Po žalbi specijalnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala i porodica oštećenih, sjutra će u Apelacionom sudu Crne Gore biti održana sjednica vijeća na kojoj će se raspravljati o prvostepenoj presudi Višeg suda u Podgorici, kojom su devetorica pripadnika MUP-a Crne Gore oslobođeni optužbe za nezakonito preseljenje, odnosno deportaciju bosanskih izbjeglica Muslimana i Srba vlastima Republike Srpske u maju 1992. godine. Sudija izvjestilac u ovom predmetu je Zoran Smolović.
Specijalno vijeće sudije Milenke Žižić je krajem marta prošle godine oslobodilo optužene jer kao pripadnici MUP-a Crne Gore nisu bili pripadnici oružanih snaga SRJ, te se njihova djelatnost ne može prihvatiti kao da su kršili pravila međunarodnog prava.
Tom presudom oslobođeni su Boško M. Bojović, bivši šef SDB-a Crne Gore, Milisav Mića Marković, bivši pomoćnik ministra policije resora javne bezbjednosti, Radoje B. Radunović, bivši načelnik sektora SDB-a u Herceg Novom, Milorad M. Ivanović, bivši načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom, komandir stanice milicije u CB-u Herceg Novi Milorad D. Šljivančanin, načelnik SDB-a u Ulcinju Božidar J. Stojović, načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Lj. Glendža, službenik resora SDB-a u Herceg Novom Duško D. Bakrač i Branko Bujić, načelnik Centra bezbjednosti u Baru.
Oštećena Sejda Krdžalija je predložila da Apelacioni sud Crne Gore u postupku po žalbi preinači presudu Višeg suda, i da okrivljene oglasi krivim i osudi po zakonu. Ukoliko tako ne odluči, predložila je da ukine oslobađajuću presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje
Oštećena Sejda Krdžalija je predložila da Apelacioni sud Crne Gore u postupku po žalbi preinači presudu Višeg suda, i da okrivljene oglasi krivim i osudi po zakonu. Ukoliko tako ne odluči, predložila je da ukine oslobađajuću presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, prema žalbi Krdžalije je prvi zaključak da se radilo o oružanom sukobu između pripadnika naroda u BiH, koji nema karakter međunarodnog oružanog sukoba.
“Međutim, za ovaj zaključak prethodno nijesu navedene činjenice iz kojih bi takav zaključak proizilazio, osim pominjanja Dejtonskog sporazuma, koji ni u kom slučaju ne bi mogao poslužiti kao osnov takvog zaključivanja, s obzirom na to da je jedan od potpisnika tog sporazuma bio Slobodan Milošević, predsjednik Srbije, a drugi Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske. Činjenice koje bi na bilo koji način mogle podržati izvedeni zaključak nijesu navedene ni docnije u presudi. To znači da se radi o pogrešnom i svakako proizvoljnom utvrđivanju činjeničnog stanja.
Zbog toga je na ovaj način istovremeno ostvarena i bitna povreda odredaba krivičnog postupka, jer presuda nema razloga o ovoj odlučnoj činjenici. Očigledno je da je sudsko vijeće neopravdano odbilo da prihvati sve iskaze i druge izvedene dokaze u postupku koji se odnose na umiješanost pripadnika službe DB-a u ovu akciju, iako je na osnovu izvedenih dokaza pokazano ko je sve i u kojoj prilici bio obaviješten o ovoj akciji, pa je na taj način činjenično stanje u ovom dijelu ostalo neutvrđeno”, piše između ostalog u žalbi.
Bonus video:
