RT Ratislava

Kad doživite da žiri javno obrazlaže odluku

Još uvijek ne mogu da vjerujem da se desilo to što se desilo javna diskusija, čovječe! još uvijek se nisam osvijestio do kraja i nadam se da je ovdje riječ o presedanu
0 komentar(a)
Ažurirano: 27.03.2019. 14:59h

Prošlih desetak dana su bili bremeniti, što se ono kaže, važnim događajima i to istorijski važnim događajima vezanim upravo za arhitekturu, svima nama najdražu umjetnost, tj. tehničku disciplinu.

Prvi događaj je, slobodno mogu da kažem, prevazišao uskocrnogorske okvire mada neki od drugarica i drugara još uvijek nisu svjesni te činjenice, bojim se.

Veče profesora, urbaniste, arhitekte i teoretičara arhitekture, te grafičara i slikara, pokojnog Ranka Radovića održano je u Danilovgradu, u svečanoj sali Skupštine opštine, u četvrtak, 6. oktobra u organizaciji Matice crnogorske i Saveza arhitekata Cme Gore.

Pozivnica nije bila oficijelno upućena na email adresu Nezavisnog dnevnika Vijesti, čak sam u jednom trenutku pomislio da je riječ o skupu zatvorenom za javnost odjurio sam u Danilovgrad, starim putem, pored zelene rijeke Zete.

Učinio sam to dijelom iz pijeteta prema profesoru Radoviću kojega sam imao prilike da slušam više puta, ali samo jednom na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, gdje je bio do kraja u svom elementu, i to mračne 1991. godine, neposredno pred njegov odlazak u Finsku i, ispostaviće se, sa beogradskog fakulteta dijelom zbog najavljenog predavanja Ljiljane Blagojević istoričarke i teoretičarke savremene arhitekture i umjetnosti sa Arhitektonskog fakulteta u Beogradu dodao bih: vodeće istoričarke i teoretičarke savremene arhitekture i umjetnosti u regionu, čije reference znatno odskaču od referenci ostalih regionalnih stručnjaka sa polja istorije i teorije savremene arhitekture na temu: "Ranko Radović: profesor, urbanist, arhitekt i teoretičar arhitekture", a dijelom, moram priznati, i zbog one nevjerovatne stambene zgrade kod skretanja za Spuž koju ne propuštam da ovjerim, kad god sam u prilici, tj. kad me put nanese na te strane.

Profesorka Blagojević je te večeri u Danilovgradu zapravo pročitala svoj tekst, pomenutog naslova. Slijedi, ilustracije radi, jedan kratak insert iz tog teksta koji sam, u integralnoj verziji, snimio na diktafonu, istorije radi:

Iste godine, 1966, u časopisu Arhitektura i urbanizam, predstavljen je i Radovićev projekt za Memorijalnu kuću na Tjentištu, posvećenu bici na Sutjesci. Zbog svog veoma specifičnog arhitektonskog karaktera, koji je u posebnom, sinergičkom sadejstvu sa freskama Krsta Hegedušića u enterijeru. Memorijama kuća na Tjentištu predstavlja jedan od najintrigantnijih memorijala posvećenih Dragom svjetskom ratu, na području bivše Jugoslavije.

On je tada bio mlad, tridesetjednogodišnji arhitekt, kada je u tekstu o projektu Memorijalne kuće postavio jedan duboko promišljen, univerzalni stav o arhitekturi.

Koncipirana kroz svesno preispitivanje modernističke paradigme, u odnosu na prirodu, prirodno okruženje i kulturnoistorijski kontekst, kuću karakteriše betonska konstrukcija, koja je modema u konstrukciji, kompoziciji i formi.

Istovremeno, to je jedna višestruko kodirana arhitektura. Od sređenosti u duhu japanske estetike i privilegovanja taktilnosti prirodnog materijala betona, do reference na vernakulamu arhitektura brvnara iz regiona, i modernog transpotovanja regionalne tradicije u duhu finske arhitektonske paradigme, ali i prisutne reference na epohu prosvetiteljstva i Markanplan Ložijeovog (MarcAntoine Laugier) koncepta primitivne kolibe, o kojoj je veoma često govorio na svojim predavanjima.

Radović veoma svesno konstruiše ovu složenost u ovom objektu, svom prvom realizovanom delu, i na samom početku svoje karijere.

On je tada bio mlad, tridesetjednogodišnji arhitekt, kada je u tekstu o projektu Memorijalne kuće postavio jedan duboko promišljen, univerzalni stav o arhitekturi.

Citiram:

Nije mogao mimoići onaj autentični duh podneblja, inspiracija etičkim i materijalnim suštastvima sveta surovosti i čistote. Nacionalno.

Ako se ne varam a kladio bih se da se ne varam tekst profesorke Blagojević je prvi ozbiljan, dakle akademski tekst o čitavom nizu izuzetno važnih aspekata djelovanja profesora Radovića i neizmjerno me stoga raduje što će taj tekst, ako je vjerovati najavama, biti uskoro objavljen od strane Matice crnogorske pa ćemo svi mi, kojima je stvaralaštvo Ranka Radovića na srcu, biti u prilici da ga temeljito isčitavamo.

Profesora Radovića sam, kao što rekoh, slušao samo jednom na beogradskom Arhitektonskom fakultetu tema predavanja su bili Bule i Ledu (ClaudeNicolas Ledoux & EtienneLouis Boullee), predstavnici tzv. francuskog revolucionarnog/vizionarskog neoklasicizma ali me tom prilikom, dok sam slušao ali i gledao nešto što se graničilo sa svojevrsnim performansom - gotovo u formi standup komedije - s pikovima koji su se odnosili na eksplicitno-lascivne konotacije vezane za Leduovu Ikemu (Oikema) jednom za svagda udario taj njegov, radovićevski, neponovljivi duh - koji se, prije svega i iz ove perspektive, ogledao u njegovoj potrebi da izravno transcendira arhitektura, kao sveobuhvatnu ljudsku djelatnost. Tekst profesorke Blagojević je draga strana te medalje, ako se razumijemo- ali o tome nakon što tekst bude objavljen.

OK toliko o danilovgradskoj epizodi.

Dragi događaj, neizmjerno važan u kontekstu emancipacije crnogorske arhitektonske scene, bilo je otvaranje izložbe svih radova naglašavam: svih radova sa međunarodnog, opšteg, jednostepenog i anonimnog Konkursa za idejno arhitektonskourbanističko rješenje objekata hotelsko turističke djelatnosti u zahvatu Državne studije lokacije "Stari grad Ulcinj", sektor 63.

Tema konkursa je, podsjećam, bio hotelski kompleks na rtu Ratislava, na mjestu nekadašnjeg hotela Jadran, srušenog nakon zemljotresa koji je pogodio Cmu Gora 1979. godine.

Tema konkursa je, podsjećam, bio hotelski kompleks na rtu Ratislava, na mjestu nekadašnjeg hotela Jadran, srušenog nakon zemljotresa koji je pogodio Cmu Gora 1979. godine.

Samo otvaranje izložbe i ne bi bila neka epohalna vijest da prvi put u posljednjih 9 i kusur godina, koliko pratim dešavanja na CG arhitektonskoj sceni nakon otvaranja izložbe nije organizovana i javna diskusija povodom konkursa i to u prisustvu žirija, svih autora nagrađenih radova i nekohcine autora nenagrađenih radova, i naravno ljudi iz struke, te građanstva što jeste, složićete se nadam se, epohalna vijest.

I što da vam kažem profesor Dimitrije Mita Mladenović, predsjednik žirija. te članovi žirija: Sanja Mitrović Lješković, Sahret Hajdarpašić, Dragan Marković i Budislava Kuč kao i gospodin Novak Durutović, ovlašteni zastupnik njemačkocrnogorskog konzorcijuma "Star of Montenegro", konzorcijuma koji već 12 godina pokušava da počne gradnju hotelskog kompleksa najviše kategorije na rtu Ratislava javno su naglašavam: javno! istupili u odbranu svoje odluke o konkursnim nagradama.

Nakon diskusije, svim prisutnima je, nadam se, bilo jasno da je žiri presudio nepristrasno, uzimajući u obzir izuzetno složene inpute te da je odluka o nagradama donijeta nakon temeljito, pažljivo i svestrano sprovedenih analiza svakog od predloga redom.

Diskusije ovoga tipa su, ukratko, nezaobilazna institucija kruna ako hoćete procesa rješavanja urbanističkoarhitektonskih problema putem organizovanja konkursa.

Još uvijek ne mogu da vjerujem da se desilo to što se desilo javna diskusija, čovječe! još uvijek se nisam osvijestio do kraja i nadam se da je ovdje riječ o presedanu koji i te kako obavezuje sve organizatore budućih urbanističkoarhitektonskih konkursa na teritoriji Cme Gore kao i sve buduće žirije.

Diskusije ovoga tipa su, ukratko, nezaobilazna institucija kruna ako hoćete procesa rješavanja urbanističkoarhitektonskih problema putem organizovanja konkursa.

"Svi ljudi sve znaju", kako reče gospodin Durutović.

Da ne pominjem da sam od Igora Vujačića, sekretara žirija, bez ikakvih problema dobio sve konkursne radove, u integralnoj verziji tako da će na ovom mjestu da uslijede, čim se osvijestim, analize nekih od tih radova posebno prvonagrađenog.

U međuvremenu sam, direktno od autora, dobio i integralnu verziju jednog od nenagrađenih radova sa cetinjskog konkursa za Trg umjetnika autori su jedna mlada arhitektica i jedan mladi arhitekt i što da vam kažem taj rad je tačno ono što sam imao na umu prošle nedjelje, kad sam napisao onih par rečenica o rekonstrukciji pomenutog trga.

Ovaj rad izvrsno fukcioniše upravo u najvažnijem segmentu u preciznom sagledavanju realnog stanja u našoj prijestonici ali o tome više riječi u sljedećem broju.