ARHITEKTURA

Duh Cetinja mogu oživjeti samo Cetinjani

Jasno je da učesnici konkursa za urbanističko uređenje Trga umjetnika, redom, ne žele da vide ovo današnje Cetinje, a kamoli staro, kraljevsko Cetinje
0 komentar(a)
Ažurirano: 27.03.2019. 14:50h

Calvin: Somewhere in Communist Russia I'll bet there's a little boy who has never known anything but censorship and oppression. But maybe he's heard of America, and he dreams of living in this land of freedom and opportunity! Someday, I'd like to meet that little boy...and tell him the awful TRUTH ABOUT THIS PLACE!!

Calvin's Dad: Calvin, be quiet and eat the stupid lima beans.

Bill Watterson, Calvin & Hobbes

Česovi je to Trg umjetnika?

Evo ih nove sličice - ura! - još sličica - još sličica u tankoj rezoluciji - previše tankoj da bi poslužile kao ilustracije uz ovaj tekst, nažalost, pa vam predlažem da iz ovih stopa odete na zvaničnu Internet stranicu Cetinja - Prijestonice Crne Gore (The Old Royal Capital of Montenegro) - i da tamo pogledate te pobjedničke renderinge - renderingčiće - sa "Konkursa za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja rekonstrukcije Trga umjetnika, sa svim pratećim sadržajima, na Cetinju".

U međuvremenu je, dakle, žiriran i taj mali, nacionalni cetinjski konkurs (prva nagrada 3.000 eura, druga 1.500, treća 500 - ravnopravno podijeljena između dva rada - po 250) - i što da vam kažem... grdni ste gladni, grdni ste žedni, niste se kupali mjesec dana, nemate poštene gaće a kamoli što drugo - cipele da ne pominjemo - pa vam padne s neba 20 eurića - a vi pravac kod Kineza u radnju, pa kupite novi tepih - kineski, sintetički tepih - ali nov novcat... tako nekako ja vidim čitavu tu rabotu oko ovoga konkursa i uopšte oko ideje o uljepšavanju staroga, svima nama najdražega Cetinja.

Česovi je to Trg umjetnika?

Česovija umjetnika? - da nije umjetnika što umiju da sastave od prvoga do prvoga o dva eura?

Što se tiče izložbe konkursnih radova i pripadajuće joj javne debate - koja u civilizovanim društvima u pravilu prati otvaranja izložbi ovoga tipa - o tome nema ni pomena

Nemojte me pogrešno shvatiti, molim vas, nema ničega lošeg u maštanju o novom novcatom izdanju Trga umjetnika na Cetinju - ali bi, čini mi se, ipak trebalo ići redom: prvo da se digne privreda - prvo to, definitivno, da se zaposle ljudi, da se oformi ekonomska baza - pa da se sredi vodovod, pa struja, pa autobuska stanica - ono nije autobuska stanica, ono je ruglo koje ne dolikuje jednoj prijestonici, morate se složiti - pa fasade, pa energetska efikasnost, pa tek onda da se sređuje trg, ako nešto pretekne...

Opet, ako vas opaka sudbina baci u onu rupu iza kontejnera - pa vas onaj dasa odozgo, isti dasa koji vas je bacio u tu rupu - časti rosnom kriglom piva, iz nekih samo njemu znanih razloga, putevi gospodnji su nadasve misteriozni - onda treba nazdraviti, treba je popiti, tu kriglu piva - i to sa užitkom - jer ako je ne popijete, ako pomislite da vam ne treba ni ta prokleta krigla piva tamo u toj crnoj rupi iza kontejnera, ako ne umijete da uživate u toj krigli - onda vam nema spasa - u suštini, poklonima bilo kakve vrste se ne gleda u zube - ako vam poklanjaju rekonstrukciju trga - onda je to baš to - daj što daš.

Moram da primijetim, prije nego što pređem na stvar, da se među članovima žirija, pored gospodina Aleksandra Bogdanovića u funkciji predsjednika žirija - inače gradonačelnika Prijestonice Cetinja, ako niste znali - pojavljuje i Ana Nikolić - zamjenica gradonačelnika Prijestonice Cetinje.

Imali smo, dakle, i gradonačelnika i zamjenicu gradonačelnika u žiriju - zlu ne trebalo - moglo se lako desiti da na dan žiriranja prezauzeti gradonačelnik bude opravdano odsutan - i što onda? - ništa, uskače vicegradonačelnica - u toj varijanti, dakle, uskače zamjenica.

Možda nisu naučili da sagledavaju probleme u korijenu, dakle sveobuhvatno - možda nemaju kompletnu sliku

Što se tiče izložbe konkursnih radova i pripadajuće joj javne debate - koja u civilizovanim društvima u pravilu prati otvaranja izložbi ovoga tipa - o tome nema ni pomena na Internet stranici Prijestonice. Hoće li biti izložbe - ostaje da se vidi.

Dobro bi bilo da bude izložbe - ako li je pak ne bude, ako nije predviđena - trebalo bi barem okačiti obrazloženje žirija o dodjeli nagrada i sve konkursne radove redom - kompletne radove, naravno, u jakoj rezoluciji - na pomenutu stranicu - pa da mi malo temeljitije to proanaliziramo - onako u slobodnom vremenu.

Ovako, neki opšti utisak o nagrađenim radovima bi bio da su svi, redom, vrlo profesionalno prezentovani - za razliku od projekta rekonstrukcije susjednog Dvorskog traga, autora gospodina Svetislava Popovića.

Takođe, jasno je da učesnici konkursa, redom, ne žele da vide ovo današnje Cetinje, a kamoli staro, kraljevsko Cetinje, ono sa požutjelih fotografija i razglednica - i da žude za novim, novcatim, evropskim Cetinjem - ma što to značilo.

Čini mi se, u to ime, da su drugari prebacili - da su preprojektovali, predizajnirali, za par nijansi - ako se razumijemo. Kao da još uvijek nisu svjesni da su zlatna vremena za nama - da je velika, raskalašna, ruska žurka završena - odavno - a da nije ni dotakla Cetinje.

Ne mogu a da ne primijetim, takođe, da se na gotovo svim nagrađenim radovima pojavljuje vaskrsla varijanta Lokande - tj. Grand hotela

OK - moguće je i da su drugari samo pozitivni - da iskreno vjeruju da jedan evropski trg na Cetinju može da pomjeri stvari - mada mi se čini da nije to u pitanju. Sazrela je, jednostavno, nova generacija crnogorskih arhitekata - Radovićevih (Goran Radović - dekan Arhitektonskog fakulteta u Podgorici) dobrodušnih i dobronamjernih đaka - koji jedva čekaju da pokažu što su naučili u školici.

Možda nisu naučili da sagledavaju probleme u korijenu, dakle sveobuhvatno - možda nemaju kompletnu sliku, možda ih niko nije naučio da traže kompletnu sliku - ali su barem naučili da crtaju - to im se mora priznati.

A možda su čuli priče o silnoj energiji koju su generisala Cetinjska bijenala, tamo negdje devedesetih godina prošlog vijeka, pa je čitava stvar otišla u pravcu revitalizacije te plemenite enegrije.

Drugonagrađeno konkursno rješenje - rad Ivana Miloševića - najviše vuče na tu stranu, čini mi se.

Kad već pomenuh to rješenje, dodao bih da je - ovako na prvu loptu - bolje od prvonagrađenog. Lakše je, čistije - i što je posebno važno - logičnije - i to osjetno. Zamislite da je neko prosuo nekoliko stotina hiljada litara mlijeka na Trg umjetnika - pa da se to mlijeko zaledilo - tako mi to izgleda.

Mnogo je dobro to rješenje - i mnogo bijelo. Ta polja obojena različitim nijansama plave su pretjerivanje, ako mene pitate, mada nisu agresivna - ali je zato ideja da se ispod pojedinih polja postavi neon - izvanredna - i uopšte, Milošević je ponudio par izvrsnih rješenja - najbolje je, na primjer, riješio problem osvjetljenja trga - kod njega je osvjetljenje najdiskretnije, najnepretencioznije - i to mi se baš sviđa.

Jedna zgrada - u kontekstu te revitalizaje - pa bila to i istorijska Lokanda - ne znači ništa

I u segmentu popločavanja je drugonagrađeno rješenje najbolje - sviđa mi se što Miloševićev pravac popločavanja ide poprečno u odnosu na pravac Njegoševe - tj. Glavne ulice - a ne podužno, kao kod ostalih.

Ne mogu a da ne primijetim, takođe, da se na gotovo svim nagrađenim radovima pojavljuje vaskrsla varijanta Lokande - tj. Grand hotela - svuda imamo to potonje izdanje Lokande, neposredno pred rušenje.

Mora da je ubacivanje Lokande u priču bio konkursni uslov - bez obzira na to što ekipa mislila o toj ideji. Kasnije sam na Netu pronašao inicijativu o obnovi Grand hotela u izvornoj varijanti - inicijativu je potpisalo barem pola građana časnoga Cetinja.

OK - definitivno je potrebna zgrada na kraju Glavne ulice - i to baš u idealnim gabaritima bivšeg hotela Grand - da zaokruži priču - u protivnom bi se ta ulica - nakon što se proširi u trg - trgčić - prosula s te strane, prema parku. Ali graditi novi - još stariji i još ljepši Grand - to ne ide.

"Mrtvu glavu ne diže iz groba nit prekova bistra džeferdara", to vam je to.

Evo, pročitah prije par dana, da se u Berlinu silna koplja izlomiše oko ideje da se na Ostrvu muzeja rekonstruiše stara pruska Kraljevska palata - ozbiljno oštećena u bombardovanjima Berlina tokom Drugog svjetskog rata - i srušena od strane istočnonjemačkih komunista nakon rata.

Tema popločavanja Cetinja bi se, dakle, mogla svesti na dva pola. Prvi pol - južni - bio bi svakako Stradun.

Nakon rušenja, na tom mjestu je bila podignuta centralna zgrada Komunističke partije Istočne Njemačke - koja je doživjela sudbinu Kraljevske palate - pometena je sa lica zemlje nakon ujedinjenja Njemačke.

I što sad - da se opet gradi Kraljevska palata? - postoji inicijativa, dakle, i to vrlo ozbiljna - ali ja se nešto ne bih kladio da će gradski oci Berlina okrenuti u tom pravcu - to bi bilo retrogradno. Ne grade se još starije i još ljepše zgrade - grade se nove, lijepe zgrade - kao odraz vremena sadašnjeg.

Duh Cetinja, dakle, moraju da revitalizuju baš Cetinjani. Jedna zgrada - u kontekstu te revitalizaje - pa bila to i istorijska Lokanda - ne znači ništa. U pitanju je čitav grad.

Na Cetinju bi, na mjestu gdje se nekada nalazila Lokanda, perfektno legao nekakav kulturni centar - alternativne naravi - u kompletu sa polivalentom, tj. višenamjenskom dvoranom - ako mene pitate. Pa da se omladina cetinjska i crnogorska tu okuplja svako veče.

I da se obnovi Yellow Moon - obavezno!

Još par rečenica o popločavanju uopšte - pa da bježim doma, ostah za zvek na Cetinje - a planirao sam - prije nekih mjesec dana, kad sam posljednji put bio gore - samo da ovjerim Stari Obod - da vidim što je ostalo na tom mjestu nakon što su bageri ispjevali svoju pjesmu - htio sam da vidim, zapravo, u kojoj mjeri sadašnje stanje Staroga Oboda odgovara onom od prije par godina - prije bagera - kada je bio raspisan konkurs za Univerzitetski kompleks umjetničkih akademija, sa pripadajućim studenskim kampusom i ostalim sadržajima.

Problem je i heterogena struktura Istorijskog jezgra Cetinja. Kako koncipirati Dvorski trg? - gdje su njegove morfološke granice?

OK - o tome nekom drugom prilikom - još par rečenica o popločavanju pa da palim za Podgoricu.

Tema popločavanja Cetinja bi se, dakle, mogla svesti na dva pola. Prvi pol - južni - bio bi svakako Stradun. Zamislite kvazi-Stradun na Cetinju - upravo to predlaže gospodin Popović - a zatim se zapitajte da li na Cetinju, oko Dvorskog trga, postoje stare kamene zgrade koje bi mogle parirati dubrovačkim kamenim zgradama uz Stradun.

Pa ne baš. Zaključak je da popločavanje Dvorskog trga kamenom - ne ide. Cetinje traži nešto drugo - ne znam što - ali jako, jako, osjećam to - što bi rekao stari trubadur Jura Stublić.

Problem je i heterogena struktura Istorijskog jezgra Cetinja. Kako koncipirati Dvorski trg? - gdje su njegove morfološke granice? - da li se ograničiti na potez bivše Dvorske ulice - ili povući konzistentnu liniju oko Biljarde, pa do ispod Manastira, i dalje, sve do Vladin-doma?

A što ćemo sa Njegoševom ulicom i Trgom umjetnika? - ako mene pitate - trebalo bi prosuti mlijeko preko čitavog Istorijskog jezgra i sačekati da se zaledi.

Drugi pol je Evropa - tj. originalno rješenje. Koje i kakvo - o tome bi trebalo dobro razmisliti... riječ je zapravo o identitetskom pitanju - što je tačno Cetinje i što nam ono tačno znači?

Bojim se da Bogdanovićeva ekipa nema odgovor na to pitanje... ali se trude drugari, što je svakako za pohvalu.