DVIJE GODINE STRAHA

Sto godina od umjetničke pljačke vijeka i krađe Mona Lize iz Luvra

Peruđa je u stanu krio sliku dvije godine, a francuska javnost je u tom periodu strahovala da je Mona Liza uništena
0 komentar(a)
Ažurirano: 27.03.2019. 14:16h

Najveća umjetnička krađa u 20. vijeku napravljena je 20. agusta 1911. godine kada je italijanski radnik i bivši pomagač u muzeju Luvr Vićenco Peruđa ukrao sliku Leonarda da Vinčija Mona Liza.

Prije 100 godina, tada 30-godišnji amaterski slikar sakrio se u prostorijama muzeja koji je odlično poznavao i znao je da će muzej biti zatvoren zbog nekih manjih radova, podsjeća agencija AFP.

21. avgusta, izašao je iz skrovišta i krenuo prema Mona Lizi, a put je dobro poznavo jer je godinu ranije pomagao u izradi staklenog okvira oko najpoznatije slike na svijetu, koja je i tada bila velika turistička atrakcija.

"Peruđa je tačno znao da je slika pričvršćena", rekao je Žerom Koignard, autor knjige "Žena je nestala".

Da bi skinuo Leonardovo remek djelo trebalo mu je nekoliko sekundi, a nakon toga je sliku izvadio iz okvira, smotao je i sakrio pod svoju slikarsku halju.

Poslije dvije godine tokom kojih je čuvao svoju tajnu, Peruđa je počeo da šalje pisma dilerima umjetninama u Italiji, nudeći im sliku kao simbol nacionalnog ponosa

Narednog dana, 22. avgusta, zaposleni u muzeju su na mjestu gdje je stajala slika Mona Lize pronašli prazninu.

Pokrenuta je istraga po muzeju, ali osim ostavljenog okvira nije ništa pronađeno.

Tadašnji šef policije Pariza Luis Lepin naredio je da se ispitaju svi posjetioci koji su bili u muzeju dan ranije, a uskoro su i lokalni mediji saznali za slučaj i brzo otkrili rupe u bezbjednosti u Luvru. 

Vićenco Peruđa

Policija je u sklopu istrage posjetila Peruđu u njegovom stanu, ali je povjerovala u njegov alibi da je tog dana radio na drugoj lokaciji.

Javnost je bila na strani Peruđe pa je osuđen na samo godinu zatvora i pušten je poslije sedam mjeseci

Peruđa je zatim u tom stanu krio sliku dvije godine, a francuska javnost je u tom periodu strahovala da je Mona Liza uništena.

Poslije dvije godine tokom kojih je čuvao svoju tajnu, Peruđa je počeo da šalje pisma dilerima umjetninama u Italiji, nudeći im sliku kao simbol nacionalnog ponosa.

U decembru 1913. toskanski trgovac umjetninama Alfredo Geri pozvao je Peruđu u Firencu kako bi pregledao sliku, a pošto se uvjerio da je autentična, pozvao je policiju i Mona Liza je vraćena u Luvr.

Peruđi je za krađu suđeno u Italiji, a on je tvrdio da je jedini razlog njegovog učinjenog djela povratak nacionalnog blaga u domovinu.

Javnost je bila na strani Peruđe pa je osuđen na samo godinu zatvora i pušten je poslije sedam mjeseci.

Tokom suđenja, psiholog je utvrdio da je Peruđa ravnodušan zbog djela koje je uradio.

Peruđa je poslije izlaska iz zatvora služio italijanskoj vojsci u Prvom svjetskom ratu, a kasnije se i vratio u Francusku, gdje je otvorio malu galeriju i umro 1925. godine, u relativnoj anonimnosti.

Vremenom se pojavilo nekoliko raznih teorija o umjetničkoj pljački vijeka, a mnogi stručnjaci sumnjaju da je Peruđi osnovni motiv bilo rodoljublje, iako nije morao da zna da je Mona Liza oduvijek bila u francuskom vlasništvu.

Kupio je od samog autora francuski kralj Fransoa I kada je Leonarda pozvao da slika na njegovu dvoru 1516. godine.