Iako u vremenskom škripcu između uživanja na crnogorskim plažama i sa podgoričkim prijateljima ugovorenog fudbala, u redakciju “Vijesti” ušetao je u dogovoreno vrijeme, ali sa majicom u ruci. Taj detalj iznenadio je novinare našeg lista, ali je vrhunski svjetski skijaš Natko Zrnčić Dim vrlo brzo objasnio.
"Obavezan sam da na svakom medijskom predstavljanju nosim opremu sa nazivima sponzora, pa čak i kada sam na odmoru kao sada u Crnoj Gori. Nama u hrvatskoj reprezentaciji predstoji da samo radimo ono što najviše volimo - skijamo, a za to su zaslužni i brojni sponzori. Zahvaljujući njima, uz naravno državu i Hrvatski olimpijski komitet, budžet skijaške reprezentacije je između dva i tri miliona eura", počeo je priču Zrnčić-Dim, osvajač bronzane medalje na Svjetskom prvenstvu u francuskom Val D'Izeru, te još četiri podijuma u takmičenjima za Svjetski kup, od kojih je najznačajnije bilo drugo mjesto u superkombinaciji francuskog Šamonija.
Tada je brži od njega bio samo najbolji na svijetu, njegov kapiten Ivica Kostelić.
"Svjetski kup je najznačajnije takmičenje u skijanju i zato držim da je veći uspjeh drugo mjesto u Šamoniju, nego bronza na SP. Tačno je da su Svjetska prvenstva svake druge godine i možda zato ta bronza dobija na dodatnoj težini, ali u skijanju se ni olimpijsko zlato ne može mjeriti sa Velikim kristalnim globusom pobjednika Svjetskog kupa. To je takmičenje u kojem može da pobijedi samo stvarno najbolji, jer se bodovi sakupljaju sa različitih disciplina i u potpuno različitim uslovima i zato nema dielme - najbolji je Ivica Kostelić. Na OI i SP do zlata može da dođe takmičar koji jednostavno ima dan, inspiraciju. Mada se nikako ne može do tih medalja doći slučajno", kazao je 25-godišnji Zagrepčanin.
• Kolika je razlika u klasi između najboljih i vas iz “bijelog karavana” koji tek ponekad uspijevate da se u toj konkurenciji izborite za minute slave?
"Uopšte nije riječ u razlici u klasi, prije je to iskustvo i istrajnost da 20-tak godina neprekidno trenirate. Najbolje rezultate skijaši ostvaruju od 25. do 35. godine. Ivica je u 31. postao najbolji na svijetu, a ja tek treba ove godine da ostvarim cilj - plasman u finale, a to je završna trka koju vozi samo 25 najboljih. Svi moji veliki uspjesi bili su u kombinaciji i superkombinaciji, a u njima nema finala. Zato moram da vozim bolje i u spustu, i u slalomu... Nimalo me ne impresioniraju juniorski uspjesi, jer je Svjetski kup ogroman kvalitativni stepenik više, i samo rijetki mogu da ga preskoče. Potrebna je potpuna posvećenost i zato i ovdje, u Crnoj Gori svakodnevno treniram, jer u vrhunskom skijanju niko sebi ne može da priušti dan bez treninga, iako formalno odmor traje tri do četiri sedmice".
• Zašto ako sezona počinje u oktobru, a završava u aprilu?
"Samo u perfektnoj fizičkoj i psihičkoj kondiciji može se na stazu gdje brzina dostiže i 150 kilometara na sat. Tu ne smije da bude greške i poznato je da je kobno kasno “otvaranje” za postizanje većeg otpora vazduha i smanjenja brzine. Zato svako mora biti maksimalno spreman, a to se postiže jedino svakodnevnim treningom".
• Otkud onda to da dio ionako kratkog odmora provedeš u Crnoj Gori?
"Odrastao sam uz priče o raftingu i ljepotama kanjona Tare, jer su moji roditelji kao mladi splavarili tom rijekom. Uz to, moj prijatelj iz reprezentacije je Dalibor Šamšal, čiji je otac Rajko rođeni Durmitorac i jedva čekam da pođem na tu planinu i vidim staze za skijanje. Oduševljen sam Crnom Gorom, ljepotom, ljubaznošću, srdačnošću i gostoljubivošću ovog naroda. Posebno me oduševljava što su svi ovdje spremni da ti pomognu u svakom trenutku, ali i taksi, mislim da nigdje nije tako jeftin. Smeta mi samo nebriga o životnoj sredini, jer se smeće svuda baca. Ali, tek mi sada slijedi pravo upoznavanje, jer su za mene planine najveća ljepota i bogatstvo. Prvi put sam ovdje, ali ne i posljednji. Volio bih da u budućnosti ovdje vozim Svjetski kup".
Spremam se za ulogu vođe
"Val D'Izer mi je najdraža trka u karavanu. Na njemu sam osvojio prve bodove, potom i prvi podijum za Svjetski kup, a uz to i bronzu na Svjetskom prvenstvu. I to ne treba da čudi jer sam još kao dječak išao i tamo trenirao. Bitno je poznavati snijeg, koji se svuda razlikuje u temperaturi, vlažnosti...Mada najprestižnija trka je spust u Kicbilu. Start je iznad ogromnog ponora i svaki skijaš mora osjetiti respekt. Naravno, nemam straha, jer sam pripremljen... Uz to, mi smo najbolji, Ivica je uzeo Veliki kristalni globus a naša Tina (Slovenka Maze) je bila treća", kazao je Natko Zrnčić-Dim.
• Tina nastupa za Sloveniju, a zar ne postoji veliko rivalstvo između te dvije selekcije?
"Samo u javnosti se stvorila takva slika, a mi smo zaista sjajni drugovi sa skijašima iz susjedne Slovenije. Bliskost i jezika i svega. Od starta se držimo zajedno u ovom karavanu, koji je inače jedna velika porodica. I ne, harizmatični Amerikanac Bodi Miler nije zadužen za zabavu u njemu, to uglavnom pripada mlađim takmičarima, jer vođe reprezentacija su pod posebnim pritiskom. Rezultati su uslov svega, i sponzora i novca... Zato mi Hrvati imamo privilegiju da imamo najboljeg, i to je garancija i pravog programa rada i pravovremenog savjeta od Ivice. Nakon Ivičinog povlačenja, ja moram preuzeti ulogu vođe i spremam se za to. Zato i ne smeta podatak da o nama, trojici reprezentativaca, brinu tri čovjeka, a samo o Ivici najmanje pet. Mada, svi smo mi tim i njegovi treneri uskaču da nam pomognu".
Kostelići nisu mit
"Nije mit, istina je da su Kostelići spavali pod šatorom na glečerima i najvećim rezultatima vinuli hrvatsko skijanje u svjetski vrh. Zahvaljujući njihovom entuzijazmu ovaj sport sa ogromnom tradicijom u Hrvatskoj napravio je taj odlučujući korak ka vrhu. Zahvalni smo im svi, jer sada imamo maksimalne uslove za trening. Glavni trener Ante Kostelić i direktor reprezentacije Vedran Pavlek su zaslužni za sve, pa ne trošimo ništa od našeg novca. A od skijanja prvih 30 može da živi na visokoj nozi. Najbolji zarađuju milione. Atraktivnost skijanja prepoznaju i globalne televizije, pa se ogroman novac dobija od sponzora, a ni nagrade na utrkama nijesu zanemarljive. I za 30. mjesto, što uvijek mogu da uradim, od “Atomica” slijedi nagrada, a prvo je fantastično plaćeno. Mi reprezantativci smo promoteri Vojske Hrvatske i svi imamo platu i plaćeno zdravstveno i penzijsko osiguranje. Tako je to u svijetu, i mislim da će doći i kod vas. Tu su i olimpijske stipendije. Sve to može da uradi jedan veliki entuzijasta i nadam se da će se i Crnoj Gori dogoditi jedan i da će skijanje krenuti putem kojim je i naša zemlja. Država podržava neki sport samo nakon velikog rezultata.
• U svjetskom skijanju su brojne polemike oko povećanja bezbjednosti, a to naročito zagovara Ivica Kostelić, dok su neki skijaši protiv?
"Vjerujte, nijedan skijaš nije protiv. Ipak, postoji strah da bi promjenama na skijama i sporijim stazama ovaj sport izgubio na atraktivnosti. Onda neće biti ni toliko sponzora, ali mislim da će se naći neko rješenje", zaključio je Zrnčić - Dim.
Galerija
Bonus video:
