RADIO SA KARADŽIĆEM

Pod lupom: Miodrag Davidović - prevarant ili čudotvorac?

Može li nikšićki biznismen za tri mjeseca uraditi ono što sve DPS-ove vlade nijesu u stanju već dvije decenije?
770 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 22.08.2011. 11:57h

Ponudićemo Vladi da naši partneri kupe Rudnike boksita i KAP, poručio je nikšićki biznismen Miodrag-Daka Davidović, vlasnik Neksana, proglašavajući prije nekoliko dana spas od bankrota Željezare kojom on i njegova kompanija, po drugi put, upravljaju od kraja aprila.

Može li nikšićki biznismen za tri mjeseca uraditi ono što sve DPS-ove vlade skupa sa dvije akademije nauka u Crnoj Gori, jednim državnim i pregršt privatnih univerziteta, MMF-om, Svjetskom bankom... nijesu u stanju već dvije decenije?

„Mnogo je bolje nego što je bilo", kaže za „Pod Lupom" Janko Vučinić, predsjednik fabričkog sindikata. „Primamo plate, imamo socijalni program, proizvodi se... Možda je ovo prelazno rješenje, ali je važno da fabrika bude ekonomski održiva - da li sa Davidovićem ili strateškim partnerom - samo da se ne ode u bankrotstvo", nastavlja Vučinić, naglašavajući: „Nećemo dozvoliti da se vrati MNSS".

Uz emocije, Davidovića sa Željezarom, Boksitima i KAP-om povezuje i posao

"Željezara ide u najboljem pravcu", smatra i stečajni upravnik Veselin Perišić. "Pokazalo se da se mogu proizvoditi kvalitetni čelici, ali bi trebalo ublažiti uska grla' u proizvodnji i uložiti 25 -30 miliona eura".

Drugačije na aktuelni proces gleda doskorašnji direktor Željezare Danijel Brol. On za "Pod lupom" kaže da su tvrdnje Davidovića "samo jeftina demagogija". I ponavlja da Neksan aktuelnu proizvodnju čelika i radničke zarade finansira novcem iz stečajne mase, na račun povjerilaca Željezare.

Kao ekonomista radio 12 godina

Uz emocije, Davidovića sa Željezarom, Boksitima i KAP-om povezuje i posao.

Prema podacima iz Registra zaloga vidi se da je Neksan na ime potraživanja od Rudnika boksita za isporučeni mazut i eko dizel prihvatio zalogu od 16,5 hiljada tona boksita i drobiličko postrojenje iz Rudnika. Dakle, tranzicija vlasništva u ovom preduzeću već je počela.

'Profesore, ako za naš dogovor sazna kakvo treće lice, to nekoga može koštati života!'

U Željezari je Davidović, kao ekonomista, radio 12 godina. Približno do početka posljednje decenije prošlog vijeka kada se obreo na mjestu šefa nikšićke policije. Bilo je to doba zahuktalih priprema za dva istorijska procesa: raspad SFRJ obilježen krvavim građanskim ratom i transformacija društvene i državne imovine u privatnu svojinu.

O njegovom angažmanu u prvopomenutom poslu svjedočio je i bivši predsjednik NS Novak Kilibarda: „...Daka ustavi kola i veli: 'Dragi moj, profesore, kao što znaš, optužuje se Crna Gora da Srbima ubacuju oružje u Hercegovinu, direktno se govori da je onaj kontingent oružja što je uhvaćen kod Bileće ubacila crnogorska vlast.

Pa predlažem da NS preuzme odgovornost na sebe ako dođe do direktne optužbe... Ako NS odbije da učini tu uslugu Srbima i državi, moglo bi se to na nju odraziti vrlo nezgodno.'

Rekao sam da ćemo, ako bude potrebno, preuzeti odgovornost... Prije no sam izašao iz kola, Daka mi je pružio ruku rekavši: 'Profesore, ako za naš dogovor sazna kakvo treće lice, to nekoga može koštati života!'.

Švercer ili žrtva

Davidović se iz policijskih zatim otisnuo u preduzetničko-potitičke vode, pa je jedno vrijeme proveo i kao ratni ministar trgovine bivše SAO Trebinje. Ubrzo zatim, u jeku sukoba unutar DPS-a on se obreo na naslovnim stranama medija.

Bulatović je tvrdio da je Daka uhapšen kako bi bio kompromitovan kao glavni svjedok za dokazivanje njegovih optužbi o učešću u švercu

Razlog su bili njegovo hapšenje i optužbe finansijske policije da je, švercujući cigarete Duvanskog kombinata oštetio državnu kasu za 10,5 miliona maraka.

Do najavljenog suđenja i utvrđivanja istine - da li je Davidović međunarodni švercer ili žrtva političkog obračuna - nikada nije došlo, pošto je Momir Bulatović u posljednjim danima predsjedničkog mandata abolirao "kuma i prijatelja" Davidovića.

Bulatović je tvrdio da je Daka uhapšen kako bi bio kompromitovan kao glavni svjedok za dokazivanje njegovih optužbi o učešću u švercu protiv ministara policije Filipa Vujanovića i Vukašina Maraša. Kada je u Beogradu okončao političku karijeru, Bulatović je uhljebljenje našao u kumovom "Neksanu".

Slijedile su godine kada se o Davidoviću moglo čuti samo kraj fudbalskih terena gdje je uz sugrađanina Branislava Mićunovića, pominjan kao finansijer FK Sutjeska.

Na velika vrata kao spasilac

Sve do 2003. godine kada se Davidović, po dragi put, obreo u Željezari, ali ovaj put je ušao kao spasilac, na velika vrata, nakon što su iz fabrike bez riječi pozdrava otišli predstavnici dotadašnjeg zakupca, ruske kompanije Rusmontestil. "Ako uspijemo i nama će biti bolje, a ako ne uspijemo, I naša kompanija neka propadne", govorio je Davidović.

Ti su - Rusi, Švajcarci, Kanađani, Britanci ili što god već da su bili - nakon 18 mjeseci, kada su istrošili obećane subvencije

Istovremeno je preko crnogorskih medija obznanio kako je založio i "firmu i imovinu" kao garanciju vraćanja kredita od 3,7 miliona eura. Novac je obezbijedila CKB u kojoj je Vlada Crne Gore tada bila najveći pojedinačni akcionar. "Tu nema nikakvog biznisa niti interesa, već je u pitanju čista pomoć", obećavao je Davidović.

„Zahvaljujući meni. Željezara će dobiti valjanog kupca", pohvalio se Daka Radiju Crne Gore početkom 2004.

Iako je Davidović najavljivao da će u Nikšić stići rusko-engleska kompanija „Stari askol" ili neka od njenih londonskih partnera - Metal fer ili Metal lojd, nakon privatizacionog tendera 2004. godine, stigao je „Midlend".

Taj posao je ostao jedna od najvećih privatizacionih blamaža na Balkanu. Ti su - Rusi, Švajcarci, Kanađani, Britanci ili što god već da su bili - nakon 18 mjeseci, kada su istrošili obećane subvencije, bukvalno preko noći pobjegli i sa sobom odnijeli sve što se iz nikšićke Željezare odnijeti moglo.

Ishod istrage je tajna

Direktor agencije za prestrukturiranje preduzeća i strana ulaganja Branko Vujović je potom započeo novu, treću ili četvrtu, potragu za novim vlasnikom Željezare. Davidović je za to vrijeme razvijao sopstveni biznis, naglašavajući da će uvijek priskočiti Željezari u pomoć.

Neksan se u izvještajima Centralne banke pojavljuje kao jedna od deset kompanija sa najvećim profitom u 2006. godini

Neksan je u međuvremenu rastao. Zvanično, zahvaljujući benzinskim pumpama, zgradama za tržište, vinarijama i destilerijama. Nezvanično, a "Vijesti" su proljetos o tome opširno pisale, Neksan je bila jedna od kompanija (uz kotorski Jugopetrol, cetinjski Montenegro bonus...) uključena u fiktivni izvoz naftnih derivata na Kosovu.

Taj je posao od 2005. do 2009. godine akterima donio više od 20 miliona eura samo na račun neplaćenih akciza i poreza, gruba je računica novinara "Vijesti".

Navodno je tužilaštvo započelo istragu a njen ishod je za sada tajna.

Neksan se u izvještajima Centralne banke pojavljuje kao jedna od deset kompanija sa najvećim profitom u 2006. godini (4,2 miliona eura).

Još jednom zalaganje imovine

Davidović se, nakon što je MNSS postao vlasnik Željezare, 2007. godine, ponovo našao u bordu kompanije. Istupio je iz njega sljedeće godine, nezadovoljan što vlasnik ne investira u Željezara. Nakon uvođenja stečaja, Nikšićani su opet prizvati Davidovića.

Iz Registra zaloga Privrednog suda zaista se može zaključiti da je Neksan založio kompletnu imovinu

"Učinićemo isto što i prije nekoliko godina. Za pokretanje proizvodnje u Željezari založićemo cjelokupnu imovinu Neksana", saopštio je on navodeći daje za to potrebno 10 miliona.

Iz Registra zaloga Privrednog suda zaista se može zaključiti da je Neksan založio kompletnu imovinu - od telefonske centrale vrijedne 40-ak eura i notbuk računara, do postrojenja za preradu grožđa . i proizvodnju rakije. Davidović je ponudio, a direktor Komercijalne banke Budva Goran Knežević prihvatio, zalog vrijedan 558.000 eura.

Perišić: MNSS izmanipulisao Sud u Londonu

"Čitao sam izjave gospodina Davidovića ali najprije se mora odlučiti o planu reorganizacije MNSS, koji je u petak Privredni sud počeo da distribuira povjeriocima. Oni treba da se izjasne a početkom septembra i Sud.

Ukoliko ga Privredni sud odbije, proglašava se bankrot, a ja kao stečajni upravnik treba da dam mišljenje kako da se namire povjerioci - da_ li kroz parcijalnu prodaju imovine ili čitave Željezare kao pravnog lica.

Za to se daje javni oglas sa procjenom cijene, koja sada nije poznata jer će je, ako bude potrebe, utvrditi finansijski stručnjak", rekao je za „Pod lupom" stečajni upravnik Veselin Perišić.

"Ja sam Sud u Londonu obavijestio da je njihovo upuštanje i rješavanje ovakvih stvari prejudiciranje"

Na pitanje „Pod lupom" da li se neko iz Vlade, makar neformalno, interesovao o stanju u Željezari on je odgovorio odrečno, pravdajući to stavom da se ne miješaju u stečajni postupak.

Stečajni upravnik kaže da je Davidović, kao „organizator proizvodnje" imao prava da smijeni 40-ak direktora kada je nedavno preuzeo gazdovanje firmom.

"Ja sam bio upoznat sa svim tim i bilo je procijenjeno da postojeći kadar ne može od govarati novom zadatku. Ti rukovodioci su bili inžinjeri koji su godinama radili sa betorakim željezom, čiji su kupci bili uglavnom iz okruženja. Kako nijesu imali iskustva sa proizvodnjom čelika i sami su se složili da taj posao prepuste drugima", kaže Perišić.

Upitan da li je dobio presudu Visokog suda pravde Engleske i Velsa po kojoj je Željezara dužna da plati MNSS 60 miliona, stečajni upravnik je odgovorio potvrdno i ponovio raniji stav da bivši vlasnik nema prava na potraživanje.

,,U presudi piše da su potraživanja prispjela i da smo dužni da ih platimo. Sud se, međutim, odredio samo na osnovu ugovora o zajmovima, nijesu ni imali cjelokupnu dokumentaciju. MNSS se žalio da je izgubio 36 miliona dobiti. Zašto je nijesu ostvarili kad su bili vlasnici, ko im je smetao?

Ja sam Sud u Londonu obavijestio da je njihovo upuštanje i rješavanje ovakvih stvari prejudiciranje i da se u ovom postupku primjenjuje lex specijalis, odnosno da je nadležan samo Privredni sud", naveo je Veselin Perišić, dodajući da će ipak angažovati eksperta za međunarodno pravo kako bi razmotrio slučaj.

Kako je Daka zaradio pare

Na sajtu domovina.net objavljen je snimak telefonskog razgovora između Radovana, Luke Karadžića i Dake Davidovića. Uz komentarisanje predratnih dešavanja u BiH, oni pokušavaju da se izbore i sa ekonomskim problemima:

Luka: Zvao me Branko juče, treba mu gorivo, ne znam kako će, to Daka mora nekako da gleda...

Radovan: Jao, to bilo bilo važno. To obavezno, preko Jugopetrola, taj nam je čovek mnogo važan, on oporavlja preduzeća u Romaniji, zamoli Daku u moje ime ako ikako može...

Daka: E, Rade moj?

Radovan: Vidi molim te, za ovoga Ostojića, on je nama jako važan... bila bi katastrofa da stane ta pilana. Ako možeš nešto da učiniš da on dobije gorivo, mislim da je mazut u pitanju.

Daka: Ne mazut, nego super.

Radovan: Pa jel on tražio za pilanu ili za svoj auto?

Daka: Za auto.

Radovan: Je li to problem?

Daka: Problem je toliko - 2 tone, ali ću gledati onda nekako to u Kotoru da mu obezbijedim... Evo nešto se Luka smislio još...

Luka: Što ovaj zajebava ljude, neće da plati.

Radovan: Daj mi Daku.

Daka: Svašta mi je onda rekao, ja nisam htio tebe da opterećujem.

Radovan: Neverovatan je lažov.

Daka: Ali, doći će on, zaboravi ti to.Mi smo njega častili onih 1000 milijardi, onu prvu turu, iz onoga posla ni centa

Radovan: Koliko je ukupno duga tu?

Daka: Šta ja znam, pusti ga.

Radovan: Koliko, koliko?... Videću na upravnom odboru.

Daka: Mi smo ga častili 50 tona, a ovih 50 tona je trebalo da plati po cijeni ti znaš kakvoj.

Radovan: Da,da, da...

Daka: Ispod svake cijene koja neme veze sa ekonomijom...

(www.podlupom.info)

Galerija

Preporučujemo za Vas