Promocija knjige Željka Milovića: Djetinjstvo bez žanrovskih podjela

Želja autora bila je da na svakoj od promocija knjige govori jedna od jugoslovenskih fudbalskih legendi, da bi tako “spojio prošlost i sadašnjost”
0 komentar(a)
Promocija knjige Željka Milovića, Foto: Anto Baković
Promocija knjige Željka Milovića, Foto: Anto Baković
Ažurirano: 18.08.2011. 15:02h

U kompleksu hotela “Ruža vjetrova” je na Velikom Pijesku održana promocija zbirke urbane proze “Ulica Ivice Šurjaka i što je bilo poslije” Željka Milovića, (ovogodišnja književna produkcija JP Kulturni centar Bar).

Pred brojnim posjetiocima, istaknuti ljekar, šahista i intelektualac dr Ljubo Živković, stari “hajdukovac”, pojasnio je kako se Stari Bar pedesetih godina prošlog vijeka “inficirao” “Hajdukom”.

"Za to su zaslužni moj tetak Ilija i tetka Stoje koji su živjeli u Splitu i primali barske trgovce voćem i povrćem na konak, ali i svu našu rodbinu koja je nas, Barane, ‘zatrpavala’ svime vezanim za ‘Hajduk’, od Kokeze i Brokete do Bajda i masera Solda.

Milović je kazao da u knjizi nije pisao ni o Jugoslaviji, ni o novonastalim državama, već o sebi i svom okruženju u tim zemljama

Sva podgradska djeca u epidemiji od tada živjeće za ‘Hajduka’, a u njihovim grudima kucaće tada hajdučko srce", ispričao je dr Živković.

"Ovo je zbirka urbane, ispovjedne ili uspomenarske proze, koja svojom suštinom ne trpi okove žanrovske podjele. Kao iskusan književnik i novinar, koji dobro poznaje sve tajne oba zanata, autor je, kroz fragmente ličnih sjećanja, upečatljivo naslikao, ne samo svoje djetinjstvo, već i generacijsku percepciju svijeta sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, duh i atmosferu rodnog grada nekada i sada", kazala je u ime izdavača Mila Čordašević, selektorka Književnog segmenta Barskog ljetopisa, najavivši nove promocije knjige u Makedoniji i Srbiji.

Pisci u fudbalskim duelima

Milović je kazao da u knjizi nije pisao ni o Jugoslaviji, ni o novonastalim državama, već o sebi i svom okruženju u tim zemljama. Naslov knjige inspirisan je davnim ljetom 1976, kada je na improvizovanom igralištu na Crkvici u ulici Maršala Tita “nosio bijelu majicu na kojoj je flomasterom bio ispisan broj 11 i iznad njega prezime Šurjak”.

Legendarna jedanaestica “Hajduka” Ivica Šurjak se zvučnom porukom obratio prisutnima

"U tim beskrajnim fudbalskim duelima, na jednoj strani je kapiten bio Igor Marojević, danas uspješan srpski literata, a na drugoj ja. Uz to je stub odbrane u našem timu bio Saša Bečanović, što je više nego dovoljno budućih pisaca među deset igrača", kazao je Milović.

Legendarna jedanaestica “Hajduka” Ivica Šurjak se zvučnom porukom obratio prisutnima, istakavši da je ponosan što knjiga sjećanja na neko lijepo vrijeme nosi njegovo ime, te da u Ulici Ivice Šurjaka vidi svoju ulicu gdje je sa drugarima igrao fudbal, dok ga nisu primijetili iz “Hajduka” i odveli kao dječaka na stadion kod Plinare.

Čuvanje bez žutih i crvenih kartona

Želja autora bila je da na svakoj od promocija knjige govori jedna od jugoslovenskih fudbalskih legendi, da bi tako “spojio prošlost i sadašnjost”, te iskazao poštovanje “jedinim istinskim super-herojima ondašnjih djetinjstava”.

Ovoga puta, gost je bio Slavko Vlahović, kapiten “Budućnosti” iz osamdesetih, drugi na vječnoj listi fudbalskih prvenstava Jugoslavije po broju odigranih utakmica u Prvoj ligi.

Za 413 utakmica, kao bek koji je čuvao najbrže i najbolje igrače bivše zemlje, nije zaradio niti jedan žuti, ni crveni karton. I danas je aktivan u Ligi veterana, iako poodavno ima i unuke.

U muzičkom dijelu programa nastupio je Jovica Mašanović.

Bonus video: