MIRKO ILIĆ

Parohijalizam osuđuje pojedinca

Čime god da se bavio Ilić - bio autor stripa, ilustrator, grafički dizajner i art direktor – kao od šale je pomjerao zacrtane granice
131 pregleda 0 komentar(a)
Mirko Ilić, Foto: B92.net
Mirko Ilić, Foto: B92.net
Ažurirano: 11.12.2011. 10:50h

Svjetski poznat grafički dizajner Mirko Ilić, ovih dana boravio je u crnogorskoj prijestonici kulture i umjetnosti – na Cetinju, i tako gradu pod Lovćenom, makar nakratko pokazao i dočarao malo svog nevjerovatnog talenta.

Za Mirka Ilića, ljudi koji ga poznaju, kažu da je prije i poslije svega zanimljiva ličnost. Čime god da se bavio – bio je autor stripa, ilustrator, grafički dizajner i art direktor – kao od šale je pomjerao zacrtane granice.

Vjerovatno zato što je svoj posao oduvijek shvatao kao igru. I mada je njegovo ime postalo marka za sebe, ne odaje utisak sujetnog tipa, dok na pozornici Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” priča o svom životu sa cetinjskom publikom.

"Sebe nikad ne shvatam ozbiljno, već samo svoj rad - rekao je o sebi Ilić, koji je svoje prve radove objavio već sa 18, 19 godina. Ubrzo je postao stalni saradnik Studentskog lista, Starta, Pitanja.

Uređivao je strip-rubriku Poleta, osnovao strip-grupu Novi kvadrat, tri godine zaredom smišljao naslovne strane za zagrebački nedeljnik Danas.

Vrijeme nije dalo da se ponaša lagodno

Sarađivao je sa italijanskom Panoramom, radio filmske i pozorišne plakate širom Evrope. A onda je otišao za Ameriku, jer je, kako je rekao “bio umoran od svoje zemlje u kojoj se spremalo zlo, a nije želio ni da ostane u Evropi, gdje parohijalni duh znači da je pojedinac iz jedne sredine uvijek osuđen da bude stranac u nekoj drugoj”. Neko iz publike, dobacio mu je da je imao sreće što je otišao u Ameriku.

"Imao sam skoro 40 godina kada sam otišao u Ameriku, tako da mi vrijeme jednostavno nije dozvoljavalo da se ponašam lagodno.

Sa sobom sam ponio sve moje radove, jedno veliko breme mog stvaralaštva, kako bih pokazao ljudima šta sam radio do tada. I zato, ne bih rekao da sam jednostavno imao sreće.

Ne, to je bio produkt mog rada… I samo rada" objasnio je Ilić. On dodaje da je danas svakako drugačija situacija, i “da sebi sada može priuštiti neke lagodnosti, tipa da ne radi vikendom”.

Poslije samo nedjelju dana boravka u Njujorku, dobio je naslovnu stranu magazina “Time”. Zatim postaje, art direktor “Time”, a nakon toga radi i kao art direktor “New York Timesa”.

Milton radi i za tepihe, jer je normalan

Danas već godinama živi u Njujorku, gdje je vlasnik “Mirko Ilić Corp”, studija za grafički dizajn, 3-D i kompjutersku grafiku i filmske špice. Među njegovim klijentima su, pored ostalih, “Washington Post”, “Wall Street Yournal”, “Sony Music”, “Nike”, “Warner Bross”. Ipak, publiku je najviše interesovalo njegovo poznanstvo sa, može se reći, svjetski najpoznatijim grafičkim dizajnerom - Miltonom Glejzerom.

"Kako sam se upoznao sa Miltonom? Tako što sam jednog dana pokucao na vrata i pokazao svoje radove. A on, kao svi veliki ljudi, dao mi je preporuke kome treba da se obratim i šta da radim.

Ja u suštini nikada nijesam radio za njega. Naši poslovi su se samo kasnije isprepeletali" kaže Ilić. On nastavlja da priča o Miltonu, koji danas ima 92 godine, i koji je za njega i dalje najveće ime dizajna.

"On je nevjerovatan čovjek. Na ovim prostorima, ljudi njegovog renomea “pazili bi se” da im neko da savjet, sugestiju. On ne. Nas dvojica živimo u istoj zgradi, on na prvom, ja na četvrtom spratu.

Često zna da me pozove i da mi pokaže neke radove, i pita me za mišljenje. Tako sam mu jednom prilikom za jedan rad kazao da mi se ne dopada, jer se vidi da je na njemu dugo radio i da se mučio. Kasnije taj rad nije uvrstio u svoju izložbu. Sad ne znam da li je to bilo zbog mog mišljenja, ili zato što se taj rad nije dopao ni njegovoj ženi" priča kroz smijeh Ilić.

On dodaje, da se jednostavno Miltonu dopada zato što nema dlake na jeziku.

"On je jedan običan čovjek, i jedna veličina u isto vrijeme. Jednostavno nije ni nalik ljdima sa naših prostora koji boluju da se prikažu većim i važnijim nego što jesu. Recimo, neko od njega traži dam u napravi logo.

On izvadi iz džepa zgužvani papir i počne da crta. I to je to. Kod nas bi ljudi predstavili da se radi o poslu za koji su potrebni dani - priča Ilić. Koliko je Milton, običan i velik, Ilić ilustruje podatkom da trenutno radi na dizajnu tepiha.

"Za njega to nije ništa strašno. Neko je došao i pitao ga da uradi dizajn za tepihe. On je izvadio svoje radove, i kazao da bi bili odlični za tepihe" kaže Ilić.

Izložba Miltona Glejzera

Ilić je tokom boravka na Cetinju, održao i stručno predavanje za studente sa Likovne akademije na Cetinju. Niame, uz podršku Američke ambasade u Crnoj Gori, Narodni muzej Crne Gore i Fakultet likovnih umjetnosti, predstavili su projekat “3 in 1” – Penguin – Glaser – Mirko Ilić.

Osim predavanja Ilića, projekat je sadržao i prikazivanje filma o Miltonu Glejzeru – inače jednom od utemeljivača revolucionarnog “Pušpin” studija u Njujorku kao i jednom od osnivača “New York Magazine” i kompanije za dizajn publikacija WBMG.

Galerija Fakulteta likovnih umjetnosti „42°“ priredila je izložbu „Crtanje i mišljenje“ Miltona Glejzera, stvaraoca brojnih plakata, printova knjiga, muzičkih omota i oglasa koji su bili eksponati mnogih umjetničkih izložbi širom svijeta.

Posjetioci programa imali su priliku da pogledaju i izložbu „Penguin 75“, u galeriji „Atelje Dado“. Riječ je o knjižnim koricama koje je povodom 75. godišnjice kompanije “Penguin Books”, izabrao njen dugogodišnji umjetnički direktor Pol Bakli, a koje su kao najbolje, prošle godine objavljene u knjizi „Penguin 75“.

Dizajneri rade za novac ili za slavu

Ilić je osim po svom dizajnu, poznat i po veoma zanimljivim i intrigatnim stavovima o nekim stvarima. Tako, recimo, za dizajn, profesiju kojom se bavi kaže da je “druga najstarija profesija na svijetu”.

"Jedan od prvih dizajna bio je crtež na zidu, u špiljama, koji je u stvari bio grafikon: ‘mi ih opkolimo, pa strelicama pucamo tu, pa ih onda ulovimo i pojedemo'. To znači da je dizajn druga najstarija profesija na svijetu.

Svi znamo šta je prva najstarija profesija, pa moramo biti pažljivi jer su granice dosta pomaknute - smatra Ilić. Ili, kada govori o slavi, novcu, Ilić kaže da postoje dvije grupe ljudi koji rade dizajn – oni koji rade za novac i oni koji rade za slavu.

"Nekolicina naivnih misli da se te dvije strane mogu spojiti. Ja sam od onih koji rade za slavu. Novac mi se, na sreću, desio. Ali na Zapadu se vrlo malo može raditi, a da vam se novac ne desi.

Ne možete biti dobri, a da vam se novac ne desi... Najbolji ljubavnik, najbolji lopov, vodoinstalater – bilo šta da ste – novac vam se može desiti. Nažalost – sjećam se ove sredine ovdje – najbolji glumci, pisci, slikari, nisu imali ni za kafu. To je prilično nezdrava situacija", rekao je Ilić.

Preporučujemo za Vas