Snimljen je film “Mora ljubavi” mladog crnogorskog reditelja Đorđija Mirovića. Film je nedavno završen, a trenutno se nalazi u fazi pakovanja u finalni format. Mirović osim režije potpisuje scenario i produkciju. Kako je za “Vijesti” kazao, na ovom filmu radi od 2008. godine.
Glavne uloge tumače Nikola Vasiljević i Evgenija Eškina-Kovačević, a sporedne Branka Pujić, Mirko Vlahović i Mijat Radonjić.
"Snimanje je trajalo od 17. aprila do 7. maja 2010. godine sa ukupno 17 snimajućih dana. Zatim sam se angažovao oko prikupljanja neophodnih sredstava za postprodukciju. Neuspješno sam aplicirao na razne inostrane fondove ali sam i ostvario mnoge interesantne kontakte…
U trenutku kada sam pomislio da neću moći da skupim sredstva sa kojima bismo mogli da prebacimo materijal na neki od svjetskih standarda za bioskopsko prikazivanje, u pomoć je priskočilo Ministarstvo kulture Crne Gore. Direktni podsticaj i ohrabrenje koje smo dobili od ministra kulture Branislava Mićunovića omogućilo nam je da uđemo u fazu postprodukcije. Film je izmontiran za mjesec i po dana a obrada zvuka, dizajn zvuka i muzika je završena za tri mjeseca.
Zatim je uslijedila obrada slike, kolor korekcija… Film je završen i trenutno smo u fazi “sklapanja” filma a finalni medij će biti DCP (digital cinema package). Sve je ovo trebalo organizovati i kreativno ispratiti, što je prilično komplikovano i odvija se mnogo sporije od planiranog iz prostog razloga što su producent i režiser ista osoba.
Film je izmontirao Lazar Predojev kome je ovo sedmi ili osmi dugometražni igrani film. Nemanja Dabanović je direktor fotografije i “Mora ljubavi” je njegov prvi dugometražni igrani film (kao DP).
Gdje je sniman film “Mora ljubavi” i kojem žanru pripada?
"“Mora ljubavi” nije žanrovski definisan film, već autorski film i fotografija je morala ispratiti unutrašnje stanje junaka. Lokacije su birane kao odraz i refleksija vibracija, odnosno talasa koji su nastali ispod površine, unutar junaka, uzrokovani njihovim problemima i patnjama u samospoznaji preko more i ljubavi... Sve lokacije su na teritoriji opštine Budva od plaže Lučice do Mogrena a za sve pripreme, probe i razgovore oko lokacija, fotografije, svjetla, stila snimanja… smo utrošili sigurno dvije godine.
Nikola Vasiljević je diplomirao kod profesora Stjepanovića na Cetinju. Zajedno smo radili par kratkih filmova. U “Mori ljubavi” je ostvario svoju prvu glavnu ulogu na dugometražnom igranom filmu. Nikola je bio moj izbor ne zato što je željan uloga i rada na filmu, već što zna i umije da drži i kontroliše energiju u kadru i da joj dopusti da traje i traje.
Što biste izdvojili kao najvažniji segment filma, odnosno koja je veza vašeg filma sa Crnom Gorom i savremenom kinematografijom?
"Film je cjelina. Ja sam ta veza sa Crnom Gorom; a “savremena kinematografija” je širok pojam za kratak odgovor. Film je mehanizam ili organizam. Mehaničara imate mnogo, a autora malo u savremenoj kinematografiji".
Kakvu distribuciju očekujete kada su festivali u pitanju i da li imate u vidu i bioskope?
"Ako film bude zadovoljavao kriterijume selektora festivala, imaće festivalski život. Za bioskop ne znam. Ne znam koliko je bioskopska publika zainteresovana za mali, nepretenciozni autorski film.
Ne potcjenjujem publiku nego mislim da nas je Holivud izdresirao da nam je svaki film bez tuče, ubistava, pucnjave, psovki, jurnjave, drogiranja i slično – dosadan. Mora ljubavi je dosadan film".
Koliko je koštao Vaš film i u kojoj je mjeri Ministarstvo kulture pomoglo njegovu realizaciju?
"Film me je koštao mnogo. Mnogo živaca, psihofizičkog iscrpljivanja, stresnih situacija, unutrašnjih lomova i neprospavanih noći je potrošeno u realizaciji filma. Novac je neophodan, ali nije presudna stavka u realizaciji filma. Mislim da je Kopola bio u pravu kada je rekao da postoji samo jedan način kako se snimaju filmovi, a to je da ako želite da snimite – snimićete film. Ne znam kako prosto da odgovorim na vaše pitanje.
Kada svedem račune, moći ću da vam kažem konkretnu cifru ali sada okvirno mogu reći da je utrošeno barem 2-3 puta manje para nego što je uobičajeno i ustaljeno mišljenje koliko za naše uslove treba da košta film. Ja ništa ne mistifikujem, ali ne znam kako da sada objasnim u par rečenica ono što sam godinama učio od profesora Radivojevića. Mislim da je Mišo Radivojević ekspert i da može knjigu napisati o tome kako snimiti niskobudžetni film. Mnogo mu dugujem i mnogo sam naučio od njega. Na primjer, sve lokacije su nam bile u prečniku od nekoliko kilometara.
Danas niko ne može da vas spriječi da snimite film ako to želite. Ja takođe naglašavam pomoć ministarstva ne samo zbog sredstava koje su nam odobrili poslije snimanja, za postprodukciju, već zbog mojih kolega koji čekaju i čekaju a trebalo bi da znaju da nema odustajanja u radu na filmu i da mi ne znamo kada će ljudi pomoći. Film nastaje sam od sebe, a autor je tu da mu pomogne u rađanju. Osjećam se kao oni Čermakovi Crnogorci koji spasavaju, iznose nekud po dubokom snijegu slike. Oni ne znaju što nose i koja je vrijednost tih slika. Mislim da se ne bi ni bunili kada bi neko malo počistio snijeg ispred njih, ali da bi im svakako više značila riječ ohrabrenja.
Kada i gdje će biti premijera filma?
"Planiram da premijera bude na hercegnovskom festivalu".
Kako komentarišete “novi talas” crnogorskih filmova u proteklih nekoliko godina?
"Nemam komentar. Ne zato što nemam mišljenje, no zato što ne želim da se moj komentar protumači kao kritika. Ja sam na strani filma; pa samim tim i na strani starog i novog talasa crnogorskog filma".
Imamo direktore fotografije, samo ih treba pozvati
"Ja povremeno slušam izjave kako mi nemamo u Crnoj Gori kvalitetnog direktora fotografije - to jednostavno nije tačno! Zovite Odsjek filmske i TV kamere na bilo kojoj akademiji u Beogradu i dobićete siguran sam od svakog profesora po par imena.
Dok sam ja studirao bilo ih je na Akademiji umjetnosti troje iz Crne Gore. A vjerujte mi, kome je profesor bio Predrag Popović ili Radoslav Vladić taj je sigurno spreman da uđe u avanturu snimanja dugometražnog igranog filma.
Ovo govorim iz dva razloga. Prvi je što se u medijima dosta govori o usponu crnogorske kinematografije i pominju se uglavnom samo reditelji kao autori filma. Otkriću vam javnu tajnu – reditelj je ništa bez direktora fotografije u procesu rađanja filma. DP je prvi saradnik; on je na vašoj strani i vizuelno ispraća vašu ideju; on je čovjek kome vjerujete, u koga imate povjerenja ali on takođe ima i svoju viziju, svoje oko, i zato je dio autorske ekipe filma.
Dakle, teško će se razvijati crnogorska kinematografija bez domaćih direktora fotografije pa makar stotinu reditelja diplomiralo na Cetinju. To najiskrenije mislim. Uostalom, ako je Vadim Jusov daleko, pa ne može da nam kaže par riječi o svojoj saradnji sa Tarkovskim, možete u Podgoricu pitati doajena naše kinematografije Sava Jovanovića kako je i zašto radio sa Živkom Nikolićem i zašto je Živko u njega imao povjerenja i vjerovao mu kao autoru.
Ja sada mogu da vam nabrojim petoro mladih direktora fotografije iz Crne Gore za koje znam da su vrlo sposobni. Od njih su samo dvojica snimili po jedan dugometražni igrani film, koliko ja znam. Ovo govorim zbog kolega jer smo svi mi filmski radnici, a oni su se školovali i znaju odlično svoj posao da bi sada gledali ništa bolje (po meni u većini slučajeva i lošije) kolege iz regiona kako snimaju filmove u Crnoj Gori. Film je mehanizam ili organizam. Mehaničara imate mnogo, a autora malo u savremenoj kinematografiji.
Bonus video:
