama dramskim piscima u regionu, čije se postojanje u poslednje dvije decenije ne može više ignorisati.

"Može se reći da su najbolji odgovor na društvene trendove u savremenoj istoriji dale upravo dramske spasiteljice. Poznato je da se standardi emancipacije polova povećavaju poslije društvenih prelivanja, pogotovo u posljednjih sto godina. To je istorijska činjenica, tako da ova pojava nije zaobišla ni Crnu Goru.

U regionu od Skoplja do Ljubljane, uključujući i već zapaženi broj crnogorskih spasateljica, nastaje pravac koji ja imenujem “Crne dame”.

Zona tumačenja njihovih tekstova zaslužuje ne samo teatrološke rasprave. Njihovi tekstovi osnova su i aktuelne društvene debate. Ipak, ne radi se ovdje samo o kvantitetu. Dok se muškarci, uglavnom reditelji, bave novim političkim tetrom i temama posttraumatskog stanja; žene ističu suštinske probleme patrijarhalnih korijena društva, koji u temeljima onemogućavaju razrješenje odnosa među njima - radi se o uključivanju polovine čovječanstva u društveni, kulturni i politički život", rekao je Upper, ističući da je prije drugog svjetskog rata, britanska spisatejlica Virdžinija Vulf zapisala kako je mušarcima potrebno naći novo zanimanje, da bi ušli u novu sferu razvoja i distancirali se od ratnika u sebi, a kad je Balkan u pitanju to vrijeme je upravo - sada.

Režirate komad koji je prije svega nagrađen na prvom konkursu CNP-a za savremeni dramski tekst, ali i tekst ženskog autora, koji se bavi prije svega ženskim temama u Crnoj Gori, patrijarhatom itd. Kako ste objedinili ove dvije situacije?

"Najvažnije je pomenuti da je žiri za odabir teksta na konkursu bio međunarodni. To je bilo dobro. U buduće, odnosno u eri recesije, približavanje samima sebi, i isključivanje međunarodnog žirija bilo bi loše. Kod ovakvih tema, koje se bave korijenima neke zajednice, neminovni su stranci, ne zato što su pametniji, već zato što su objektvniji.

"Znamo da je istorija vrlo različita, pa ono što su Englezi rješavali prije sto godina, danas se rješava na Balkanu"

Tekst “Jaja” jeste na neki način neobičan u crnogorskoj dramaturgiji, prije svega u formi postdramskog, što je dobro, ali se sa druge strane bavi ženskim pitanjima. U ovom tekstu se radi o ženama u okviru standarda emancipacije, zato ga ja ne bih stavljao u sferu feminističkog.

Programski, ovaj tekst dokumentuje stanje žena u društvu. Radi se o prizorima, odnsno o kratkim pričama koje se objedinjuju u jedan pozorišni omnibus. To nije pitanje samo Crne Gore, već bilo koje države.

Znamo da je istorija vrlo različita, pa ono što su Englezi rješavali prije sto godina, danas se rješava na Balkanu. Stupnjevi su različiti ali niko nije mogao izbjeći isti problem. Dakle, problemi žena iz ovog komada, tiču se svih žena na svijetu. Ovo je komad sa 12 ženskih lica, i dva muškarca. Znači da ovo jeste komad o ženama."

Shodno vašem prepoznatljivom rediteljskom maniru, što možemo u smislu ukupnog izgleda predstave, očekivati ovog puta?

"Vi ćete vidjeti pravu pozorišnu, glumačku predstavu. Sve ostalo je dodatak. Ja radim glumački teatar i to će se vidjeti na sceni."

Vaša saradnja sa crnogorskom alternativnom scenom je kontinuirana. Kako Vam danas ona izgleda?

"Neoliberalizam, odnosno kriminalni liberalizam, ne daje puno na nezavisne scene. Ako upoređujemo i po Zapadnoj Evropi, ono staro vrijeme u Jugoslaviji je postojala najjača alternativna scena. Zapadno pozorište i uopšte umjetnost Zapada, bila bi vrlo siromašna bez Istočne alternative.

"Monopol novca, koji može da kupi apsolutno sve, je opasan za nas, ne za njih"

Istočna alternativa je u biti hranila s novinama onu Zapadnu oficijelnu kulturu. Da li oni to priznaju ili ne to je druga stvar, ali na nama je da ih ubijedimo da bi oni bez nas bili ništa. Tako je i na drugim poljima, ne samo u umjetnosti. Oni uzimaju najbolje studente sa Istoka i uklapaju ih u svoj sistem.

Tako da je na nama da postanemo svjesni koliko smo u pravu. Mi kod sebe treba da uradimo neke stvari, ne da ih radimo samo njih. Jer je koncentracija moći uvijek opasna i to na svim nivoima. Monopol novca, koji može da kupi apsolutno sve, je opasan za nas, ne za njih.

Zato alternativa mora imati svoje centre. Moramo raditi na svojim državama, ne da se priključujemo i da im sve damo."

Dakle, alternativa u umjetnosti je možda jedan od ključnih načina za objašnjavanje vlastite autonomije... Izgleda da se ova scena, nekad vrlo živa i aktivna, sada se povukla, i preselila se u nacionalno pozorište?

"Radi se o svijesti države i o tome, šta vam je zaista potrebno. Sve poznate nacionalne kuće u svijetu su takve. Tamo rade najalternativniji i najmoderniji umjetnici. To se radi zbog umjetničkog uspjeha na festivalima i slično. To je fantastično ali i varljivo.

Ako nemate vlastite alternative, to onda nije to. Ti možeš da kupiš bilo koga, ali alternativna scena je važna za bilo koju umjetničku scenu. Nezavisna scena je uvijek bila bunotvna, a ovaj neolibaralni sistem to zna, i takve scene ne podržava."

Naslov komada “Jaja” ukazuje na široku simboliku koju ovaj pojam ima. Kako ste posmatrali ovaj pojam u procesu režiranja predstave, i da li ste ga uopšte tretirali?

"Sve smo tretirali sa aspekta žene. Tako da smo ova muška jaja, na neki način odstranili. Jaja znače puno stvari. Nismo se posebno bavili tim problemom, ne zato što nije bitan, već zato što nije važan za ovu postavku.

Iz ovih nekoliko priča, koncentrisali smo da ih obradimo kako pozorišno tako i glumački. Ja mislim da će publika uživati u dobrim ulogama 12 žena na sceni. Važnost je na ženama i o tome tekst i govori.

Preporučujemo za Vas