Tužioci neće da se miješaju u svoj posao

Sem načelne političke demagogije o predmetima atraktivnim za javnost, poslanici se nikad nijesu detaljno udubili u postupanje i propuste tužilaca.
0 komentar(a)
Ažurirano: 29.08.2011. 07:33h

Istrajavanje na krivičnom gonjenju za bagatelna dijela, neracionalno trošenje novca iz državnog budžeta, ignorisanje štete nastale krivičnim dijelom, neprepoznavanje nadležnosti, optužnice bez dokaza, nepostupanje po službenoj dužnosti, bježanje ili zataškavanje slučajeva u kojima su osumnjičeni bliski državnoj eliti....

To su ukratko propusti u postupanju tužilaca koje je otkrio „Pod lupom“ uvidom u sudske presude i praćenjem postupaka, a koji bi mogli rezultirati disciplinskim a u nekim slučajevima i krivičnim gonjenjem. Odgovornosti tužilaca, na kojoj insistira Evropska komisija kao jednom od prioriteta za pridruživanje Crne Gore EU, međutim nema, što je zvanično saopštila i vrhovni državni tužilac Ranka Čarapić. Ona je, kao i njeni prethodnici na toj funkciji, u više navrata izražavala zadovoljstvo radom svojih saradnika, a to su poslanici Skupštine verifikovali glasavši svake godine za izvještaje o radu tužilaštva.

Sem načelne političke demagogije o predmetima atraktivnim za javnost, kakvi su Prva banka, ratni zločini, slučajevi „Zavala“ i „Balkanski ratnik“..., poslanici se nikad nijesu detaljno udubili u postupanje i propuste tužilaca.

Prema istraživanju „Pod lupom“, oni, između ostalog, izgledaju ovako:

Sem načelne političke demagogije o predmetima atraktivnim za javnost, kakvi su Prva banka, ratni zločini, slučajevi „Zavala“ i „Balkanski ratnik“..., poslanici se nikad nijesu detaljno udubili u postupanje i propuste tužilaca

Njegovu priču je djelimično potvrdio i advokat, koji je od novljanske opštine zbog nepoštovanja ugovora dobio oko 200 hiljada eura odštete.

I pored osuđujuće presude gradonačelniku za korupciju, tužilac se nije sjetio da traži oduzimanje imovinske koristi pošto je krivičnim djelom, za koje je čelnik opštine osuđen, drugome učinjena korist. Takođe, tužilac je tokom ovog postupka došao do saznanja da su i javni funkcioneri u Podgorici i Kotoru počinili krivično djelo koje je on stavio na teret optuženom, ali je pokazao potpunu nezainteresovanost da protiv njih pokrene postupak. Takođe, ignorisao je i mogući politički uticaj na sudove, odnosno navode i sumnje da sudovi, iz političkih razloga, ne sprovode postupke izvršenja.

Viši ciljevi opravdavaju propuste

I sljedeći primjer pokazuje neblagovremeno reagovanje tužioca, već naknadno, i stiče se utisak, u ovom slučaju da bi pomoglo da se još troje sudija nađe na spisku za EK.

Zbog pogrešne odluke Višeg suda u Bijelom Polju, Vrhovni sud je prije dvije godine prihvatio zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijelo tužilaštvo, jer je povrijeđen zakon u predmetu gdje je Š.Č. osuđen uslovno umjesto zatvorskom kaznom.

Za tužioca je tada slučaj je bio okončan. Međutim, kada je godinu dana kasnije predsjednik bjelopoljskog suda Tofil Žujović prijavio Sudskom savjetu trojicu kolega koji su donijeli tu presudu, tužilaštvo je odmah pokrenulo njihovu krivičnu odgovornost. Tokom istrage jedan sudija je volšebno oslobođen sumnji, dok je protiv druge dvojice podignuta optužnica. Podgorički Osnovni sud je zatim oslobodio optužbi sudije Vidomira Boškovića i Atifa Adrovića, ali se tužilaštvo žalilo tvrdeći da sud nije dobro utvrdio činjenično stanje. A ono je, na osnovu uvida „Pod lupom“ u spise tog predmeta, sljedeće:

Zbog insistiranja tokom 2008. i 2009. da se završe stari i predmeti sa elementima korupcije, sudije su se trudile da ne odlažu suđenja. U odustvu članova vijeća tražili su pomoć kolega koji se zateknu u blizini, pa su tako i otpuženi u ovom predmetu, sa kafe odvedeni u sudnicu, gdje su za pet minuta donijeli presudu.

Možda drastičniji primjer nemješanja tužioca u svoj posao je i slučaj deportacija 1992, kada su za taj zločin optuženi policajci koji su postupali po naređenju, pokojni ministar unutrašnjih poslova Pavle Bulatović i šef SDB, Boško Bojović koji živi van Crne Gore

Možda drastičniji primjer nemješanja tužioca u svoj posao je i slučaj deportacija 1992, kada su za taj zločin optuženi policajci koji su postupali po naređenju, pokojni ministar unutrašnjih poslova Pavle Bulatović i šef SDB, Boško Bojović koji živi van Crne Gore.

Iako je tokom suđenja više puta ponovljeno da je za deportovanje bosanskih izbjeglica postojala politička i državna odluka, zamjenik specijalnog tužioca Lidija Vukčević je to prečula. Ona nije zatražila istragu o tome ni kada je predsjednik države, u vrijeme kada su počinjeni zločini, Momir Butatović kazao u sudnici da je „izručenje bilo greška, ali državna“.

Bez reakcije i kad je Bulatović kazao da je izručenje izbjeglica bilo državna greška

"Za nju svi snosimo ogromnu odgovornost, a ljudi koji su sada optuženi nijesu imali motiv, cilj ili sredstva da nešto loše urade - rekao je Bulatović, ali su i sud i tužilac ostali gluvi na predloge da se makar saslušaju njegove tadašnje kolege Milo Đukanović, Zoran Žižić i Milica Pejanović.

Kad zastupnik optužbi zaspi

Postupajući po žalbi branioca Viši sud u Podgorici je 2009. oslobodio V.M. krivice za neplaćanje poreza, zaključivši da je nastupila zastara krivičnog djela. Naime, taj direktor je utajio porez između 1997-1998, a tužilaštvo je 2001. godine, pokrenulo krivičnu odgovornost. Sedam godina kasnije juna 2008., tužilac je tražio da se okrivljenom sudi u odsustvu. U Rješenju Osnovnog suda, kojim se usvaja taj prijedlog, konstatuje se da je za okrivljenim raspisana potjernica još 6. decembra 2001.

Javnosti nije poznato da je neko iz tužilaštva snosio posljedice jer im je trebalo sedam godina da se sjete da se optuženi ne pojavljuje u sudnici i besmislenog 10-godišnjeg sudskog postupka, koji je plaćen iz državnog budžeta.

Analiza sudskih presuda do kojih je došao „Pod lupom“ pokazuje i da državni tužioci odustaju od krivičnog gonjenja uglavnom poslije više godina suđenja, najčešće tokom završne riječi, ne dajući razloge za odustanak ili saopštavanjem da nema dokaza da je optuženi izvršio krivično djelo za koje ga je teretila optužnica. Ovakvo postupanje ukazuje da u toj instituciji ne postoje dovoljni i odgovarajući stručni kapaciteti za obavljanje osnovne funkcije gonjenja učinilaca krivičnih djela, ali i da odluke o krivičnom (ne)gonjenju donose neodgovorno, arbitrerno i proizvoljno.

Javnosti nije poznato da je neko iz tužilaštva snosio posljedice jer im je trebalo sedam godina da se sjete da se optuženi ne pojavljuje u sudnici i besmislenog 10-godišnjeg sudskog postupka, koji je plaćen iz državnog budžeta

Nejasno je i kako je državni tužilac, na osnovu istih činjenica i dokaza kojima je raspolagao, nakon tri godine i tri mjeseca zaključio da nema štete, za koju je ranije tvrdio da iznosi preko 120,000 eura, a što je potvrdio i Viši sud u Bijelom Polju.

Ima slučajeva i kad tužioci ne prepoznaju nadležnost, pa je tako na Apelacionom sudu prošle godine „pala“ presuda Višeg suda u Podgorici za korupciju, nakon što je odbačena optužnica barskog tužioca, kao nenadležnog. Naime, zbog izmjene Zakonika o krivičnom postupku i promjene nadležnosti za koruptivna krivična djela, optužnicu je 2009. mogao podići samo specijalni tužilac. Tu grešku nije uvidio kako Viši sud, tako ni tužilaštvo jer su oboje odbacili i žalbu advokata koja je osporavala nadležnost.

Pišu i za knjigu rekorda

Za knjigu rekorda tužilačkih vratolomija svakako su još dva predmeta, sticajem okolnosti oba medijska.

Prvi, optužnica za ubistvo urednika „Dana“ Duška Jovanovića na osnovu koje je osuđen Damir Mandić. On je, po tvrdnji Ljiljane Klikovac, tadašnjeg zamjenika višeg tužioca, vozio auto i istovremeno pucao sa zadnjeg sedišta iz puške sa mnoštvom otisaka. Pored svega toga tužilaštvo nije razjasnilo ni koji je motiv imao Mandić za ubistvo Jovanovića. Ako je laicima jasno da je to djelo organizovanog kriminala, sa konkretnim motivom i naručiocem, koji to tužilac sa decenijskim iskustvom nije uspio da vidi?

Kad nije uspjela da obezbijedi da Jovovića goni za tešku tjelesnu povredu, Čarapić je tokom istrage izmislila novi dokaz- da je on novinarskim kasetofonom nanio laku povredu Mugošinom vozaču Draganu Radonjiću

Kad nije uspjela da obezbijedi da Jovovića goni za tešku tjelesnu povredu, Čarapić je tokom istrage izmislila novi dokaz- da je on novinarskim kasetofonom nanio laku povredu Mugošinom vozaču Draganu Radonjiću. Radonjić je, kao i Mugošin sin Miljan, branio starog i umornog gradonačelnika od „Vijesti“ koje su danima objavljivanjem fotografija njegovih nepropisno parkiranih auta u centru Podgorice pitale- zašto Mugoša smije da krši zakon?

Čarapić: Jovović je diktafonom nanio laku povredu Mugošinom vozaču

Međutim, Čarapić nije htjela da uzme kao dokaz taj isti kasetofon i sa njega presluša Mugošinu izjavu koji je policiji priznao da novinare nije udario na ulici, nego na trotoaru.

Ne mogu baš uvijek da prevare sud

Jedna od posljednjih grešaka tužilaca bila je žalba Apelacionom sudu na presudu za ratne zločine u logoru Morinj.

Zbog greške se u ponovljenom procesu pred Višim sudom sudi samo za zločine protiv ratnih zarobljenika, jer se zamjenik specijalnog tužioca Lidija Vukčević nije žalila na drugi dio odluke prvostepene instance. - Prvostepena presuda ukinuta je samo u odnosu na krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, te se stoga predmet vraća na ponovno suđenje samo u odnosu na ovo krivično djelo.

Jedini djelotvorni pravni osnov po kome bi se u ponovnom krivičnom postupku sudilo i za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, bila bi žalba specijalnog tužioca izjavljena zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, što u konkretnom slučaju nije slučaj, budući da specijalni tužilac po tom osnovu nije pobijao prvostepenu presudu - piše u presudi Apelacionog suda.

Istina je dovoljna za razrješenje

Jedan od sedam prioretita za evropsko partnerstvo je „snaženje vladavine prava, posebno kroz depolitizovano i na zaslugama zasnovano imenovanje članova Visokog sudskog i tužilačkog savjeta i državnih tužilaca, kao i kroz sprovođenje nezavisnosti, autonomije, efikasnosti i odgovornosti sudija i tužilaca“.

Nedavno usvojenim Izmjenama Zakona o tužilaštvu detaljnije je obrađena disciplinska odgovornost tužilaca, pa su pobrojani razlozi za razrješenje tužilaca, među kojima nestručno vršenje funkcije. Pod tim se podrazumijeva nepostupanje u zakonskom roku, odugovlačenje postupka, nepridržavanja istine i pravičnosti...!

Galerija