Premijera nove predstave u Herceg Novom: Ima li ovdje normalnih

U fokusu drame su pokušaji bračnog para u krizi da prihvate homoseksualnost svog sina i da izadju iz ćorsokaka u koji je zapao njihov brak
0 komentar(a)
Ažurirano: 20.10.2011. 15:16h

Drama “Ima li ovdje normalnih” autora Sema Bobrika i Rona Klarka u režiji Slađane Vujović biće premijerno izvedena u petak u Dvorani Park, a pretpremijerno u petak u Domu culture u Bijeloj.

Nova predstava rezultat je saradnje Teatra plus i Hercegnovskog pozorišta .

Ova komedija o porodici iz malog mjesta, koja ni po čemu nije prosječna, napisana je 1970. godine, a Vujović ju je, sa članovima glumačkog ansambla, adaptirala u priču o nama na Balkanu, u XXI vijeku. Drama počinje očevom posjetom sinu kojeg nalazi u ‘kompromitujućoj’ vezi; a nastavlja se urnebesnom komedijom o dvostrukom moralu, apsurdnim normama, iznevjerenim očekivanjima, našim iluzijama i samoobmanama o tome šta su i kakvi treba da budu porodica, brak i ljubav - ali sa srećnim, slatko–gorkim završetkom.

"Ova priča je našla mene, a ne ja nju", rekla je rediteljka Slađana Vujović.

Ona je kazala da je tekst godinama čekao na iščitavanje od kada ga je glumac Milan Gutović dao Teatru plus , a onda njoj predložen.

U fokusu drame su pokušaji bračnog para u krizi da prihvate homoseksualnost svog sina i da izadju iz ćorsokaka u koji je zapao njihov brak.

"Riječ je o paru koji se ni u čemu ne slaže osim u neodobravanju postupaka njihovog sina", objašnjava Vujović.

Ona ističe da se ovom komedijom Hercegnovsko pozorište vraća tom žanru koji je dugo njegovao i za takve predstave dobijalo nagrade širom bivše Jugoslavije.

Originalni tekst je premijerno prikazan u Njujorku februara 1970.godine i prvi je pozorišni komad u svijetu koji se temom homoseksualnošću bavi na otvoren, neopterećen i duhovit način. Po istom tekstu snimljen je i film.

U predstavi igraju Zoran Trojanović, Danilo Babović, Lazar Petrović, Lidija Petrone i Slađana Vujović. Scenu potpisuje Živko Peulić Kvale, kostim Vesna Vukićević, grafičku obradu Vojislav Kilibarda, a ton i svijetlo Pero Dubanek.

Bonus video: