On/ona zna najbolje, prezire druge i ne vjeruje im, uvijek mora da dominira i drži sve konce u rukama, očekuje nepobitnu poslušnost od svih nad kojima ima bilo kakvu moć.
Okrutnost, nasilje, laganje, zastrašivanje, pa čak i mučenje, tu nisu sredstva već cilj.
Je li to bolest? Nisu sigurni ni psihijatri.
Američki stručnjaci za ljudsku psihu uočili su problem sadističkog ponašanja, ali još uvijek nisu sigurni kako ga klasifikovati.
Kratko vrijeme su ga definisali kao poremećaj ponašanja, poput narcizma ili graničnog poremećaja ponašanja, ali to više nije slučaj.
Zašto su američki ljekari odustali od namjere da sadizam (ne misli se na seksualni) postane medicinska dijagnoza?
Želi potvrdu vrijednosti vlastite ličnosti, važnosti i snage putem nanošenja boli i dominacije nad drugima
Naime, iako su sadisti česti među kriminalcima, u opštoj populaciji su rijetka pojava.
Odustali su i zbog političkih razloga - straha da bi se dijagnoza mogla koristiti kao izgovor u sudskim slučajevima koji procesuiraju okrutno ponašanje.
Dr sc. Teodor Milon, penzionisani profesor s Harvard Medical School i University of Miami zalaže se da se sadističko ponašanje ipak sagleda kao psihološki poremećaj ličnosti.
Među stručnjacima nema apsolutne usuglašenosti, ali poremećaj se ipak i dalje proučava u istraživačke svrhe.
Okrutno, agresivno ponašanje koje često uključuje ponižavanje drugih (često pred publikom), prožima svakodnevno ponašanje neke osobe, a započinje u ranoj mladosti, može se imenovati terminom sadizam, piše Magazin.hr.
Tu nije riječ o seksualnom sadizmu, jer su istraživanja pokazala da se oni skloni seksualnom sadizmu rijetko upuštaju u sadističko ponašanje van seksualnog okruženja.
“Zanimljivo je da kod većine agresivnih ponašanja cilj nije da se nanese bol ili povrijedi neko drugi. Njihov cilj je jednostavan - ostvarivanje željenog, a nasilje je tek sredstvo. Suprotno od toga, sadistima je najvažnije nanošenje bola i produžavanje agonije kod drugog”, objašnjava dr Džordž Simon, autor knjige Character Disturbance.
Za one koji “boluju” od sadizma tipična su neka ili sva sljedeća ponašanja:1. Želi dominaciju u bilo kojem odnosu - i za to koristi nasilje i fizičku okrutnost (ovdje nije riječ o nasilnicima koji udare nekog da bi ukrali - njima je cilj dobit, dok je sadistima važna dominacija).
2. Ponižavanje ljudi u prisutnosti drugih.
3. Prema osobama koje su pod njegovom/njenom kontrolom se ponaša izuzetno strogo.
4. Zabavlja ga ili uživa u psihološkoj ili fizičkoj patnji drugih (uključujući i životinje).
5. Laže, jer želi da naškodi ili nanese bol drugima (ne samo da bi postigao/la neki cilj).
Okrutnost, nasilje, laganje, zastrašivanje, pa čak i mučenje, tu nisu sredstva već cilj.
7. Ograničava autonomiju osoba s kojima je u bliskoj vezi (npr. - bračnog partnera, dijete ili saradnika ne ispušta iz vida)
8. Fascinira ga nasilje, oružje, povređivanje i mučenje.
9. Duboko prezire ljude i ima manjak ili nedostatak suosjećanja.
10. Čvrsta samodisciplina, sklonost radoholičarstvu, nepodnošenje dosade, potreba za uvođenjem reda u navodni haos, nesposobnost opuštanja.
Četiri glavna motiva koji podstiču sadističko ponašanje
1. Želi moć i kontrolu.
2. Žudi za dominacijom.
3. Želi imati uticaja na živote drugih.
4. Želi potvrdu vrijednosti vlastite ličnosti, važnosti i snage putem nanošenja boli i dominacije nad drugima.
Galerija
Bonus video:
