Svake godine umjetničke akademije sa Cetinja iznjedre po jednu generaciju mladih obrazovanih umjetnika, koji nakon školovanja bivaju pušteni u svijet (ne)jednakih šansi za dalji stvaralački rad. Crna Gora je, poznato je, surovo tržište za umjetnost, pa se nerijetko dešava da kvalitetni ljudi odlaze vani, iz nemogućnosti da obezbijede osnovne uslove za život sa školom koju su stekli.
Odlazi se ili čak odustaje od profesije i zbog nepristajanja na zadate okvire koji su godinama unazad obezbjeđivali prednost onim “poslušnima” uprkos kvalitetu. Ta je priča toliko univerzalna da je nažalost, postala opšte mjesto kada se govori o tretmanu mladih umjetnika u Crnoj Gori.
Fakultet dramskih umjetnosti sa Cetinje, jedna je od najznačajnijih umjetničkih škola u Crnoj Gori.
Producentkinja Jelena Mišeljić, nedavno je stekla diplomu FDU, i komplikovanim vidi pitanje budućnosti mladih u umjetnosti
Na FDU postoji pet smjerova i to pozorišna režija, dramaturgija, gluma, produkcija, filmska i televizijska režija. Prema izjavama nadležnih, na fakultetu nemaju evidenciju koliko studenata nađe posao nakon što diplomiraju.
Međutim, dekan FDU Radmila Vojvodić je ranije u izjavama objašnjavala da fakultet ima tendenciju da prati ne samo kvalitet nastave, već i učinak uspješnosti primjene znanja, a da su umjetnički fakulteti radionice i laboratorije čiji su studenti izloženi javnom ispitu. Ona je kazala da konkretno studenti FDU nalaze angažmane i tokom studija.
Sadašnji i bivši studenti FDU su bili sagovornici “Vijesti”, a njihova mišljenja su različita.
Glumica Ivona Čović ističe da je glumac sam po sebi, u zavisnosti od svoje uloge i sredine u kojoj živi, od svog pogleda na svijet, svoje političke orijentacije, psihološkog profila, ambicije i aspiracija, dio društvenog konteksta i u njemu se snalazi i od njega uzima ono što je za njega i njegovu profesiju važno u tom trenutku.
"U tom kontekstu treba posmatrati i umjetnički prostor, a on je omeđen kako za mlađe tako i za iskusnije glumce. FDU sprema mlade ljude da se bave jednom teškom i neizvjesnom profesijom, i to veoma uspješno radi, a kako će se mladi umjetnici snaći i promovisati svoje talente, to već ne zavisi od fakulteta, već od naklonosti kulturnih institucija i samog senzibiliteta umjetnika.
Sa druge strane, producent je istovremeno menadžer u kulturi, a ta profesija obuhvata široki spektar zanimanja na svim menadžerskim pozicijama
Pozorište dijeli sudbinu sa opštom ekonomskom situacijom, a relativno mali broj novih projekata, limitirajuće utiču na kontinuiran angažman glumaca", ističe Čović.
Producentkinja Jelena Mišeljić, nedavno je stekla diplomu FDU, i komplikovanim vidi pitanje budućnosti mladih u umjetnosti.
"Ono što je evidentno u posljednjih nekoliko mjeseci je to da se sve više u medijima govori o toj problematici, što može da znači da postoji inicijativa da stvari počnu polako da dobijaju neki oblik.
Ukazano je na određene praznine u socio-kulturnom lancu u domenu kinematografije, koje je neophodno ispuniti, a to, opet, podrazumijeva strukturisanje toga što treba da popuni tu prazninu, itd.
Ovdje govorim o samim institucijama i njihovim kadrovskim potrebama. Međutim, smatram da u toj situaciji najviše znači to da postoje ljudi koji će o tome da govore i na tome da rade i da ih je sve više, uzimajući u obzir nove naraštaje na Fakultetu.
"Ipak, u posljednjih nekoliko godina u skoro svakom projektu bili su zastupljeni studenti”
Sa druge strane, producent je istovremeno menadžer u kulturi, a ta profesija obuhvata široki spektar zanimanja na svim menadžerskim pozicijama, kada govorimo o nekom kontinuiranom, stalnom zaposlenju.
To mogu da budu javne institucije kulture (pozorište, filmski centar, centar za kulturu, umjetnički centar, itd.), producentske kuće, marketinške agencije i slično", kazala je Mišeljić.
Mlada crnogorska glumica Julija Milačić odgovarajući na pitanje koliko danas prostora za rad imaju mladi dramski umjetnici po završetku školovanja, kaže: “Budući da smo mi malo tržište logično je da je broj godišnjih projekata mali.
Ipak, u posljednjih nekoliko godina u skoro svakom projektu bili su zastupljeni studenti”, istakla je ona i dodala da je nezgodno što glumaca ima više u odnosu na količinu projekata koji se rade, u svim pozorištima, tako da većina mladih ne dobije šansu da se pokaže.
"Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju, za razliku od Fakulteta likovnih i muzičkih umjetnosti, se posljednji formirao. Ipak to nije spriječilo da studenti koji su pohađali ovaj fakultet budu priznati i afirmisani u našoj zemlji, a i šire. Ono što je po mom mišljenju falinka fakulteta danas jeste marketing same ustanove.
S druge strane moram naglasiti, budući da sam bila gost na drugim akademijama u okruženju, da je na našem fakultetu, prije svega govorim o smjeru gluma, redovnost i posvećenost profesora i asistenata na zavidnom nivou", primijetila je Milačić.
Nema kontinuiranog umjetničkog rada
Ivona Čović podsjeća na posljednju deceniju prošlog vijeka kada su “sva pozorišta u Crnoj Gori, naročito nacionalni teatar, blistali od novih predstava i tekstova, što je umjetnicima pričinjavalo ogromno zadovoljstvo i kontinuirani rad”.
"U principu, ni u jednom društvu ne može biti višak institucija kulture"
"Taj uspon je očigledno splasnuo, i danas imamo situaciju da se ne može govoriti o kontinuitetu umjetničkog rada i angažmana.
Da bi opstali i sebi priuštili bilo kakav umjetnički ili izvođački angažman glumci osmišljavaju sopstvene projekte. Bez obzira na proces privatizacije i, kad je umjetnost u pitanju, više nego ikada glumac stoji na mjestu odbrane časti i digniteta svoje profesije.
Sa druge strane, treba razumjeti i prihvatiti da je glumački posao-posao. Nije kao svaki drugi ali služi da pojedinac od njega živi. Glumac je više nego ikada do sada izložen provjeri da li je njegov poziv glumca njegova sudbina ili jednostavno njegovo – radno mjesto.
"Na primjer, meni je najviše pomoglo to što sam već tokom studiranja bila uključena u realizaciju različitih projekata iz domena kulture"
U principu, ni u jednom društvu ne može biti višak institucija kulture. Ali od kvantiteta mnogo je bitniji kvalitet i ono što se zove kulturni koncept. Može se imati sijaset kulturnih institucuja, a istovremeno i manjak dobrih kulturnih proizvoda.
A radnih mjesta je onoliko, koliko su mladi školovani umjetnici spremni da se upuste u borbu svog vremena", zaključuje Čović.
Jelena Mišeljić misli da za kvalitetne ljude uvijek ima mjesta, čak i u nesavršenim uslovima kakvi su naši.
"Diplomirala sam 2010. godine i trenutno sam angažovana kao saradnik na FDU, na predmetu Filmska produkcija, a takođe sam jedna od zaposlenih u producentskoj kompaniji, pomoću čega sam bila angažovana na par filmskih projekata.
Međutim, iako sam diplomirani producent, još uvijek ni na jednom projektu nemam „credit“ kao producent, što je negdje i dobra stvar jer je važno da upravo u ovoj profesiji stičete što više iskustva radeći na različitim pozicijama.
Na primjer, meni je najviše pomoglo to što sam već tokom studiranja bila uključena u realizaciju različitih projekata iz domena kulture. Sistem školovanja takav je da nemate vremena mnogo da se tražite i preispitujete nakon sticanja diplome.
Milačić je saglasna sa tim da u Crnoj Gori nema dovoljno institucija kulture i radnih mjesta za mlade umjetnike
Od vas, prevashodno kao studenta produkcije, se očekuje da već na prijemnom ispitu u naznakama treba da znate za koju oblast se opredjeljujete, dok na studijama imate sjajnu priliku da te svoje ambicije „spakujete“ u ono što su vaše lične mogućnosti i karakter, i na kraju da razvijete svoj profesionalni profil", rekla je Mišeljić.
O tome koliko dramskih umjetnika uspijeva redovno da radi nakon svršetka školovanja, Julija Milačić odgovara da je to kao i u svakom drugom poslu - najsrećniji, najvrjedniji i najuporniji, te da specifičnost glumačkog poziva ne garantuje kontinuirani umjetnički rad.
Milačić navodi da su najčešće alternativne profesije kojima pribjegavaju glumci otvaranje privatnih školica, vođenje radionica, pisanje i vođenje programa za lokalne televiziske i radio-stanice...
Milačić je imala sreću da radi tri predstave jednu za drugom, a posljednja je bila “Mediterano” u režiji Erola Kadića za tivatsko pozorište.
Milačić je saglasna sa tim da u Crnoj Gori nema dovoljno institucija kulture i radnih mjesta za mlade umjetnike, zbog čega i postoji velika količina nezeposlenih mladih umjetnika. - Ipak institucije kulture, koje postoje, otvorene su u pogledu zapošljavanja mladih u onom broju u kom je to moguće - konstatuje Milačić.
Estetski rezultati se ne mogu braniti malim budžetima
Kako navodi drmaturg Vasko Raičević, institucije kulture su uglavnom okoštale.
Tu i tamo čujem da je neko “postavljen”' na neko mjesto, da će nečiji tekst biti “odigran”
"Cetinjski Fakultet dramskih umjetnosti sa svojim mizernim budžetom i pored najbolje volje (pretpostavimo da ta volja postoji) teško da može učiniti nešto ozbiljnije za promociju svojih studenata.
Ne znam koliki je procenat ljudi koji sa diplomom FDU uspiju doći do posla u svojoj struci, ali što se tiče neke vrste “redovnog”' rada siguran sam da je taj broj zanemarljiv. Imamo mnogo manje prostora za rad nego što proizvodimo kadra na fakultetu. Institucije kulture su uglavnom okoštale, nekreativne sinekure političkih kadrova.
Po slabim estetskim rezultatima njihovih “proizvoda” vidi se da je to sve davno zrelo za reformu. Estetski rezultati se već ne mogu braniti malim budžetima. Kakav je sistem kojim se ljudi upošljavaju takođe mi nije poznato (ako uopšte postoji neki sistem).
Tu i tamo čujem da je neko “postavljen”' na neko mjesto, da će nečiji tekst biti “odigran”, da će neko raditi adaptaciju (npr. S. M. Ljubišinog) djela, ali koji su kriterijumi ili na osnovu čega je napravljen izbor, to ćete teško saznati.
U tom smislu, mislim da nam je potrebno uspostavljanje jasnijih kriterijuma, jer, u krajnjem, to će pomoći i ljudima koji odlučuju. A vrijeme je da počnemo preuzimati odgovornost i za uspjeh i za neuspjeh.
Bonus video:
