Cinično kretanje od slike do slike

Popović je suštinski veoma osobena i poetizirana ličnost, koja duboko iz nutrine, iz oniričnih plima i osjeka, permanentno crpi supstencijalne niti za svoja vibrantna ostvarenja
178 pregleda 0 komentar(a)
Miki Popović, Foto: Luka Zeković
Miki Popović, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 25.10.2011. 15:13h

Centar savremene umjetnosti Crne Gore, sredinom oktobra ove godine, priredio je u galeriji "Centar" u Podgorici, samostalnu izložbu najnovijih likovnih ostvarenja crnogorskog umjetnika Miloša Mikija Popovića (Titograd, 1972).

U atraktivnom izložbenom prostora u centru grada, prezentirano je dvadeset sedam radova galerijskog formata, od čega devetnaest slika ostvarenih akrilikom na platnu i lesonitu, te osam crteža realizovanih perom i olovkom na papiru, a koji su nastali u posljednje dvije godine.

Kada se detaljnije sagledaju izloženi eksplikati, uočava se da Popović dosljedno slijedi uspostavljenu konceptnu paradigmatiku i vlastite mentalno-likovne tokove. Zapravo, Popović je i dalje u inspirativnoj potki neraskidivo vezan za tekstualnost, literarnost, iskaznost i specifičan verbalitet, pri čemu se očituje istančani osjećaj za grotesknost, humoričnost, pa i suzdržani cinizam.

To je svakako bjelodano iz neposrednog naslova izložbe, "I to je to...", a osobito kada se anaticipiraju neki od naziva njegovih ostvarenja, "Čupava rakija", "Mačak u čizmama", "Oni dolaze", "U prolazu".

On odbija da stvara u ciklusima, već se kreće od slike do slike, supstituišući pojedinačno, personalizirane i zasebne vizuelne senzacije. Međutim, već fundiran i prepoznatljiv način stilske interpretacije i specifičan likovni vokabular, ipak virtuelno povezuje sve njegove eksplikate u relativno jedinstvene i kompatibilne cijeline.

Popović je suštinski veoma osobena i poetizirana ličnost, koja duboko iz nutrine, iz oniričnih plima i osjeka, permanentno crpi supstencijalne niti za svoja vibrantna ostvarenja.

Kolorit na njegovim djelima naprosto egzistira kao podsvjesno sublimiran i naprosto proizašao iz umjetnikovog genetsko-kodnog dijapazona

Svakako, nezaobilazno je njegovo stasanje u novom dobu, uz mnoštvo stripova, čudesnih animacija, fantastičnih filmova, osebujne literature, naglašenoritmalne muzike, svakovrsnih televizijskih programa, kompjutera, mobilne telefonije.

Upravo iz tog veoma savremenog i urbanog okruženja, izrastala je i formirala se njegova inovantna likovna stvarnost. Ukupno njegovo likovno stvaralaštvo temelji se na ortačkim postulatima, a crtež je zasigurno supstencijalna premisa, kojom on prevashodno kreativno artikuliše svoje sadržajno-onirične vizije.

Figuralno-lineraističke arabeske, kompozicijski formiraju plošno stripovsko ustrojstvo, a u narednim nadahnućima, javlja se bogata ornamentalnost, mnoštvo znakova i simbola.

Kada se dublje analiziraju njegova i crtačka i slikarska ostvarenja, uočava se da ona nude mnoštvo senzibilnih asocijacija i u krajnjoj instanci bezbroj vrlo zagonetnih ishodišta.

Izrazita maštovitost i naglašena iskaznost njegovih eksplikata, upućuju ne samo na puku i jednostavnu vizuelizaciju, već i na duboko i multiplikacijsko promišljanje pretpostavljenih situacija. Stiče se utisak da iako specifična te prilično opora hromatika, nema posebno bitnog uticaja za Popovićevo likovno stvaralaštvo.

Prezentirani crtački radovi ne posjeduju snagu slikarskih ostvarenja, već su to opušteni kroki zapisi rađeni u časovima dokolice i relaksacije

Kolorit na njegovim djelima naprosto egzistira kao podsvjesno sublimiran i naprosto proizašao iz umjetnikovog genetsko-kodnog dijapazona. No, u neposrednoj likovnoj egzekuciji, leži čini se sva suštastvenost njegove pitoreskne osobenosti, zapravo mnoštvo poentilističkih štafaža, sitnih i krupnijih tački, pravih i zakošenih linija, mreža, ukrsnica i paralelizama, čini osnovno bogatstvo njegovog ozračja.

Takođe, on ne insistira na pastuoznosti i reljefnosti, njegova hromatska materija nanesena je pretežno tanjim četkama, lazumo i slojevito, površina je relativno glatka i posna, a vizuelno se doima vrlo taktilnom.

I pored nekih perspektivnih crtačko enterijernih sugestija, dubinska prostornost je potpuno suspregnuta i sve se dešava u prednjem planu. Želeći da proširi polje dejstva, Popović slikarski interveniše na pasparturama i opšivnim lajsnama, čime ramovi neposredno postaju integralni dio eksplikata.

Prezentirani crtački radovi ne posjeduju snagu slikarskih ostvarenja, već su to opušteni kroki zapisi rađeni u časovima dokolice i relaksacije na raznovrsnim papirima, listovima istrgnutim iz bloka, sportskim tiketima, kovertama, a moguće je da neki, posebno oni kolorisani, predstavljaju predloške za pojedina slikarska djela.

I ovom recentnom, veoma uspjelom eksplikacijom, Popović je eksplicite potvrdio vlastite likovne potencijale, koji ga zasigurno usmjeravaju ka središtu crnogorske modeme.

Bonus video: